Srbijanski redatelj
Nemanja Emir Kusturica još je jednom potvrdio svoj politički stav koji njeguje od početka raspada Jugoslavije i ratova na ovim prostorima. Sa svojim bendom No smoking orchestra u Münchenu je izazvao skandal pjevajući u čast ratnom zločincu i haaškom optuženiku
Radovanu Karadžiću.
Autohtoni balkanski stihovi - “ko ne voli Dabić Rašu, popušio karu našu” - odzvanjalo je u srcu Bavarske (Dragan Dabić je alias vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića). Stihovi posvećeni Radovanu Karadžiću, čovjeku kojemu se trenutačno sudi u Haagu, završni su dio obrađene pjesme Johnnyja Casha “Wanted Man”. Protiv njegova koncerta glas je diglo Njemačko društvo za ugrožene narode, no ipak, prema tamošnjim zakonima, nije uspjelo onemogućiti Kusturičin koncert.Nastupi sa skupinom No smoking orchestra Kusturici već godinama služe za reklamiranje kod njega nenadano probuđenog velikosrpstva i veličanje ratnih zločinaca, koje on očito smatra svojim herojima.
Uzeo novo ime
Pred početak rata u BiH Kusturica je podržavao stranku Ante Markovića te neko vrijeme bio blizak i Aliji Izetbegoviću, ali je brzo “zbog njegova nacionalizma i mržnje prema Srbima” otišao u Beograd u potrazi za ideološkim korijenima, koji su se kasnije iskazali i u očitovanju novog nacionalnog i vjerskog identiteta. Uskoro se Kusturica krstio u pravoslavnoj crkvi te uzeo ime, Nemanja, i svoj integritet potpuno vezao uz nacionalističku Srbiju. “Beograd je nešto čemu pripadam, ako ne po ličnoj karti, a onda po ideji da je moje mjesto tamo gdje su nastajali romani Miloša Crnjanskog, Meše Selimovića, Ive Andrića, gdje su poeziju pisali Vasko Popa i Matija Bećković.
Oni su gravitaciona sila mog kretanja”, izjavio je jednom. BiH mu je bila “fizička” odrednica, a Srbija, kaže, uvijek duhovna. Uskoro postaje jedna od Miloševićevih maskota, kojom taj režim pokušava sebe deklarirati u pozitivnom svjetlu pred međunarodnom javnosti jer se radi o svjetski priznatom redatelju. Miloševića je Kusturica doživljavao kao produžetak stare Jugoslavije: “Njega možemo promatrati kao ishod parole ‘I poslije Tita Tito’”.
“Mislio sam da je Jugoslavija trebala dobiti nekog Srbina za predsjednika, i to je moj historijski idealizam zbog kojega pristajem stradati”, “opravdavao” se Kusturica. Uskoro se pokazao kao glasnogovornik velikosrpskog režima koji je opravdavao zločine u BiH, umanjujući srebrenički zločin, a bio je i jedan od najradikalnijih govornika na mitingu “Kosovo je Srbija”.
Pozicija velikog Srbina
No, Kusturica sebe želi predstaviti kao antiglobalističkog borca koji čuva narodnu tradiciju malih naroda, pa često u svoju obranu citira finskog redatelja Akija Kaurismakija kako mu je, prema Kusturičinim riječima, rekao: “Milošević je veliki gad, ali ovi (misleći na Zapad) su još gori”.
“Bio sam stavljen u tešku poziciju: mogao sam birati između toga da postanem nacionalni heroj u sredini gdje sam rođen ili da budem omražen kod jednog dijela svijeta koji je želio čuti od mene ključnu rečenicu, da je Milošević fašist i gad, a koju ja nisam izgovorio”, rekao je Kusturica u jednom intervjuu.
No on ustraje na svojoj poziciji velikog “Srbina” te dijeli lekcije mnogim srbijanskim umjetnicima: “Biljana Srbljanović nas podučava da su zločinci, zapravo, uglavnom Srbi”, uzvikuje Kusturica.
Kusturica i beogradski dio nekad subverzivnog Zabranjenog pušenja (danas samo servilna pratnja “uglednom režiseru”) već godinama pune dvorane po Europi, ali i u Južnoj Americi. - U Njemačkoj je takve nastupe praktički nemoguće zabraniti - objašnjava Jasna Čaušević iz Društva za ugrožene narode.
Akcija i protiv Thompsona
- Teško je tražiti bojkot njihovih koncerata jer onda i vas ljudi svrstavaju među ekstreme. Ono što možemo je da apeliramo na svijest i savjest ljudi. Mi smo odlučili poslati poruku širom svijeta, a isto namjeravamo raditi i u slučaju Thompsona. Vjerujemo i da se može postići da se sporni dijelovi njihovih tekstova izbace iz javnih nastupa, tražili smo to od policije - kaže Čaušević i dodaje da se to ipak nije dogodilo na subotnjem Kusturičinom koncertu, koji je bio prilično posjećen.
Vrijeme je da ti kažem
zbogom, moja draga,
Sačuvaj svoje suze i poljubi našeg sina
Nadam se da će svijetliti
zvijezda Sjevernjača
Ja sam tražen čovjek
i u bijegu sam
Inkvizicija
Borci za ljudska prava
Kupovanje i prodavanje duše
Kulturna revizija
Vježbaj, Rambo
i uhvati te zle ljude
Sve te ide uz hamburgere
Hollywood i CNN
Počinio sam zločin
Posijao strah
Posijao strah
Za sljedećih 1000 godina
Vrijeme je...
Da sam golub
Pretvorio bi me u sokola,
Sada jesam sokol
I letim nad brdima Balkana
(...)
Nekadašnji ruski disident i književnik Eduard Limonov “proslavio” se posjetom srpskim položajima iznad Sarajeva s kojih je radosno pucao po opkoljenom gradu u ime “slavenskog bratstva Rusa i Srba”. Danas je čelnik neregistrirane neofašističke nacional-boljševičke partije.
Austrijski književnik Peter Handke tijekom rata u BiH priklonio se Miloševiću, napisavši i knjigu “Pravda za Srbiju”. Bio je na pogrebu Miloševića gdje je ganuto izjavio kako mu je drago što je bio u neposrednoj blizini Slobodana Miloševića “koji je samo branio svoj narod”.
Nedavno preminuli britanski nobelovac Harald Pinter se tijekom suđenja Miloševiću pridružio kampanji za njegovo oslobađanje. Pinter je trdio da je Miloševićevo uhićenje provedeno nezakonito. Pinter je pozvao da bi se, ukoliko se već sudi Miloševiću, trebalo suditi i Billu Clintonu zbog bacanja “milijuna kasetnih bombi koje raznose djecu”.
Vlado Vurušić, Ilija Matanović
Autohtoni balkanski stihovi - “ko ne voli Dabić Rašu, popušio karu našu” - odzvanjalo je u srcu Bavarske (Dragan Dabić je alias vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića). Stihovi posvećeni Radovanu Karadžiću, čovjeku kojemu se trenutačno sudi u Haagu, završni su dio obrađene pjesme Johnnyja Casha “Wanted Man”. Protiv njegova koncerta glas je diglo Njemačko društvo za ugrožene narode, no ipak, prema tamošnjim zakonima, nije uspjelo onemogućiti Kusturičin koncert.Nastupi sa skupinom No smoking orchestra Kusturici već godinama služe za reklamiranje kod njega nenadano probuđenog velikosrpstva i veličanje ratnih zločinaca, koje on očito smatra svojim herojima.
Uzeo novo ime
Pred početak rata u BiH Kusturica je podržavao stranku Ante Markovića te neko vrijeme bio blizak i Aliji Izetbegoviću, ali je brzo “zbog njegova nacionalizma i mržnje prema Srbima” otišao u Beograd u potrazi za ideološkim korijenima, koji su se kasnije iskazali i u očitovanju novog nacionalnog i vjerskog identiteta. Uskoro se Kusturica krstio u pravoslavnoj crkvi te uzeo ime, Nemanja, i svoj integritet potpuno vezao uz nacionalističku Srbiju. “Beograd je nešto čemu pripadam, ako ne po ličnoj karti, a onda po ideji da je moje mjesto tamo gdje su nastajali romani Miloša Crnjanskog, Meše Selimovića, Ive Andrića, gdje su poeziju pisali Vasko Popa i Matija Bećković.
Oni su gravitaciona sila mog kretanja”, izjavio je jednom. BiH mu je bila “fizička” odrednica, a Srbija, kaže, uvijek duhovna. Uskoro postaje jedna od Miloševićevih maskota, kojom taj režim pokušava sebe deklarirati u pozitivnom svjetlu pred međunarodnom javnosti jer se radi o svjetski priznatom redatelju. Miloševića je Kusturica doživljavao kao produžetak stare Jugoslavije: “Njega možemo promatrati kao ishod parole ‘I poslije Tita Tito’”.
“Mislio sam da je Jugoslavija trebala dobiti nekog Srbina za predsjednika, i to je moj historijski idealizam zbog kojega pristajem stradati”, “opravdavao” se Kusturica. Uskoro se pokazao kao glasnogovornik velikosrpskog režima koji je opravdavao zločine u BiH, umanjujući srebrenički zločin, a bio je i jedan od najradikalnijih govornika na mitingu “Kosovo je Srbija”.
Pozicija velikog Srbina
No, Kusturica sebe želi predstaviti kao antiglobalističkog borca koji čuva narodnu tradiciju malih naroda, pa često u svoju obranu citira finskog redatelja Akija Kaurismakija kako mu je, prema Kusturičinim riječima, rekao: “Milošević je veliki gad, ali ovi (misleći na Zapad) su još gori”.
“Bio sam stavljen u tešku poziciju: mogao sam birati između toga da postanem nacionalni heroj u sredini gdje sam rođen ili da budem omražen kod jednog dijela svijeta koji je želio čuti od mene ključnu rečenicu, da je Milošević fašist i gad, a koju ja nisam izgovorio”, rekao je Kusturica u jednom intervjuu.
No on ustraje na svojoj poziciji velikog “Srbina” te dijeli lekcije mnogim srbijanskim umjetnicima: “Biljana Srbljanović nas podučava da su zločinci, zapravo, uglavnom Srbi”, uzvikuje Kusturica.
Kusturica i beogradski dio nekad subverzivnog Zabranjenog pušenja (danas samo servilna pratnja “uglednom režiseru”) već godinama pune dvorane po Europi, ali i u Južnoj Americi. - U Njemačkoj je takve nastupe praktički nemoguće zabraniti - objašnjava Jasna Čaušević iz Društva za ugrožene narode.
Akcija i protiv Thompsona
- Teško je tražiti bojkot njihovih koncerata jer onda i vas ljudi svrstavaju među ekstreme. Ono što možemo je da apeliramo na svijest i savjest ljudi. Mi smo odlučili poslati poruku širom svijeta, a isto namjeravamo raditi i u slučaju Thompsona. Vjerujemo i da se može postići da se sporni dijelovi njihovih tekstova izbace iz javnih nastupa, tražili smo to od policije - kaže Čaušević i dodaje da se to ipak nije dogodilo na subotnjem Kusturičinom koncertu, koji je bio prilično posjećen.
Vrijeme je da ti kažem
zbogom, moja draga,
Sačuvaj svoje suze i poljubi našeg sina
Nadam se da će svijetliti
zvijezda Sjevernjača
Ja sam tražen čovjek
i u bijegu sam
Inkvizicija
Borci za ljudska prava
Kupovanje i prodavanje duše
Kulturna revizija
Vježbaj, Rambo
i uhvati te zle ljude
Sve te ide uz hamburgere
Hollywood i CNN
Počinio sam zločin
Posijao strah
Posijao strah
Za sljedećih 1000 godina
Vrijeme je...
Da sam golub
Pretvorio bi me u sokola,
Sada jesam sokol
I letim nad brdima Balkana
(...)
Johnny Cash u Kusturičinu prepjevu(...) |
Nekadašnji ruski disident i književnik Eduard Limonov “proslavio” se posjetom srpskim položajima iznad Sarajeva s kojih je radosno pucao po opkoljenom gradu u ime “slavenskog bratstva Rusa i Srba”. Danas je čelnik neregistrirane neofašističke nacional-boljševičke partije.
Austrijski književnik Peter Handke tijekom rata u BiH priklonio se Miloševiću, napisavši i knjigu “Pravda za Srbiju”. Bio je na pogrebu Miloševića gdje je ganuto izjavio kako mu je drago što je bio u neposrednoj blizini Slobodana Miloševića “koji je samo branio svoj narod”.
Nedavno preminuli britanski nobelovac Harald Pinter se tijekom suđenja Miloševiću pridružio kampanji za njegovo oslobađanje. Pinter je trdio da je Miloševićevo uhićenje provedeno nezakonito. Pinter je pozvao da bi se, ukoliko se već sudi Miloševiću, trebalo suditi i Billu Clintonu zbog bacanja “milijuna kasetnih bombi koje raznose djecu”.
Umjetnici koji su podržali MiloševićaOsim Nemanje Emira Kusturice, koji se priklonio Miloševićevom projektu Velike Srbije, učinilo je to još nekoliko europskih umjetnika ekscentrika. Neki nedvosmisleno i žestoko, drugi nešto diskretnije. |
Vlado Vurušić, Ilija Matanović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....