Život oko nas uronjen je u fantastiku, a naš doživljaj stvarnosti čvrsto vezan za iskustvo fantastičnog. Digitalne fotografije, reklame, videospotovi, televizija, reklamni plakati, dizajn ambalaže i ukrasa gotovo svakog proizvoda - sve to vodi nas u svijet fantastike kojim naša stvarnost dobiva privlačniji, uzbudljiviji i izazovniji privid.
Suvremeni je filmski gledatelj vrlo dobro pripremljen za svjetove filmske fantastike, na primjer svjetove Jacksonova "Gospodara prstenova", Lucasovih "Ratova zvijezda" ili serije o đaku čarobnjaku Harryju Potteru. Nije nimalo čudno da ti filmovi postaju tako uspješni i omiljeni i da utiru putove sličnim filmskim projektima.
Sedam romana o Narniji
The Chronicles of Narnia: The Lion, the Witch and the Wardrobe, SAD, 2005.
Redatelj: Andrew Adamson
Uloge: Georgie Henley, Skandar Keynes, William Moseley, Anna Popplewell, Tilda Swinton, James McAvoy
Glasovi: Liam Neeson, Ray Winstone, Dawn French, Rupert Everett
Distributer: Continental Film
|
KRONIKE IZ NARNIJE: LAV, VJEŠTICA I ORMAR
|
Dok gledate Jacksonovu trilogiju, ne uspijevate maštom, sluhom i vidom upiti sve što vam redatelj otvara na ekranu pa vam se čini da je svijet njegovih filmova puno veći, dublji, strašniji, ljepši i neuhvatljiviji od vaših najnadahnutijih trenutaka gledateljskog doživljaja. Čini vam se da kao gledatelj niste dorasli filmu i njegovu redatelju i zato njegove filmove želite vidjeti ponovno, više puta.
Šume, zima, led, pećinske nastambe, dva dabra, lav, tigrovi, krdo vukova i gomila bića iz svijeta fantastike, odnosno, mita i bajke - fauni, kentauri, divovi, patuljci, zla vještica - uz niz prelijepih pejsaža Novoga Zelanda te digitalnih dvoraca i divljina koje su stvorili isti ljudi koji su radili Jacksonova "Gospodara prstenova" i "King Konga", sve to nije dovoljno da bi svijet Narnije bio dojmljiv i začudan poput onoga iz Jacksonove trilogije. U filmskoj Narniji nema prave klime fantastike jer se sve čini poznatim poput dobro uhodanog godišnjeg rituala borbe dobra i zla.
U Adamsonovu filmu sve je zastrto koprenom proračunatosti, dobroga građanskog ukusa i cinizma studija Walta Disneya koji pazi da niti jedan detalj ne ugrozi zajednički nazivnik najšire publike kojoj se film ne smije zamjeriti.
Vlast sila tame
Strašno je gledati kako lav Aslan napokon skoči na zlu vješticu Jadis i ubije ju i kako studio "Walt Disney" ne dopušta niti jedan djelić kadra te pravedne katarzične egzekucije, nego pokazuje samo Aslanov lavlji skok i - rez! Nema ničega! Pa to je naprosto civilizacijska okrutnost, uvreda za inteligenciju gledatelja, najgora vrsta svođenja publike na priglupo stado koje treba kroz film voditi utabanim stazama tzv. dobrog ukusa. Ne daj Bože da vidimo kap krvi ili barem lavlji stisak - Aslan nije okrutan, on je za C. S. Lewisa lavlja personifikacija Isusa Krista - jer bi to moglo povrijediti tko zna kojeg gledatelja kako ga zamišljaju doista nakazni mozgovi koji vode Disneyjevu produkciju.
"Kronike iz Narnije" nisu loš film. Riječ je o vrlo korektnom, produkcijski bogatom spektaklu koji ćete odgledati bez napora. No, to je isto tako film bez fizionomije, mirisa i krvotoka, bez strasti i topline, u kojemu je sve napravljeno proračunato i sa željom da nas zadivi i ne uzbudi - ne daj Bože uznemiri. Unatoč nakani šefova Disneyja da stvore pitom i krotak film, "Kronike iz Narnije" nisu bezopasne jer to je film bez duše. A ono što nema dušu u vlasti je sila tame, kao što nam pokazuju uznemirujući filmovi Georgea Lucasa i Petera Jacksona.
Živorad Tomić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....