KOMENTAR SNJEŽANE PAVIĆ Veliki je rat, 100 godina poslije, opet podijelio Bosnu

Ruski predsjednik Vladimir Putin i američki Barack Obama, njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Francois Hollande, britanska kraljica Elizabeta II. i njezin premijer David Cameron, svi su oni došli u Francusku na 70. obljetnicu savezničkog iskrcavanja u Normandiji. Ove godine nam pada još veća obljetnica, 100 godina od izbijanja Prvog svjetskog rata, u kojem je stvoren svijet kakav danas znamo. No ta velika, okrugla obljetnica neće biti obilježena ni izbliza tako spektakularno kao ona Dana D, početka grandiozne američke vojne operacije 1944. koja će dovesti do konačnog sloma nacizma godinu dana poslije. Stotu obljetnicu Velikog rata europske prijestolnice već mjesecima obilježavaju izložbama, kazališnim predstavama, novim knjigama i znanstvenim skupovima. U svijetu koji tek traži stabilnost par desetljeća nakon raspada sovjetskog imperija, uz upozoravajuće krvave slike iz Ukrajine, ta 1914. danas se čini nevjerojatno živom i bliskom. Kako je to za Der Spiegel napisao Jakob Augstein, godine 1914. počelo je stoljeće koje nikako da prođe: s Prvim svjetskim ratom počela je naša sadašnjost.

Godišnjica pada uskoro, 28. lipnja, na dan kad je prije stotinu godina pripadnik zavjereničke organizacije Mlada Bosna Gavrilo Princip u Sarajevu pucao u austrougarskog princa nasljednika Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Prošlog ljeta najavljivalo se da će Europa središnje obilježavanje velike obljetnice organizirati upravo u Sarajevu, pa da će u glavni grad Bosne i Hercegovine stići brojni svjetski državnici, na čelu s Angelom Merkel i francuskim predsjednikom Hollandeom, kako bi upravo otamo, gdje je sve počelo, poslali poruku mira i žive europske perspektive.

No u godinu dana puno se toga promijenilo. Danas Merkelovu i Hollandea više nitko ne očekuje u Sarajevu, a najzvučnije ime na popisu inozemnih gostiju zasad je ono francuskog filozofa Bernarda Henryja Levyja, čija će predstava “Hotel Evropa” premijerno biti izvedena u sarajevskom Narodnom pozorištu 27. lipnja, večer uoči same obljetnice atentata na Franju Ferdinanda, koji je iskorišten kao povod za izbijanje velikog rata u kojem će stradati milijuni. U Sarajevu će središnja svečanost biti koncert Bečke filharmonije, zakazan za 28. lipnja, u nedavno obnovljenoj veličanstvenoj zgradi Gradske vijećnice. Zgrada je izgrađena u vrijeme austrougarske uprave Bosnom, a zapaljena 1992. godine granatama sa srpskih položaja oko opkoljenog Sarajeva. Slika njenih čađavih ostataka jedan je od simbola krvavog rata u BiH.

Upravo to povezivanje Prvog svjetskog i onog zadnjeg rata srpski član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović naveo je kao razlog zašto on neće doći na sarajevski koncert Bečke filharmonije. Radmanović je prošlog tjedna objavio da je poslao pismo austrijskom predsjedniku Heinzu Fischeru s porukom da odbija pozivnicu za koncert austrijskih muzičara zato što je izvorno dobra ideja - da se baš iz Sarajeva, u suradnji Bosne i Hercegovine i Austrije, pošalje poruka mira i europskog zajedništva - zloupotrijebljena stavljanjem “u kontekst građanskog rata u BiH 90-ih godina 20. stoljeća”. Odbijenicu je Radmanović poslao u Beč jer je svečani koncert poklon Austrije Sarajevu, a izravno će ga prenositi Eurovizija u koprodukciji BHRT-a, njemačkog ZDF-a i France Televisions.

Nebojša Radmanović je trebao biti među povlaštenima, jer karte za koncert nisu u prodaji. Ne samo da neće doći srpski član Predsjedništva BiH, nego nitko iz srpskog eniteta neće sudjelovati u sarajevskom obilježavanju obljetnice, poručio je Radmanović. Isto je to još lani zaprijetio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, a on u međuvremenu niti je ublažio retoriku, niti se odjednom predomislio pa počeo graditi prijateljstvo sa Sarajevom.

Srpske političke elite i u BiH i u Srbiji europsko obilježavanje stote obljetnice doživljavaju kao pokušaj da se Srbe proglasi isključivim krivcem za Prvi svjetski rat, što im služi za oživljavanje stare nacionalističke propagande po kojoj je srpski narod vječna žrtva zlog i nepravednog Zapada. Njihove su optužbe, naravno, daleko od istine: sarajevski atentat nije ključna tema u nizu manifestacija kojima se obilježava ova godišnjica ni u Beču ni Berlinu, a onda i kad jest, i Nijemci i Austrijanci puštaju da im o Gavrilu Principu govore Srbi, kao Biljana Srbljanović s dramom “Mali mi je ovaj grob” postavljenoj i u bečkom Schauspielhausu i u berlinskom Schaubühne am Lehniner Platzu, ili Miloš Lolić s predstavom o Principu u berlinskom Maxim Gorki teatru. Oni atentatora Principa predstavljaju kao mladog idealista koji se žrtvuje za slobodu, sanjara kojem su bliži Bakunjin i Kropotkin, nego nekakvi srpski nacionalisti.

Jesu li europski političari mogli pronaći način da udobrovolje Dodika i njegove, može ostati neodgovoreno. Nije važno, jer je činjenica da bi teško bilo pronaći gore mjesto od Sarajeva za proslavu stote obljetnice Velikog rata i trijumfa novovjekog europskog jedinstva. Glavnom gradu Bosne i Hercegovine u tome u ovom trenutku konkuriraju samo Donjeck i Odesa: u Bosni i Hercegovini sve stoji zadnjih nekoliko godina i ništa se ne rješava jer je Rusija u klinču sa Zapadom, pa ruski predstavnik stavlja veto na sve prijedloge zapadnih kolega u Vijeću za implementaciju mira, diplomatskom tijelu koje upravlja Uredom visokog predstavnika za BiH, onoga koji bi prije intervenirao kad god se Bosanci sami ne bi uspjeli dogovoriti. Sad on ne intervenira, pa se ništa ne miče s mrtve točke.

U BiH i dalje svatko vuče na svoju stranu. Prvi svjetski rat trebao je svijet naučiti jednoj velikoj istini: ako niste dobro završili rat, on prijeti da vam izbije ponovo, još krvaviji i opakiji. Zato je bolje da Angela Merkel i Francois Hollande, skupa s austrijskim predsjednikom Fischerom i srpskim Nikolićem ovoga 28. lipnja ostanu doma. Što bi svi oni danas u Sarajevu? U Sarajevu ništa niste riješili, draga gospodo, i jasno je da ne želite da vas se na to podsjeća.