Kolcem, lancem i bokserom u glavu

U dobro rasvijetljenom najužem centru, na putu prema kući, moj je mladi prijatelj nekidan dobio podmukli udarac u potiljak. Od boli se srušio, a sreća ga je poslužila toliko da nije glavom zveknuo o pločnik i da mu se nije rasuo mozak. Mirnog momka, nešto poslije ponoći, iz čista mira i ni za što, napala je s leđa grupa golobradih bandita.



Mislim da Sabor ove sekunde treba pooštriti zakone koji uređuju postupanje prema razbijačima i siledžijama i bolje organizirati policiju. Ne znam što se čeka. U Zagrebu je u posljednje vrijeme zavladao potpuni teror nasilništva, ljudi stradaju hodajući po gradu, ni krivi ni dužni, a sustav ih nije kadar zaštititi. Ni drugdje u Hrvatskoj nije bolje. 



U mojoj  obitelji ovih se dana slavi jedan rođendan. Razmišljamo kamo navečer može izaći skupina dvadesetogodišnjaka da ih ne presretne i pretuče kakva raspuštena horda divljaka spremnih na sve, koji se policiji predstavljaju kao “navijači”, Bad Blue Boysi.

U Zagrebu je zavladao potpuni teror nasilništva, ljudi stradaju hodajući po gradu, a sustav ih nije kadar zaštititi

Kažu mi poznanici da djecu već nekoliko vikenda nastoje navečer zadržati kod kuće ma koliko se tinejdžeri bunili zbog tog pojačanog roditeljskog opreza. Ali ljudi naprosto ne žele zvati vraga. U par tjedana mnogo je mladih na ulicama premlaćeno, polomljeno i okrvavljeno, u Ribnjaku je jedan dečko ubijen u noćnoj kavgi. U Dubravi je napadnuto troje, u Savskoj petorica, na Jarunu cijelo društvo, na savskom nasipu izboden je jogger, šipkama je demolirana Inina crpka, snimatelju je skršena TV kamera. Iza svih tih razularenih orgija, tim jezivijih zato što se ranjava i ozljeđuje iz čiste jarosti, stoji potpis “navijača” Dinama. I do sada su se mlatili, pijančevali i razbijali tramvaje i kafiće, sada napadaju ljude po cesti bokserima, noževima i metalnim palicama.

Šesnaest, sedamnaest, 20 godina! Što je to sa svima nama? “Kolcem, lancem i bokserom u glavu”? Gdje smo pogriješili?  Zdravko Mamić kao uzor? Policija koja im se nakon razbijačkih pohoda ponovno dodvorava i ljubazno ih moli da sami pripaze na svoje redove? Klubovi koji ih odgajaju kao retardiranu vojsku?  Bandić koji im je još očinski dao 170 kvadrata gradskog prostora na elitnoj lokaciji, za što? Nedostatak boljeg oslonca u zajednici? General  Korade - nasilnik i pijanac? Pelješenje našeg novca i malverzacije u hrvatskim nogometnim klubovima? Suci koji uzimaju mito? Upravo nevjerojatno dopuštenje organa reda da navijačke skupine održe prijeteći miting u Vukovaru i da se poigraju policije i politike? Činjenica da ja ne mogu autom k svom ocu ako je taj dan utakmica jer policija ogradi ulice, utakmica je važnija od života. 



Jadna nam majka, ovo društvo se potpuno izgubilo.

Preko televizije gledamo bijesnu hordu od oko dvije stotine razularenih BBB-a koji strojevim korakom silaze stepenicama na Dolcu i viču da će tući policiju kao šugave pse. Policija stoji okolo i pušta da se lijepo do kraja odvije taj “mirni prosvjed” iza kojega se građanima diže kosa na glavi. Je li to mirni prosvjed ili izravna javna prijetnja sigurnosti stanovnika nakon čega se protiv onih koji prijete mora postupiti da ih se smjesta obeshrabri?      



Načelnik zagrebačke policije Marijan Tomurad poziva roditelje da pripaze što im rade djeca, dobar savjet, ali ne kaže što će učiniti sustav da zaštiti građane od mladih nasilnika. Druge zemlje su taj problem riješile, zašto naši ne pogledaju kako. Kći mojih prijatelja u SAD-u, studentica, zaustavljena je dok je vozila auto nakon nekoliko čašica alkohola. Čeka je teška novčana kazna, možda i zatvor, zatim dobrotvorni rad, višegodišnje kontrole u policiji i dosje u kojem će svaki budući poslodavac vidjeti da - pije. A što je s prijestupnicima i njihovim roditeljima kod nas?



Uz prikladnu dozu ceremonije i pompe, hrvatska politička elita danas dočekuje predsjednika  Busha u glavnom gradu “sigurne i stabilne” Hrvatske koja, netom nakon ovog znakovitog posjeta, postaje članica NATO-a. Svečana odijela spremna su za povijesno rukovanje s liderom najveće svjetske sile, govori napisani. Fino. A mi ovdje ne smijemo na ulicu.

Sanja Modrić