Otvaranje Gardensa, negdje u kasno proljeće, konačni je argument za tvrdnju da se ulice između Kvaternikova trga i Makismira pretvaraju u zanimljivo i sve aktivnije restoransko područje.
Na tih kilometar i pol prostora, koji su dosad uglavnom bili poznati samo po lošim ćevabdžinicama, još gorim pekarnicama, prosječnim pizzerijama i briljantnoj slastičarnici Orijent, sada djeluje barem pet potencijalno respektabilnih restorana, uz jednu staru, rustikalnu, ali neodoljivo simpatičnu gostionicu Dva goluba.
Nasuprot tome, u samom najužem centru Zagreba ne postoji nijedan pristojan restoran, osim također rustikalne i simpatične Korčule.
Restoranska rensansa predistočnog dijela grada počela je prije sedam ili osam godina s Casa del Lunom, o kojoj nikada nisam čuo niti jednu lošu riječ, i koja i dalje posluje s vrlo korektnim value for money, i s ponekim pokušajima da kuhaju sezonsku hranu, što uvijek vrijedi pohvaliti.
NAJOZBILJNIJI RESTORAN
Preko puta Casa del Lune, u Kušlanovoj ulici, nalazi se Stripes, s korektnom do dobrom hranom i izvrsnim vinima po gotovo najnižim cijenama u gradu. Croatica je toliko velika investicija da će se, vjerujem poslije smjene menadžmenta, ipak znatno poboljšati, dok stari riblji restoran Jadran, koji me prošle godine jako razočarao, sasvim sigurno posjeduje potencijal da se pretvori u jedno od pouzdanijih mjesta za svježu ribu.
Gardens je, pak, zasad najugodnije iznenađenje među svim kvartovskim restoranima u dijelu grada kojeg podjednako obilježavaju ikonografija predgrađa i luksuzni poslovno-stambeni kompleksi.
Gardens, smješten u Gotovčevoj ulici, dvjestotinjak metara od Kvaternikova trga prema Petrovoj crkvi, zapravo je najozbiljniji restoran istočnog Zagreba još otkako se ugasio
legendarni Monnet, svojedobno jedno od rijetkih mjesta gdje se pokušavala afirmirati visoka kuhinja.
Gardens je zasad razmjerno pun pogrešaka i lutanja: primjerice, prvih nekoliko tjedana držali su na menuu i pizzu pa su je izbacili uz obrazloženje da im se proizvodnja pizze tehnološki ne uklapa u kuhinju, što mi ne djeluje vjerodostojno. Nadalje, oni povremeno poslužuju ribu, vrlo svježu, ali je nemaju na menuu, što je posve nedopustivo.
No dobre strane Gardensa uvjerljivo nadmašuju loše: ugođaj i uređenje su neodoljivo moderni i veseli, vinska lista je, za taj tip restorana, gotovo uzorna, a hrana iznenađujuće dobra.
Ideja Gardensa je, čini mi se, da Vas nahrani što svježijom, ukusnijom i razmjerno jednostavnom hranom, poslije koje ćete se dobro osjećati. U Gardensu, dakle, nema ni traga visokoj gastronomiji, što je u ovom slučaju pozitivno: oni znaju što žele i jasno su postavili svoj koncept (osim lutanja s pizzom).
DOBAR STEAK
Kada smo prvi put jeli ondje, za predjelo smo dobili sasvim solidnu juhu od graška s dobrim komadom svježeg lososa (jedino ne znam što je u krem juhi od graška tražila riža), da bi lešo škrpina postidila većinu ribljih restorana. Jednostavno, čisto, savršeno ukusno... Sjednite, pet!
Drugi put sam naručio biftek u umaku od zelenog papra. Meso, prženo na tavi, ulazi u pet najboljih zagrebačkih steakova, dakle u usku konkurenciju Mua i Mana iako je sam steak bio prevelik.
Pečenog povrća također je bilo previše. Posve je nerazumljivo da Gardens, nasuprot proklamiranoj potjeri za svježom hranom, usred sezone vrtnihšparoga, graška i ljetnih vrganja, koji im se prodaju na tržnici gotovo pa preko puta restorana, servira sada još loše paprike, rajčice i patlidžane. Kruh, što ga sami peku, jedan je od jačih hedonističkih argumenata Gardensa, kao i cijene: većina jela stoji između 50 i 80 kuna. Jedino su bifteci skuplji.
Vinska lista gotovo da jeneočekivano korektna za zagrebačke kriterije. To znači da je čaša Roederer Brut Premiera 80 kuna, da buteljke raznih malvazija, uključujući i Benvenutti (pobjednicu Vinistre), stoje 150 ili 160 kuna, a da veoma ozbiljna vina, poput Castelgioconda ili Chateau de Peza, stoje između 550 i 600 kuna.
OCJENA
KREDITNE KARTICE - sve
PRISTUP ZA INVALIDE - moguć
Davor Butković
Na tih kilometar i pol prostora, koji su dosad uglavnom bili poznati samo po lošim ćevabdžinicama, još gorim pekarnicama, prosječnim pizzerijama i briljantnoj slastičarnici Orijent, sada djeluje barem pet potencijalno respektabilnih restorana, uz jednu staru, rustikalnu, ali neodoljivo simpatičnu gostionicu Dva goluba.
Nasuprot tome, u samom najužem centru Zagreba ne postoji nijedan pristojan restoran, osim također rustikalne i simpatične Korčule.
Restoranska rensansa predistočnog dijela grada počela je prije sedam ili osam godina s Casa del Lunom, o kojoj nikada nisam čuo niti jednu lošu riječ, i koja i dalje posluje s vrlo korektnim value for money, i s ponekim pokušajima da kuhaju sezonsku hranu, što uvijek vrijedi pohvaliti.
NAJOZBILJNIJI RESTORAN
Preko puta Casa del Lune, u Kušlanovoj ulici, nalazi se Stripes, s korektnom do dobrom hranom i izvrsnim vinima po gotovo najnižim cijenama u gradu. Croatica je toliko velika investicija da će se, vjerujem poslije smjene menadžmenta, ipak znatno poboljšati, dok stari riblji restoran Jadran, koji me prošle godine jako razočarao, sasvim sigurno posjeduje potencijal da se pretvori u jedno od pouzdanijih mjesta za svježu ribu.
Gardens je, pak, zasad najugodnije iznenađenje među svim kvartovskim restoranima u dijelu grada kojeg podjednako obilježavaju ikonografija predgrađa i luksuzni poslovno-stambeni kompleksi.
Gardens, smješten u Gotovčevoj ulici, dvjestotinjak metara od Kvaternikova trga prema Petrovoj crkvi, zapravo je najozbiljniji restoran istočnog Zagreba još otkako se ugasio
legendarni Monnet, svojedobno jedno od rijetkih mjesta gdje se pokušavala afirmirati visoka kuhinja.
Gardens je zasad razmjerno pun pogrešaka i lutanja: primjerice, prvih nekoliko tjedana držali su na menuu i pizzu pa su je izbacili uz obrazloženje da im se proizvodnja pizze tehnološki ne uklapa u kuhinju, što mi ne djeluje vjerodostojno. Nadalje, oni povremeno poslužuju ribu, vrlo svježu, ali je nemaju na menuu, što je posve nedopustivo.
No dobre strane Gardensa uvjerljivo nadmašuju loše: ugođaj i uređenje su neodoljivo moderni i veseli, vinska lista je, za taj tip restorana, gotovo uzorna, a hrana iznenađujuće dobra.
Ideja Gardensa je, čini mi se, da Vas nahrani što svježijom, ukusnijom i razmjerno jednostavnom hranom, poslije koje ćete se dobro osjećati. U Gardensu, dakle, nema ni traga visokoj gastronomiji, što je u ovom slučaju pozitivno: oni znaju što žele i jasno su postavili svoj koncept (osim lutanja s pizzom).
DOBAR STEAK
Kada smo prvi put jeli ondje, za predjelo smo dobili sasvim solidnu juhu od graška s dobrim komadom svježeg lososa (jedino ne znam što je u krem juhi od graška tražila riža), da bi lešo škrpina postidila većinu ribljih restorana. Jednostavno, čisto, savršeno ukusno... Sjednite, pet!
Drugi put sam naručio biftek u umaku od zelenog papra. Meso, prženo na tavi, ulazi u pet najboljih zagrebačkih steakova, dakle u usku konkurenciju Mua i Mana iako je sam steak bio prevelik.
Pečenog povrća također je bilo previše. Posve je nerazumljivo da Gardens, nasuprot proklamiranoj potjeri za svježom hranom, usred sezone vrtnihšparoga, graška i ljetnih vrganja, koji im se prodaju na tržnici gotovo pa preko puta restorana, servira sada još loše paprike, rajčice i patlidžane. Kruh, što ga sami peku, jedan je od jačih hedonističkih argumenata Gardensa, kao i cijene: većina jela stoji između 50 i 80 kuna. Jedino su bifteci skuplji.
Vinska lista gotovo da jeneočekivano korektna za zagrebačke kriterije. To znači da je čaša Roederer Brut Premiera 80 kuna, da buteljke raznih malvazija, uključujući i Benvenutti (pobjednicu Vinistre), stoje 150 ili 160 kuna, a da veoma ozbiljna vina, poput Castelgioconda ili Chateau de Peza, stoje između 550 i 600 kuna.
OCJENA
KREDITNE KARTICE - sve
PRISTUP ZA INVALIDE - moguć
|
Davor Butković
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....