Kršćana je dva puta više

Vatikanski dnevnik L’osservatore Romano objavio je - prenose i naše novine - najnoviji podatak o brojčanim odnosima pripadnika raznih religija. Broj muslimana je prerastao broj katolika! Od svega čovječanstva sada bi muslimana bilo 19,2 posto, a katolika samo 17,4 posto. Uz pretpostavku da je prebrojavanje uglavnom točno i da tako ustanovljena pripadnost znači što znači, ispalo bi da među sjedbenicima Abrahamove vjerske baštine (on je živio oko 1900 godina prije Krista) napokon ima više onih što slijede Muhameda od onih što slijede Isusa Krista. A to ipak nije točno.

Islam i katolištvo jesu najbrojnije jednobožačke religije na svijetu. Ali odmah se uvlači opasna zabuna: muslimane se broji sve zajedno, a katolici su samo oko 50 posto svih kršćana na svijetu. Muslimani pak u sebi - kao i kršćani - dijele se na više skupina, poglavito na sunite i šijite. Šijita ima oko deset posto, a suniti - njih svega oko 90 posto - dijele se barem u četiri obreda: malikite, šafijate, hambelite i hanefite. Kršćanska javnost o tim podjelama gotovo ne zna, ali one postoje. U našim krajevima muslimani su suniti.



Istodobno kršćana - svih kojih Isusa priznaju pravim Bogom i pravim čovjekom - ima na svijetu oko 2,5 milijardi. Od njih je katolika oko milijardu i šesto tisuća, pravoslavnih oko 218 milijuna, protestanata 345 milijuna, anglikanaca 78 milijuna, starih predkalcedonskih zajednica (monofiziti i nestorijanci) oko 70 milijuna, i još oko 234 milijuna u mnogo manjih zajednica.

Ti brojevni odnosi našoj javnosti uglavnom nisu poznati. Ne moraju ni biti dok se s time ne računa. No, kada se već o tome govori, istina je da Abrahamovu vjersku baštinu sada na svijetu prihvaćaju svi kršćani, židovi i muslimani, što čini oko 50 posto svega čovječanstva. Ti ljudi vjeruju u jednoga Boga, onoga koji se Abrahamu javio kao Jahve, a Muhamed ga spominje kao Alaha. To je osobni vječni Bog, čovjekoljubac i milosrdni sudac.



Uz tolike druge religijske baštine diljem svih kontinenata pravo je čudo što polovica čovječanstva prihvaća baštinu toga Abrahama koji je - tvrdi Pismo i Predaja - s Bogom baš osobno razgovarao.



Nije čudno što se je tako dugotrajna i toliko proširena baština u tijeku povijesti u raznim sredinama prilagođavala - činjenica je da je to i danas jedino jednoboštvo koje se poziva na istoga osobnoga Boga.