Krapinsko-zagorska županija: Krapina, Kumrovec, Marija Bistrica, Gornja Stubica

KRAPINA

Grad je upisan na svjetsku mapu najvažnijih arheoloških nalazišta

Muzej krapinskih neandertalaca, remek-djelo arhitekta Željka Kovačića, važan je dio svjetske znanstvene i kulturne baštine koji je proslavio i gradić Krapinu, središte Krapinsko-zagorske županije. Kad je Dragutin Gorjanović Kramberger, geolog i paleontolog, na brdu poviše grada 1899. godine otkrio kosture neandertalca (Homo krapiensis) koji je na tom području živio u doba paleolita, Krapina je upisana u svjetsku mapu najvažnijih arheoloških nalaza.

Prvi se put spominje potkraj 12. stoljeća kad je uz istoimenu rijeku sagrađen dvorac koji je nakon prestanka opasnosti od turskih napada prešao u vlasništvo grofova Keglevića. U 17. stoljeću sagrađeni su važni sakralni objekti, franjevački samostan i barokna crkva Sv. Katarine, posvećena 1657. godine.

U Krapini je rođen Ljudevit Gaj, utemeljitelj hrvatskog narodnog preporoda i zagovornik nacionalne emancipacije, kojemu je na jednom od gradskih trgova podignut spomenik.

Najpoznatija je krapinska crkva Majke Božje Jeruzalemske na Trškom vrhu, sagrađena u 18. stoljeću u baroknom stilu. Pobožni mještani sagradili su je kao svoju zavjetnu crkvu, a u njoj je smješten čudotvorni Marijin kip donesen iz Jeruzalema.

KUMROVEC

U skromnoj seljačkoj kući, sagrađenoj 1860., rođen je 1892. Josip Broz Tito, doživotni predsjednik Jugoslavije koji je njome vladao od 1945. do smrti 1980. godine. Ta je kuća 1953. pretvorena u muzej u kojemu su izloženi namještaj i predmeti iz ostavštine obitelji Broz. Na trgu ispred kuće spomenik je Titu, djelo kipara Antuna Augustinčića iz 1948., rođenog u Klanjcu 1900. godine. Titova rodna kuća danas je dio Etnološkog muzeja Staro selo.

MARIJA BISTRICA

Svetište Majke Božje Bistričke jedno je od najpoznatijih hrvatskih mjesta za hodočašće. U 16. stoljeću, kad se očekivao napad Turaka, u crkvi je bio skriven kip Crne Bogorodice s Djetetom, a pronađen je nakon nekoliko desetljeća, što su vjernici proglasili čudom koje štuju i danas. Hrvatski sabor ju je 1715. godine proglasio svetištem, a 1883. preuredio ju je slavni arhitekt Hermann Bollé, ujedinivši romaničke, gotičke i barokne elemente crkve. Riznica je bogata zlatnim i srebrnim sakralnim predmetima, crkvenim odorama i namještajem. U povodu proglašenja kardinala Alojzija Stepinca blaženim, crkvu je 3. listopada 1998. posjetio papa Ivan Pavao II.

Marija Bistrica spominje se prvi put 1209. godine u povelji kralja Andrije, a naziv Marija Bistrica, povezan s otkrićem kipa Majke Božje, potječe iz 18. stoljeća. Skladatelj Vatroslav Lisinski u Mariji Bistrici je skladao prvu hrvatsku operu “Ljubav i zloba”.

GORNJA BISTRICA

U povelji kralja Andrije II. Arpadovića spominje se crkva Svetog Jurja Mučenika uz koju je Gupčeva lipa pod kojom je, prema narodnoj predaji, seljački vođa Matija Gubec okupljao pobunjenike s kojima je 1573. godine počeo seljačku bunu. Na uzvisini Samci barokni je dvorac Oršić u kojemu je Muzej seljačkih buna i kapelica Sv. Franje Ksaverskog, a u blizni dvorca je spomenik Matiji Gupcu.