Pokušavamo razumjeti bijes muslimana u islamskim državama zbog toga što je poznati pjesnik Rushdie u Engleskoj uvršten među plemiće. Ne opraštaju mu pjesmu kojom je uvrijedio proroka Muhameda i smatraju da je još na snazi "fetva" kojom ga je udario pokojni Ajatolah Homeini 1978., po kojoj je svaki musliman pozvan izvršiti nad njim smrtnu kaznu. Pokušavamo to razumijeti gorko se prisjećajući mračnoga razdoblja okrutne inkvizicije na katoličkom Zapadu, ali katolištvo je tu svoju stramputicu preboljelo i osudilo, te je danas u svijetu kršćanske baštine takav postupak nezamišljiv.
Ali prije nekoliko dana dogodilo se u našemu Splitu da je muslimanska obitelj u sobi u hotelu gdje je odsjela bijesno i s pogrdama skinula sa zida križ s raspetim Isusom. To je samo jedan od novijih iskaza muslimanskog preziranja i nepodnošenja znaka križa. Zašto onda uopće putuju kroz gradove iznad kojih se s mnogo zvonika uzdižu križevi? Mogu li kao dragi susjedi doći u goste u kršćansku kuću u kojoj je na zidu izloženo raspelo? Razumije se da krćanski crkveni predstavnici neće prema takvima koji pogrđuju Isusa izricati nešto poput "fetve", ali nemoguće je nad takvom se pojavom ne zamisliti. Ako će se muslimani u sve većem broju naseljavati u zemljama kršćanske baštine, zar se pred njima moraju povući svi križevi s javnih mjesta i iz prostorija u koje bi oni mogli zalaziti? Ne bi li islamski čelnici morali svoj narod poučiti da križ nije znak neprijateljske vjere, nego da je on na širokim prostorima prihvaćen kao posvećeni znak ljudske patnje, sućuti prema svakome koji je bolestan, obespravljen i ugrožen? U tome je smislu križ i usvojen kao znak Crvenoga križa, organizacije i pokreta za pomaganje ugroženima bez razlikovanja po rasi, naciji i vjeroispovijesti. Polumjesec, makar i crveni, izvorno nije imao takvo značenje. Kršćanima taj znak ne smeta; ni muslimanima ne bi smio smetati znak križa.
Živko Kustić
Ali prije nekoliko dana dogodilo se u našemu Splitu da je muslimanska obitelj u sobi u hotelu gdje je odsjela bijesno i s pogrdama skinula sa zida križ s raspetim Isusom. To je samo jedan od novijih iskaza muslimanskog preziranja i nepodnošenja znaka križa. Zašto onda uopće putuju kroz gradove iznad kojih se s mnogo zvonika uzdižu križevi? Mogu li kao dragi susjedi doći u goste u kršćansku kuću u kojoj je na zidu izloženo raspelo? Razumije se da krćanski crkveni predstavnici neće prema takvima koji pogrđuju Isusa izricati nešto poput "fetve", ali nemoguće je nad takvom se pojavom ne zamisliti. Ako će se muslimani u sve većem broju naseljavati u zemljama kršćanske baštine, zar se pred njima moraju povući svi križevi s javnih mjesta i iz prostorija u koje bi oni mogli zalaziti? Ne bi li islamski čelnici morali svoj narod poučiti da križ nije znak neprijateljske vjere, nego da je on na širokim prostorima prihvaćen kao posvećeni znak ljudske patnje, sućuti prema svakome koji je bolestan, obespravljen i ugrožen? U tome je smislu križ i usvojen kao znak Crvenoga križa, organizacije i pokreta za pomaganje ugroženima bez razlikovanja po rasi, naciji i vjeroispovijesti. Polumjesec, makar i crveni, izvorno nije imao takvo značenje. Kršćanima taj znak ne smeta; ni muslimanima ne bi smio smetati znak križa.
Živko Kustić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....