Njemački koncentracijski logor Sachsenhausen, 1944. Skupina od 144 Židova, vičnih slikarstvu i tiskarskom zanatu, živi odvojeno od ostalih logoraša u barakama 18 i 19, gdje po zapovijedi SS-a krivotvore sve što se krivotvoriti može, novac, dokumente, isprave, poštanske marke...
Zauzvrat žive osjetno bolje od ostatka supatnika, ali jedina izvjesnost im je smrt. Treći Reich za svoje kriminalne djelatnosti ne treba svjedoke. Kamoli Židove. Jedna od zagonetnijih epizoda mračne nacističke povijesti zatitrala je u proljeće 2007. velikim ekranom u njemačko-austrijskoj koprodukciji “Krivotvoritelji” Stefana Ruzowitzkog, a ove godine nagrađena je i Oscarom. Jedan od rijetkih sudionika te mutne “operacije” koji su danas na životu je Adolf Burger.
Izučeni tiskar iz slovačke Velike Lomnice, danas nastanjen u Pragu, za svoje godine djeluje izuzetno vitalno. A uskoro će navršiti 91. I voljan je prisjetiti se svih užasa što ih je kao Židov i komunist proživio u doba nacizma, među koje svakako spada i ominozna
Operacija Bernhard, nastojanje nacističke vrhuške da ubacivanjem krivotvorenih deviza u monetarne tokove destabilizira ekonomiju neprijateljskih zemalja. Na tečnom njemačkom sa šarmantnim slavenskim akcentom Burger počinje svoju životnu priču. Nakon što je Čehoslovačka nakon Prvog svjetskog rata postala nezavisna, u Slovačkoj je ojačao nacionalizam, što je 1938. dovelo do osnutka diktatorske separatne države.
Za Burgera, koji je u to doba radio u Bratislavi kao tiskar, život se dramatično mijenja. Jedna prijateljica pitala ga je hoće li raditi za ilegalnu Komunističku partiju i izrađivati lažne isprave, koje bi mnogim slovačkim Židovima mogle spasiti život. “Nisam dugo oklijevao”, reći će Burger: “Bila je prekrasna djevojka”.
Za mladog tiskara počinje opasno, ali i romantično razdoblje, tijekom kojeg će upoznati i kasniju suprugu Gieselu. Ali u kolovozu 1942., dan prije njegova 25. rođendana, mladi bračni par uhićen je iz političkih razloga i zajedno s drugim Židovima odveden u logor. “Odveli su nas u Auschwitz, gdje sam proveo otprilike šest tjedana. Suprugu su mi odveli u Birkenau i tamo je ubili plinom. Onda sam ja odveden tamo, a to je bio pakao. Auschwitz je bio čist,
asfaltiran, živjeli smo u barakama, svatko je imao ležaj, ali Birkenau je bio pakao.
Himmlerje rekao: Mi im nećemo graditi zgrade, stavit ćemo ih u konjske staje. Vlakovima ćemo ih dovoziti iz čitave Europe i nećemo ih strijeljati, nego ubijati polinom, pa spaliti, a pepeo potom baciti u Vislu. Tako se tada radilo”.
Rasni fanatizam nacističkog režima upoznao je još u Auschwitzu, gdje mu je jedan stražar kundakom izbio četiri zuba: “Nije mogao shvatiti kako se jedan Židov može zvati Adolf”. Dvije godine nakon uhićenja, logoraša s utetoviranim logorskim brojem 64401 nakon jutarnje prozivke pozivaju u pisarnu, gdje ga se oslovljava imenom: “Gospodine Burger!” Sigurnosna služba SS-a izdala je u to doba zapovijed svim koncentracijskim logorima da prijave Židove koji su po zanimanju tiskari. Zajedno s još šestoricom logoraša Adolfa Burgera odvode u logor Sachsenhausen, gdje od 1942. u strogoj tajnosti djeluje krivotvoriteljska radionica. Operacija Bernhard, nazvana po njenom voditelju, SS-ovcu Bernhardu Krügeru, do danas slovi kao najveća krivotvoriteljska akcija u povijesti. Burgera i njegove supatnike dočekala je neobična slika.
“Barake 18 i 19 bile su ograđene žicom, nije se moglo proći kroz kapiju, prozori su bili premazani bijelom bojom i nitko nas nije smio vidjeti. Jednom tjedno, kad su nas vodili na tuširanje, zatvorili bi čitav logor, nitko se nije smio pojaviti na prozoru jer bi se na takve odmah zapucalo. Nitko nije smio znati za nas. Čak ni zapovjednik logora nije imao pristup našem bloku”. U usporedbi s drugim logorima, život u dvije krivotvoriteljske barake pokazivao je značajke komfora: kreveti na kat, pokrivači, jastuci, redoviti obroci, cigarete, bolja odjeća, rekreacija... Ali nad svim tim i dalje je neprestance visjela prijetnja sigurne likvidacije kad posao bude okončan.
Stražar mu je razbio zube jer nije mogao shvatiti da se Židov zove Adol
“Stigli smo tamo, rekli su nam da ćemo tu raditi na produkciji engleskih funti, i ja sam znao da nam je sudbina zapečaćena. Ali u samom bloku bilo je svega. Igrao sam sa SS-ovcima stolni tenis, imali smo kabaret, bilo je dovoljno hrane, čak smo smjeli slušati i radio, vijesti s fronte. Njima je bilo svejedno što znamo jer smo bili izolirani. Nismo vjerovali da ćemo preživjeti. Navečer, kad bih legao u krevet, rekao bih samome sebi: Spram ostalih logora, ti si ovdje na odmoru, ali si mrtvac. Bili smo doslovce mrtvaci na odmoru”.
Talentirani krivotvoritelj Smoljanova u filmu se pojavljuje kao Samuel Sorowitsch, dok je Adolf Burger jedini od likova koji je i na platnu zadržao ime i prezime: “Imena logoraša nisu se smjela koristiti, ja sam jedini pristao”.
Ipak, to nije jedina razlika između filmske priče i brutalne ratne stvarnosti, koje je Burger bio sudionikom. Česte moralne dvojbe treba li uopće tiskati krivotvoreni novac za naciste ili im
valja pružiti otpor, koje u filmu među logorašima nerijetko dovode do svađa i tučnjava, u pogubnom okrilju logorske svakodnevice uvelike su pale u drugi plan. “Posrijedi je film”, prokomentirat će Burger, koji je o čitavom slučaju objavio nekoliko knjiga: “Kad čitate moje knjige, vidjet ćete razliku između filma i stvarnosti. Ja uopće nisam takav kakav sam prikazan u filmu. Niti smo se protivili krivotvorenju, niti smo se tamo tukli i svađali. Smoljanov me pitao: Hoćeš li natrag u Auschwitz? On je htio preživjeti. Nismo se prepirali”.
Za filmske potrebe prilagođen je i lik šefa operacije Bernharda Krügera, koji na platnu pod imenom Friedrich Herzog zatočene stručnjake od milja oslovljava s “dragi Židovi”. “Sturmbannführer Krüger”, reći će Burger, “jednom je rukom dijelio cigarete, dok je drugom slao ljude u smrt. Ne postoji dobar SS-ovac”.
Potkraj rata tajna krivotvoriteljska radionica preseljena je zajedno s logorašima u koncentracijski logor Mauthausen, a potom u vanjski logor Ebensee. Tamo, u austrijskim Alpama zatočenike iz Sachsenhausena oslobodili su 5. svibnja 1945. američki vojnici. Kutije s krivotvorenim novcem potopljene su prije toga u austrijskom jezeru Toplitz nedaleko od Ebenseea. Tamo će Adolfa Burgera nakon 55 godina ponovno sustići prošlost, kad će ga tim američke televizijske stanice CBS pozvati da prisustvuje izvlačenju novca: “Amerikanci su me zvali u Ebensee, tamo leže čitave kutije novca u blatu. On je kao nov, iako su kutije već bile napukle".
Lik Adolfa Burgera u filmu tumači jedna od najvećih njemačkih mladih filmskih zvijezda
Film “Krivotvoritelji” prikazan je u Zagrebu u sklopu 2. Festivala židovskog filma a od četvrtka je i na redovnom programu kina. Projekciji su prisustvovali Adolf Burger te njemački glumac August Diehlkoji u filmu tumači Burgerov lik.
“Na početku je bilo komplicirano ući u Burgerovu ulogu, jer nije jednostavno igrati ljude koji su zaista postojali”, reći će Diehl. “Prednost je bila što sam gospodina Burgera mogao susresti, mi smo intenzivno razgovarali, ne samo o ratu i logorima. Pročitao sam i njegovu knjigu. Zanimalo me je zašto je postao tiskar i kakav je to zapravo ceh. Ispostavilo se da je posrijedi vrlo osebujna struka, politički angažirana i privržena istini. Zanimala me je čitava Burgerova životna priča, pa i činjenica da je bio komunist. Tijekom filma razvio sam vlastitu ulogu, i to, naravno, nije pravi Burger”.
Za Operaciju Bernhard tridesetdvogodišnji glumac po vlastitu priznanju prije priprema za film nije čuo. “Bilo je zanimljivo što je takva priča uopće postojala. A i na vanjskom planu filma je za mene predstavljao velik izazov. Morao sam smršavjeti, a bio je to i moj prvi film koji je u cijelosti snimljen u studiju”.
A što je preostalo od intenzivne identifikacije s Burgerovim likom i proučavanja tiskarskog zanata? “Novac nisam naučio krivotvoriti. Ali zato sad znam raditi na starim tiskarskim strojevima. Danima sam učio kako se njima upravlja, to ima poseban tajming i ritam, i bilo je jako zabavno”, rekao je Diehl.
”Krivotvorili smo sve”, sjeća se Burger:”Engleske funte, jugoslavenski partizanski novac, poštanske marke . Pred kraj rata počeli smo tiskati i dolare, ali Sovjeti su tako brzo nadirali da su nas morali prebaciti u austrijski Ebensee. Oni su te dolare htjeli pod svaku cijenu.”
U radionici u Sachsenhausenu krivotvoreno je 134 milijuna funti Sterlinga u novčanicama od 5,10 i 20 funti. Ispravnost krivotvorenih novčanica potvrdile su švicarske a potom i britanske banke, kamo su ih njemački tajni agenti nosili na provjeru. Akcija je uspjela, tek pošto su logoraši probili kod Britanske banke.
“Smoljanov, ruski Židov i najbolji europski krivotvoritelj jako je dobro krivotvorio funte ali nije znao da se u vodenom žigu nalazi kod i zato su ga otkrili. A mi smo otkrili taj kod. Mjesec i godina izrade papira nalazili su se u vodenom žigu , u kodiranom odnosu spram serijskog broja novčanice”, kaže Burger.
Boris Perić
Zauzvrat žive osjetno bolje od ostatka supatnika, ali jedina izvjesnost im je smrt. Treći Reich za svoje kriminalne djelatnosti ne treba svjedoke. Kamoli Židove. Jedna od zagonetnijih epizoda mračne nacističke povijesti zatitrala je u proljeće 2007. velikim ekranom u njemačko-austrijskoj koprodukciji “Krivotvoritelji” Stefana Ruzowitzkog, a ove godine nagrađena je i Oscarom. Jedan od rijetkih sudionika te mutne “operacije” koji su danas na životu je Adolf Burger.
| Kako mu je u koncentracijskom logoru umijeće krivotvorenja spasilo život, prisjetio se jedan od protagonista tajne Operacije Bernhard |
Za Burgera, koji je u to doba radio u Bratislavi kao tiskar, život se dramatično mijenja. Jedna prijateljica pitala ga je hoće li raditi za ilegalnu Komunističku partiju i izrađivati lažne isprave, koje bi mnogim slovačkim Židovima mogle spasiti život. “Nisam dugo oklijevao”, reći će Burger: “Bila je prekrasna djevojka”.
Za mladog tiskara počinje opasno, ali i romantično razdoblje, tijekom kojeg će upoznati i kasniju suprugu Gieselu. Ali u kolovozu 1942., dan prije njegova 25. rođendana, mladi bračni par uhićen je iz političkih razloga i zajedno s drugim Židovima odveden u logor. “Odveli su nas u Auschwitz, gdje sam proveo otprilike šest tjedana. Suprugu su mi odveli u Birkenau i tamo je ubili plinom. Onda sam ja odveden tamo, a to je bio pakao. Auschwitz je bio čist,
asfaltiran, živjeli smo u barakama, svatko je imao ležaj, ali Birkenau je bio pakao.
Himmlerje rekao: Mi im nećemo graditi zgrade, stavit ćemo ih u konjske staje. Vlakovima ćemo ih dovoziti iz čitave Europe i nećemo ih strijeljati, nego ubijati polinom, pa spaliti, a pepeo potom baciti u Vislu. Tako se tada radilo”.
Rasni fanatizam nacističkog režima upoznao je još u Auschwitzu, gdje mu je jedan stražar kundakom izbio četiri zuba: “Nije mogao shvatiti kako se jedan Židov može zvati Adolf”. Dvije godine nakon uhićenja, logoraša s utetoviranim logorskim brojem 64401 nakon jutarnje prozivke pozivaju u pisarnu, gdje ga se oslovljava imenom: “Gospodine Burger!” Sigurnosna služba SS-a izdala je u to doba zapovijed svim koncentracijskim logorima da prijave Židove koji su po zanimanju tiskari. Zajedno s još šestoricom logoraša Adolfa Burgera odvode u logor Sachsenhausen, gdje od 1942. u strogoj tajnosti djeluje krivotvoriteljska radionica. Operacija Bernhard, nazvana po njenom voditelju, SS-ovcu Bernhardu Krügeru, do danas slovi kao najveća krivotvoriteljska akcija u povijesti. Burgera i njegove supatnike dočekala je neobična slika.
“Barake 18 i 19 bile su ograđene žicom, nije se moglo proći kroz kapiju, prozori su bili premazani bijelom bojom i nitko nas nije smio vidjeti. Jednom tjedno, kad su nas vodili na tuširanje, zatvorili bi čitav logor, nitko se nije smio pojaviti na prozoru jer bi se na takve odmah zapucalo. Nitko nije smio znati za nas. Čak ni zapovjednik logora nije imao pristup našem bloku”. U usporedbi s drugim logorima, život u dvije krivotvoriteljske barake pokazivao je značajke komfora: kreveti na kat, pokrivači, jastuci, redoviti obroci, cigarete, bolja odjeća, rekreacija... Ali nad svim tim i dalje je neprestance visjela prijetnja sigurne likvidacije kad posao bude okončan.
Stražar mu je razbio zube jer nije mogao shvatiti da se Židov zove Adol
|
Ime:
|
Talentirani krivotvoritelj Smoljanova u filmu se pojavljuje kao Samuel Sorowitsch, dok je Adolf Burger jedini od likova koji je i na platnu zadržao ime i prezime: “Imena logoraša nisu se smjela koristiti, ja sam jedini pristao”.
Ipak, to nije jedina razlika između filmske priče i brutalne ratne stvarnosti, koje je Burger bio sudionikom. Česte moralne dvojbe treba li uopće tiskati krivotvoreni novac za naciste ili im
valja pružiti otpor, koje u filmu među logorašima nerijetko dovode do svađa i tučnjava, u pogubnom okrilju logorske svakodnevice uvelike su pale u drugi plan. “Posrijedi je film”, prokomentirat će Burger, koji je o čitavom slučaju objavio nekoliko knjiga: “Kad čitate moje knjige, vidjet ćete razliku između filma i stvarnosti. Ja uopće nisam takav kakav sam prikazan u filmu. Niti smo se protivili krivotvorenju, niti smo se tamo tukli i svađali. Smoljanov me pitao: Hoćeš li natrag u Auschwitz? On je htio preživjeti. Nismo se prepirali”.
Za filmske potrebe prilagođen je i lik šefa operacije Bernharda Krügera, koji na platnu pod imenom Friedrich Herzog zatočene stručnjake od milja oslovljava s “dragi Židovi”. “Sturmbannführer Krüger”, reći će Burger, “jednom je rukom dijelio cigarete, dok je drugom slao ljude u smrt. Ne postoji dobar SS-ovac”.
Potkraj rata tajna krivotvoriteljska radionica preseljena je zajedno s logorašima u koncentracijski logor Mauthausen, a potom u vanjski logor Ebensee. Tamo, u austrijskim Alpama zatočenike iz Sachsenhausena oslobodili su 5. svibnja 1945. američki vojnici. Kutije s krivotvorenim novcem potopljene su prije toga u austrijskom jezeru Toplitz nedaleko od Ebenseea. Tamo će Adolfa Burgera nakon 55 godina ponovno sustići prošlost, kad će ga tim američke televizijske stanice CBS pozvati da prisustvuje izvlačenju novca: “Amerikanci su me zvali u Ebensee, tamo leže čitave kutije novca u blatu. On je kao nov, iako su kutije već bile napukle".
Lik Adolfa Burgera u filmu tumači jedna od najvećih njemačkih mladih filmskih zvijezda
Film “Krivotvoritelji” prikazan je u Zagrebu u sklopu 2. Festivala židovskog filma a od četvrtka je i na redovnom programu kina. Projekciji su prisustvovali Adolf Burger te njemački glumac August Diehlkoji u filmu tumači Burgerov lik.
“Na početku je bilo komplicirano ući u Burgerovu ulogu, jer nije jednostavno igrati ljude koji su zaista postojali”, reći će Diehl. “Prednost je bila što sam gospodina Burgera mogao susresti, mi smo intenzivno razgovarali, ne samo o ratu i logorima. Pročitao sam i njegovu knjigu. Zanimalo me je zašto je postao tiskar i kakav je to zapravo ceh. Ispostavilo se da je posrijedi vrlo osebujna struka, politički angažirana i privržena istini. Zanimala me je čitava Burgerova životna priča, pa i činjenica da je bio komunist. Tijekom filma razvio sam vlastitu ulogu, i to, naravno, nije pravi Burger”.
Za Operaciju Bernhard tridesetdvogodišnji glumac po vlastitu priznanju prije priprema za film nije čuo. “Bilo je zanimljivo što je takva priča uopće postojala. A i na vanjskom planu filma je za mene predstavljao velik izazov. Morao sam smršavjeti, a bio je to i moj prvi film koji je u cijelosti snimljen u studiju”.
A što je preostalo od intenzivne identifikacije s Burgerovim likom i proučavanja tiskarskog zanata? “Novac nisam naučio krivotvoriti. Ali zato sad znam raditi na starim tiskarskim strojevima. Danima sam učio kako se njima upravlja, to ima poseban tajming i ritam, i bilo je jako zabavno”, rekao je Diehl.
|
Naučio sam tiskarski posao
|
”Krivotvorili smo sve”, sjeća se Burger:”Engleske funte, jugoslavenski partizanski novac, poštanske marke . Pred kraj rata počeli smo tiskati i dolare, ali Sovjeti su tako brzo nadirali da su nas morali prebaciti u austrijski Ebensee. Oni su te dolare htjeli pod svaku cijenu.”
U radionici u Sachsenhausenu krivotvoreno je 134 milijuna funti Sterlinga u novčanicama od 5,10 i 20 funti. Ispravnost krivotvorenih novčanica potvrdile su švicarske a potom i britanske banke, kamo su ih njemački tajni agenti nosili na provjeru. Akcija je uspjela, tek pošto su logoraši probili kod Britanske banke.
“Smoljanov, ruski Židov i najbolji europski krivotvoritelj jako je dobro krivotvorio funte ali nije znao da se u vodenom žigu nalazi kod i zato su ga otkrili. A mi smo otkrili taj kod. Mjesec i godina izrade papira nalazili su se u vodenom žigu , u kodiranom odnosu spram serijskog broja novčanice”, kaže Burger.
|
Ispravnost naših krivotvorenih funti potvrdile su britanske banke
|
Boris Perić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....