Na blagdanski prosinački shopping svaki Hrvat će, prema nekim objavljenim istraživanjima, potrošiti između 1200 do 2700 kuna ili ukupno nevjerojatnih 12,5 milijardi kuna. Oni sretniji izvlačit će tek dobivenu božićnicu, oni pametniji ušteđevinu, a oni treći peglat će svoje kreditne kartice do besvijesti. Statistike kažu - čak 25 puta u sekundi i sa 112 posto više potrošenog novca nego pri kupnji kešom.
Neki bi ovu treću kategoriju nazvali jadnicima koji će zbog svog sretnog Credit Card Bluesa i shopping groznice u siječnju čupati kosu zbog računa. No, ništa nije mjerljivo s radosti - neobuzdanog, neplaniranog i nekontoliranog trošenja...
Hrvatski homo economicusi u finiš ovog ludog mjeseca stare nam godine ulaze sa 7,7 milijuna kartica u svojim džepovima ili sa skromna četiri komada po koliko, toliko solventnom građaninu. Amerikanci, tvorci tog revolucionarnog izuma, broje čak milijardu i pol potrošačkih kreditnih kartica u rukama gotovo 158 milijuna vlasnika. To znači da ih američki homo economicus u svojem novčaniku ima, u prosjeku, po deset.
Prošećimo malo kroz povijest koja seže u 20-e godine prošlog stoljeća. Karticama su se u početku koristile naftne kompanije i lanci hotela da bi nagradili svoje vjerne potrošače. Godine 1914. Western Union izdaje prvu metalnu karticu s odgodom plaćanja svojim najboljim klijentima. General Petroleum Corporation prva je svojim zaposlenicima ponudila pravu kreditnu karticu za plaćanje popravka automobila i točenje goriva.
No, prvu univerzalnu karticu izdaje Diners 1950. godine. Priča govori da je godinu dana prije njujorški poslovni čovjek Frank McNamara večerao s dvojicom prijatelja. Kad je trebao platiti večeru, utvrdio je da je zaboravio lisnicu. Osjećao se poniženo i jadno. Godinu dana kasnije večeru je u istom restoranu platio komadom kartona - prvom Dinersicom koja je u to vrijeme imala 200 korisnika i kojom se moglo plaćati u 27 njujorških restorana. Tako je kartica, taj revolucionarni izum, postala spas i radost poniženog potrošača koji nema keš.
Istodobno s karticom rođena je i - kultura stalnog duga, a poznata kalvinistička izreka koja se pripisuje Benjaminu Franklinu: A penny saved, a penny earned, (ušteđeni novac, zarađeni novac) otišla je zauvijek u ropotarnicu prošlosti. Godine 1958., rođen je American Express, 1966. MasterCard, a 1977. pridružila im se i VISA. Sve su brzo krenule dalje u svijet.
Nakon blagdanskog slijedi tužniji nastavak Credit Card Bluesa. No, tko mari za to dok u džepu još uvijek postoji barem jedna nekorištena kreditna kartica. Naš blues mogao bi stoga zvučati i ovako - "Kartice su jače od nas, prvo te namame običnom, pa 'zlatnom', a onda i 'platinastom'; Mozeš ih na stotinu djelića izrezati, možeš ih kroz prozor baciti, ništa ti neće pomoći; već sljedećeg dana, eto nove i primamljive ponude u tvom poštanskom sandučiću. Pa nek odoli - tko može!"
Jadranka Šević
Neki bi ovu treću kategoriju nazvali jadnicima koji će zbog svog sretnog Credit Card Bluesa i shopping groznice u siječnju čupati kosu zbog računa. No, ništa nije mjerljivo s radosti - neobuzdanog, neplaniranog i nekontoliranog trošenja...
Hrvatski homo economicusi u finiš ovog ludog mjeseca stare nam godine ulaze sa 7,7 milijuna kartica u svojim džepovima ili sa skromna četiri komada po koliko, toliko solventnom građaninu. Amerikanci, tvorci tog revolucionarnog izuma, broje čak milijardu i pol potrošačkih kreditnih kartica u rukama gotovo 158 milijuna vlasnika. To znači da ih američki homo economicus u svojem novčaniku ima, u prosjeku, po deset.
Prošećimo malo kroz povijest koja seže u 20-e godine prošlog stoljeća. Karticama su se u početku koristile naftne kompanije i lanci hotela da bi nagradili svoje vjerne potrošače. Godine 1914. Western Union izdaje prvu metalnu karticu s odgodom plaćanja svojim najboljim klijentima. General Petroleum Corporation prva je svojim zaposlenicima ponudila pravu kreditnu karticu za plaćanje popravka automobila i točenje goriva.
No, prvu univerzalnu karticu izdaje Diners 1950. godine. Priča govori da je godinu dana prije njujorški poslovni čovjek Frank McNamara večerao s dvojicom prijatelja. Kad je trebao platiti večeru, utvrdio je da je zaboravio lisnicu. Osjećao se poniženo i jadno. Godinu dana kasnije večeru je u istom restoranu platio komadom kartona - prvom Dinersicom koja je u to vrijeme imala 200 korisnika i kojom se moglo plaćati u 27 njujorških restorana. Tako je kartica, taj revolucionarni izum, postala spas i radost poniženog potrošača koji nema keš.
Istodobno s karticom rođena je i - kultura stalnog duga, a poznata kalvinistička izreka koja se pripisuje Benjaminu Franklinu: A penny saved, a penny earned, (ušteđeni novac, zarađeni novac) otišla je zauvijek u ropotarnicu prošlosti. Godine 1958., rođen je American Express, 1966. MasterCard, a 1977. pridružila im se i VISA. Sve su brzo krenule dalje u svijet.
Nakon blagdanskog slijedi tužniji nastavak Credit Card Bluesa. No, tko mari za to dok u džepu još uvijek postoji barem jedna nekorištena kreditna kartica. Naš blues mogao bi stoga zvučati i ovako - "Kartice su jače od nas, prvo te namame običnom, pa 'zlatnom', a onda i 'platinastom'; Mozeš ih na stotinu djelića izrezati, možeš ih kroz prozor baciti, ništa ti neće pomoći; već sljedećeg dana, eto nove i primamljive ponude u tvom poštanskom sandučiću. Pa nek odoli - tko može!"
Jadranka Šević
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....