Protuobavještajna agencija ozbiljnije se bjeguncem Antom Gotovinom počela baviti i prije podizanja haaške optužnice istražujući njegovu povezanost s vojnim, pa i kriminalnim strukturama. Stavljanje generala Gotovine u taj kontekst nije nepoznato javnosti i izazvalo je burne reakcije. Konkretne aktivnosti klasičnog obavještajnog rada uslijedile su tek nakon provjera određenih indicija i iznosimo kronologiju dosadašnjeg rada tajnih službi na slučaju Ante Gotovine:
28. ožujka 2001. - počinje prisluškivanje telefona, tajno praćenje i fotografiranje, POA je uspjela zavrbovati dvije osobe iz njegova okruženja i oni tajne službe iscrpno izvješćuju o njegovu kretanju
9. srpnja 2001. - agentima dojavljuju da je Gotovina boravio u marini u Sukošanu u društvu Željka Dilbera. Te infomracije padaju u vrijeme neposredno prije i nakon podizanja optužnice, kada je POA sve dotad prikupljene podatke prosljeđuje MUP-u, Obavještajnoj i Vojnosigurnosnoj agenciji, a rad tajnih agenata se intenzivira.
12. srpnja 2001. - Gotovina je viđen u kafiću u Kukljici na Ugljanu. Dotad je dio večeri proveo u Dilberovu društvu i u društvu Petra Kazije, slikara iz Pakoštana. Na Ugljan su stigli Dilberovim brodom.
14. srpnja 2001. - Gotovina napušta Pakoštane s ruksakom na leđima na jedrilici svojeg šogora Dragana Živkovića, pomorskog kapetana iz Zadra. Otad više nije viđen na zadarskom području.
23. srpnja 2001. - izdan je uhidbeni nalog u zagrebačkom Županijskom sudu. Tajno snimljenim razgovorima ustanovljeno je da Gotovina zna za raspisanu tjeralicu i prekida svu komunikaciju.
24. srpnja 2001. - viđen na Smokvici u kornatskom arhipelagu
3. kolovoza 2001. - anonimno pismo upućeno redakcijama u kojem se tvrdi da je Gotovina pobjegao u SAD; navodi iz pisma nisu potvđeni
rujan 2001. - agenti doznaju da bi Gotovina mogao biti u Italiji ili Francuskoj, u Latinskoj ili Južnoj Americi gdje je živio do 1991. godine, gdje ima razvijena poznanstva i veze. Otad su pod operativnim nadzorom POA-e stan u Zagrebu i obiteljska kuća u Pakoštanima. Tajno se nadzire uža rodbina i sva mjesta na kojima se pretpostavljalo da bi mogao boraviti.
27. studenoga 2001. - prestaje tajni nadzor komunikacija jer se Gotovina nije javio ni na jedan telefon. POA svoja saznanja o tome tko bi mogao znati gdje je Gotovina prosljeđuje Ravnateljstvu policije i drugim sigurnosnim službama. Tada je kao jedan od mogućih pomagača identificiran Ferdinando Parella, iz mjesta Misano Adriatico, i to je proslijeđeno talijanskim sigurnosnim službama.
kraj 2001. - ime Žonija Maksana pokazuje se kao jedno od ključnih u organizaciji prosvjeda blokade prometnica u slučaju pokušaja uhićenja generala Gotovine. Maksan je inače bio osobni čuvar generala Ante Rose dok je bio načelnik Združenog stožera BiH.
siječanj 2002. - lipanj 2003. - POA-u svi izvori uvjeravaju u to da nitko ne komunicira s Gotovinom. Novo je saznanje da je Parella dugogodišnji prijatelj obitelji Gotovina i da je živio u kući Borisa Gotovine u Pakoštanima te da koristi mobitel Borisa Gotovine dok je u Italiji. Parella je ocu Ante Gotvine darovao 20.000 DEM, a Borisu posudio 200.000 DEM. POA-i je to indicija da u skrivanju Gotovine sudjeluje talijanska mafija. Parella kontaktira s Dunjom Zloić Gotovinom. Tajnim praćenjem registrirano 46 kontakata Parella-Boris Gotovina.
5. veljače 2003. - sastanak u vladi premijera Račana, ministra unutarnjih poslova Šime Lučina i Ranka Ostojića, ravnatelja policije, s predstavnicima britanske obavještajne službe o zajedničkoj suradnji u potrazi za Gotovinom.
13. veljače 2003. - Uprava kriminalističke policije izvještava da je u siječnju 2003. godine Gotovina posjetio Antu Jelavića, umirovljenog generala HVO-a i predsjednika HDZ-a u njegovoj kući u BiH nedaleko od Podprologa u Hrvatskoj.
10. lipnja 2003. - izlazi intervju u Nacionalu, Parellini pozivi "uhvaćeni" u Italiji, on učestalo kontaktira s Gotovini bliskim osobama. POA je pribavila i ispise poziva glavnog urednika Nacionala Ive Pukanića te pratila put do Londona, preko Austrije i Slovenije.
12. kolovoza 2003. - Maksan i Parella razmijenili 12 SMS poruka.
30. rujna 2003. - Il Piccolo objavljuje, a POA provjerava informaciju da je Gotovina navodno u Irskoj i da mu bijeg osigurava bivši britanski komandos Tony Cascarino.
30. rujna 2003.- šesti kontakt POA-e s predstavnicima britanske obavještajne službe MI6 o Gotovini
3. listopada 2003. - o Gotovini u Italiji razgovaraju predstavnici Obavještajne i Protuobavještajne agencije s talijanskim obavještajcima
jesen 2004. - proljeće 2005. - po nalogu premijera Sanadera provodi se akcija Adria; intenzivira se akcija potrage
proljeće - jesen 2005. - javno provaljen lažni identitet generala Gotovine, intenzivira se suradnja radi pronalaska Ante Gotovine
Dušan Miljuš
28. ožujka 2001. - počinje prisluškivanje telefona, tajno praćenje i fotografiranje, POA je uspjela zavrbovati dvije osobe iz njegova okruženja i oni tajne službe iscrpno izvješćuju o njegovu kretanju
9. srpnja 2001. - agentima dojavljuju da je Gotovina boravio u marini u Sukošanu u društvu Željka Dilbera. Te infomracije padaju u vrijeme neposredno prije i nakon podizanja optužnice, kada je POA sve dotad prikupljene podatke prosljeđuje MUP-u, Obavještajnoj i Vojnosigurnosnoj agenciji, a rad tajnih agenata se intenzivira.
12. srpnja 2001. - Gotovina je viđen u kafiću u Kukljici na Ugljanu. Dotad je dio večeri proveo u Dilberovu društvu i u društvu Petra Kazije, slikara iz Pakoštana. Na Ugljan su stigli Dilberovim brodom.
14. srpnja 2001. - Gotovina napušta Pakoštane s ruksakom na leđima na jedrilici svojeg šogora Dragana Živkovića, pomorskog kapetana iz Zadra. Otad više nije viđen na zadarskom području.
23. srpnja 2001. - izdan je uhidbeni nalog u zagrebačkom Županijskom sudu. Tajno snimljenim razgovorima ustanovljeno je da Gotovina zna za raspisanu tjeralicu i prekida svu komunikaciju.
24. srpnja 2001. - viđen na Smokvici u kornatskom arhipelagu
3. kolovoza 2001. - anonimno pismo upućeno redakcijama u kojem se tvrdi da je Gotovina pobjegao u SAD; navodi iz pisma nisu potvđeni
rujan 2001. - agenti doznaju da bi Gotovina mogao biti u Italiji ili Francuskoj, u Latinskoj ili Južnoj Americi gdje je živio do 1991. godine, gdje ima razvijena poznanstva i veze. Otad su pod operativnim nadzorom POA-e stan u Zagrebu i obiteljska kuća u Pakoštanima. Tajno se nadzire uža rodbina i sva mjesta na kojima se pretpostavljalo da bi mogao boraviti.
27. studenoga 2001. - prestaje tajni nadzor komunikacija jer se Gotovina nije javio ni na jedan telefon. POA svoja saznanja o tome tko bi mogao znati gdje je Gotovina prosljeđuje Ravnateljstvu policije i drugim sigurnosnim službama. Tada je kao jedan od mogućih pomagača identificiran Ferdinando Parella, iz mjesta Misano Adriatico, i to je proslijeđeno talijanskim sigurnosnim službama.
kraj 2001. - ime Žonija Maksana pokazuje se kao jedno od ključnih u organizaciji prosvjeda blokade prometnica u slučaju pokušaja uhićenja generala Gotovine. Maksan je inače bio osobni čuvar generala Ante Rose dok je bio načelnik Združenog stožera BiH.
siječanj 2002. - lipanj 2003. - POA-u svi izvori uvjeravaju u to da nitko ne komunicira s Gotovinom. Novo je saznanje da je Parella dugogodišnji prijatelj obitelji Gotovina i da je živio u kući Borisa Gotovine u Pakoštanima te da koristi mobitel Borisa Gotovine dok je u Italiji. Parella je ocu Ante Gotvine darovao 20.000 DEM, a Borisu posudio 200.000 DEM. POA-i je to indicija da u skrivanju Gotovine sudjeluje talijanska mafija. Parella kontaktira s Dunjom Zloić Gotovinom. Tajnim praćenjem registrirano 46 kontakata Parella-Boris Gotovina.
5. veljače 2003. - sastanak u vladi premijera Račana, ministra unutarnjih poslova Šime Lučina i Ranka Ostojića, ravnatelja policije, s predstavnicima britanske obavještajne službe o zajedničkoj suradnji u potrazi za Gotovinom.
13. veljače 2003. - Uprava kriminalističke policije izvještava da je u siječnju 2003. godine Gotovina posjetio Antu Jelavića, umirovljenog generala HVO-a i predsjednika HDZ-a u njegovoj kući u BiH nedaleko od Podprologa u Hrvatskoj.
10. lipnja 2003. - izlazi intervju u Nacionalu, Parellini pozivi "uhvaćeni" u Italiji, on učestalo kontaktira s Gotovini bliskim osobama. POA je pribavila i ispise poziva glavnog urednika Nacionala Ive Pukanića te pratila put do Londona, preko Austrije i Slovenije.
12. kolovoza 2003. - Maksan i Parella razmijenili 12 SMS poruka.
30. rujna 2003. - Il Piccolo objavljuje, a POA provjerava informaciju da je Gotovina navodno u Irskoj i da mu bijeg osigurava bivši britanski komandos Tony Cascarino.
30. rujna 2003.- šesti kontakt POA-e s predstavnicima britanske obavještajne službe MI6 o Gotovini
3. listopada 2003. - o Gotovini u Italiji razgovaraju predstavnici Obavještajne i Protuobavještajne agencije s talijanskim obavještajcima
jesen 2004. - proljeće 2005. - po nalogu premijera Sanadera provodi se akcija Adria; intenzivira se akcija potrage
proljeće - jesen 2005. - javno provaljen lažni identitet generala Gotovine, intenzivira se suradnja radi pronalaska Ante Gotovine
Dušan Miljuš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....