Latinica: Život na okupiranom teritoriju

U večerašnjoj 'Latinici' voditelj Denis Latin je pokušao rasvijetliti probleme s kojima su se suočavali ljudi koji su tijekom srbijanske agresije završili u okruženju na okupiranim područjima u Hrvatskoj.

Hrvatica Ivankakoja nije uspjela pobjeći s okupranog teritorija ispričala je kako su se ona i njezina obitelj snalazili, skupljali koprive za hranu u šumi, naučili peći kruh, radili domaću 'Vegetu', pa čak i kavijar. No, ono najvažnije što smo naučili jest da se ljudi nebi trebali dijeliti po nacionalnosti ili vjeri, zaključila je.

U snimljenom prilogu Hrvati iz Konavla ispričali su kako su Konavle u to vrijeme bile najveći logor, te kako su ih Srbi mogli bilo kada ubiti a da ne odgovaraju. Vikali su im često ujo i prijetili.

Mićo Katuša ispričao je kako je bio odveden u kninski zatvor, kako je kopao ugljen, i brao jabuke za Srbe.

Janja Žilić rekla je kako joj je cijela obitelj živnula kada joj je suprug javio da će doći po njih. Čula je pucnjavu i odmah je znala da su ga ubili. Na slici je kasnije pokazala ubojice svojeg muža koji nikada nisu odgovarali.

Kreši Zriliću ubili su desetak rođaka. Pretukli su ga i tražili da prizna da su zločine počinili Hrvati koji su došli 'bešumnim helikopterom'.

U Drnišu Milena Perčin dobila je otkaz na položaju više medicinske sestre. Ispričala je kako je hrvatskog stanovništva bilo vrlo malo, te kako je preživjela zahvaljujući pomoći susjeda srpske nacionalnosti. Oni nisu mogli gledati da hrvatsko stanovništvo skapava od gladi, rekla je i dodala kako su je znali upozoriti da se nešto sprema ili sakriti.

Eva Penavić sjeća se u Vukovaru kako su joj ubili muža. Bila je silovana. Točnog broja silovatelja se ne sjeća, pustili su je a ona je došla do kuće susjede Srpkinje koja je tada nije mogla prihvatiti jer se već razdanilo.

Nakon priloga prof. dr. Drago Roksandić rekao je kako je pripremajući se za emisiju čitao knjigu Goli život u kojoj je predstavljeno istraživanje prema kojem je, kada je riječ o međunacionalnoj toleranciji, Hrvatska bila iznad jugoslavenskog prosjeka. Ja bih postavio pitanje elita, istaknuo je.

Srbi u Hrvatskoj nisu bili od jučer. Istaknuo je kako su hrvatske elite ignorirale rješavanje problema Srba u Hrvatskoj



Prof. dr. Drago Roksandić

U srpskom slučaju problemi koje je trebalo riješiti s raspadom bivše Jugolsvije bili su složeni zbog silne nacionalne izmješanosti. U vrlo kratkom vremenu morate riješiti gomile problema i ako ne vladate racionalnim paradigmama uzrokujete razaranje. Jugoslavija je bila vrlo komplicirana imala je mnogo više problema nego druge tranzicijeske zemlje, a našla se pred procesom dezintegracije. Kada su se rješavali ti problemi nemali dio Srba potpuno je izgubio orjentaciju.

Na pitanje Denisa Latina gdje u tome vidi odgovornost Hrvatske prof. Roksandić je rekao kako je Hrvatska odluka o samostalnosti je bila racionalna. No, istaknuo je kako Srbi u Hrvatskoj nisu bili od jučer. Istaknuo je kako su hrvatske elite ignorirale rješavanje problema Srba u Hrvatskoj. Dodao je kako je bilo gdje u bivšoj Jugoslaviji po tom je pitanju vrlo malo učinjeno. To je moj subjektivni osječaj. Objasnio je kako je Jugoslavija nastala iz pakla II svjetskog rata, te da je stvorila određene civilizacijske stečevine koje su kasnije poništene. Svi smo znali da će nakon Tita doći do raspada.

Na Latinovo pitanje što se zapravo događalo na okupiranim teritorijima dr. Mirjana Nazor je rekla kako su mnogi ljudi imali potrebu da preuzmu nadzor nad vlastitim životom, te da su dijelom i radi toga ostali. S jedne strane shvatili su da nisu svi prijatelji pravi prijatelji. S druge, neki su se u tim teškim situacijama dokazali. Ljude ne treba dijeliti prema nacionalnosti ili vjeri, rekla je. No, neke bih ljude nazvala talibanima koji su bili isključivi i vjerovali da posjeduju istinu. S druge strane su tzv. tražitelji koji znaju da se treba prilagođavati da je njihova istina samo dio istine, objasnila je.

Obraćajući se prof. dr. sci. Milanu Mesiću Latin je istaknuo kako je on radio vrlo reprezentativna istraživanja života ljudi u izbjeglištvu i pitao ga što ona govore.

Prof. Mesić je rekao kako sva svjetska iskustva pokazuju kako je, kada krenu izbjeglički tokovi, ta situacija vrlo trajna. Prva svjedočanstva u razgovorima s Vukovarcima bila su strašna, kazao je. Bilo im je neshvatljivo da neki ljudi u Zagrebu normalno žive i da ih doživljavaju kao teret. To nije samo naše iskustvo ono je potvrđeno i u Njemačkoj i u Ruandi. I obrazovanje se u sukobu koristilo u opravdavanju nacionalnih ideologija, upozorio je prof. Mesić.

Mr. sc. inženjer, invalid Slavko Paklar putovao je vlakom u Kninu u posjet roditeljima. U Kninu je došlo do prekida u prometu te je ostao u okruženju. Četiri godine živio sam vrlo teško, poniženo u ludilu nacionalne isključivosti, rekao je Paklar. Nije bio vojni obveznik, a zbog svojih političkih stavova, iako Srbin bio je u opasnosti. Dovijao se na sve moguće načine da preživi, ali najteže mu je bilo što nije mogao ostvariti nikakav kontakt s vanjskim svijetom izvan Knina. Paklar je istaknuo kako je bio zatečen ponašanjem nekih ljudi za koje je mislio da ih dobro poznaje. Imali smo jedan broj ljudi koji su racionalno razmišljali ali oni nisu ništa mogli. No, 93. i 94. stvari su se počele mijenjati i ljudi su počeli shvaćati da od tog projekta Krajine nema ništa. Neki ljudi koji su obavljali istaknute funkcije preselili su svoje obitelji i uhljebili ih u Srbiji. Odnos domicilnih Srba i oko 120 Hrvata koji su ostali u okruženju nije bio tako loš, rekao je. To su bili ljudi koji su bili vezani obiteljskim vezama. Međutim, najviše problema su stvarali došljaci. Akciju Oluja doživio sam kao olakšanje. Nisam više mogao izdržati u tom okruženju, objasnio je Paklar.

U emisiji je potom prikazan prilog o tome kako su završili Srbi koji su se pokušali oduprijeti stvaranju Krajina.

Mi se i danas igramo poput djece kao da postoji demokracija. Pod demokracijom prihvaćamo puno toga najčešće govor, međutim, tu najčešće postoji raskorak jer osobe na odgovornim mjestima uglavnom ne ispunjavaju to što govore



Mirjana Nazor

Osobito je istaknut primjer Dmitra Obradovića, predsjednika općine Vrgin Most, koji je htio suživot u Hrvatskoj. Na njega je sustavno vršen pritisak radikalnih velikosrpskih političara SDS-a, tako da je morao popustiti, a općina Vrgin Most pripala je Krajini. Dva mjeseca kasnije 1992. išao je automobilom na radno mjesto u Vrgin Most kada su pucali na njega. Njegov vozač je rekao kako smatra da su to učinili srpski ekstremisti.

Na Latinovo pitanje zašto Hrvatska nije za pregovarački stol dovela umjerene Srbe Drago Roksandić je odgovorio kako se može postaviti pitanje zašto UN, kada je problem interanacionaliziran, nije poduzeo ništa da se situacija popravi. Ništa se tamo ne bi moglo dogoditi na tom nerazvijeom dijelu Hrvatske da nije bilo oficijelne srbijanske politike, rekao je. Ključ je bio na teritoriju legalne Hrvatske. Tu su Srbi glasali uglavnom za SKH - SDP, no to se nije uvažavalo. To je bilo pitanje tranzicije, čitave strukture - tko će kako proći. Legitimiranje nezakonitog ponašanja bilo da se radilo o privatizaciji ili nekom drugom pitanju. Ljudska cijena koja je plaćena je ogromna. Hrvatsko - sprski odnosi su opustošeni za desetljeća. Većina je zakazala. Ogroman utjecaj su imale elite i mediji. No, osobno bih bio sretan da Hrvatska sama rješava te probleme, probleme ratnih zločina jer je za Hrvatsku Haag sramota, rekao je Roksandić.

Mirjana Nazor je dodala kako se mi i danas igramo poput djece kao da postoji demokracija. Pod demokracijom prihvaćamo puno toga najčešće govor, međutim, tu najčešće postoji raskorak jer osobe na odgovornim mjestima uglavnom ne ispunjavaju to što govore, upozorila je.

HTV;njd