“Hrvatski narod je razmjerno broju stanovnika najviše pridonio antifašističkoj borbi u Europi, u kojoj je aktivno sudjelovalo više od pola milijuna hrvatskih građana”, rekla je na obilježavanju 80. godišnjice početka Drugog svjetskog rata u Varšavi predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
I, začudo, ovoga puta nije rekla ništa ni sporno ni netočno. Imala se čime pohvaliti u društvu mnogih svjetskih čelnika, kojima je ostalo samo da potvrdno kimaju glavom.
No, otkud takav obrat. Zašto to naša predsjednica nikada ne kaže u Hrvatskoj. Za po doma je “Za dom spremni” i tako to. Partizani su doma zločinci, okupatori i antihrvatski elementi. KGK će nemušto slegnuti ramenima jer ne bi se “štela mešati” u te kontroverze naše povijesti, a i smeta, Bože moj, u kampanji.
Je li možda naša predsjednica, na skupu u Varšavi, kada se već kiti tuđim perjem, kazala kako je iz svog ureda izbacila bistu lidera tog pokreta u kojem je “aktivno sudjelovalo pola milijuna ljudi”, je li se pobunila kada su mu ukidali trg u središtu glavnoga grada i je li digla glas što je sa spomenicima, obilježjima i ulicama tisuća hrvatskih partizana.
U zadarskom Hrvatskom tjedniku nije imala snage reći da taj list izlazi u gradu koji je zahvaljujući J. B. Titu postao dijelom Hrvatske, kao konačno i njezina Rijeka.
Ona je u Varšavi pucala od ponosa, pred mnogima koji su stvarno čekali da ih se oslobodi, a ni ove se godine nije imala hrabrosti zaputiti u Brezovicu ili podržati oblježavanje bitke na Sutjesci, gdje je od 7,5 tisuća poginulih bilo više od 4,5 tisuće Hrvata ili ukoriti Sabor jer nije želio biti pokrovitelj Međunarodnog dana pobjede.
Gospođo predsjednice, u pravu ste, od 30 divizija NOVJ-a - 18 ih je bilo hrvatskih, od 11 korpusa - 6! Od rujna 1942. do kraja rata Hrvatska je imala razmjerno najrazvijeniji partizanski pokret u Europi. Sjetite se toga i tijekom kampanje i na Thompsonovu koncertu, a ne samo u bijelom svijetu.