Nije nikakva novost da Europska unija bude dežurni krivac kad god nešto ide krivo, a da zasluge u slučaju uspjeha vlasti država članica pripisuju sebi. Kad Europska unija prijeti kaznama zbog prekomjernog deficita i traži mjere štednje, mirovinske reforme, onda je to “pritisak Bruxellesa” i “gubitak nacionalnog suvereniteta” a kad jedna članica upravo zbog takvih mjera uspije izaći iz deficita, smanjuje javni dug i nezaposlenost, nitko se ne sjeti za to pripisati zasluge Europskoj uniji.
Kako je često znao reći bivši predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, uvijek je EU za nešto kriv, a uvijek su nacionalne vlade zaslužne.
Trenutačna kriza koju je prouzročila pandemija koronavirusa bila je nova prilika za prebacivanje krivnje na EU jer nije navrijeme reagirala. I kritike nisu bile bez razloga. Unija je doista bila zatečena, zbunjena i nije navrijeme reagirala. To da “EU nema ovlasti oko pitanja javnoga zdravlja”, jer je to “nacionalna ovlast”, nije dovoljan razlog, iako je formalno točno. Zbog toga što se na razini EU nije navrijeme reagiralo, došlo je do takvog kaosa nakon što su vlade, samostalno, donosile mjere bez koordinacije.
S vremenom su svi uvidjeli da ne postoji rješenje na nacionalnoj razini, da treba djelovati koordinirano i zajedno, i sada se, koliko-toliko, postupno i transparentno usvajaju i provede odluke o popuštanju mjera. I dalje svaka država za sebe odlučuje hoće li otvoriti granice, dopustiti rad hotela, otvaranje bazena i plaža. No ovaj put postoji veća, mada ne i potpuna, transparentnost prema drugim državama članicama. Sada se to radi uglavnom prema preporukama Europske unije.
Uloga EU bit će još važnija u oporavku teško pogođenoga gospodarstva država članica. Nema države koja nije stradala, premda ne sve u istoj mjeri. Sve će imati veliki pad gospodarstva, pad zaposlenosti i porast broja nezaposlenih. Mnoge države financijski su dovoljno snažne da same dijele stotine milijardi za oporavak. Ali neke nisu, a ne mogu se povoljno ni zadužiti na financijskom tržištu. Zato je od velike važnosti fond za oporavak koji je Europska komisija predložila u iznosu od 750 milijardi eura. Za neke članice, poput Hrvatske, koje su teško pogođene krizom, ta će sredstva, i ona u obliku bespovratne pomoći i povoljni krediti s dugim rokom dospijeća, biti glavni i najveći izvor financiranja oporavka.
Kako je kod nekih EU izgubio vjerodostojnost na početku krize, neki vjeruju da su čak i Rusija i Kina više pomogle, iako je to netočno, legitimno je očekivati da fond za oporavak pomogne i u popravku imidža Europske unije. Takvu su ideju u pismu predsjednici Europske komisije predložili i neki zastupnici Europskog parlamenta koji traže da se svaki projekt u državi članici koji će se financirati tim sredstvima obilježi kao “projekt financiran EU fondovima”. Predlažu da to bude i uvjet za korištenje tih fondova.
Osim što bi to pomoglo u povećanju povjerenja prema Europskoj uniji, smanjilo bi i prostor euroskeptičnim populistima kojima je kritiziranje EU bila glavna politička platforma. A takvih populista ima u svim državama, od onih koji doista više daju za EU nego što uzimaju do onih koji su upravo zahvaljujući članstvu u EU značajno povećali blagostanje i životni standard.
Po standardu su, primjerice, Poljska i Mađarska bile daleko iza Hrvatske, a sada su ispred, što se u značajnoj mjeri može pripisati i duljem članstvu u EU i duljem korištenju sredstava iz kohezijske politike. No u obje države na vlasti su oni koji su kritički nastrojeni prema Europskoj uniji jer im se ne sviđa što EU dovodi u pitanje stanje vladavine prava. Čak i zahtjevi za uskraćivanje pomoći, ako se ne poštuju načela vladavine prava, nailaze na otpor u samoj Uniji upravo da se ne bi kaznilo građane koji su na kraju korisnici pomoći.
Slično je i u Italiji gdje je EU proglašen glavnim krivcem za to što je ta država ostala bez pomoći kada joj je najviše trebala, na početku pandemije. Građani bi trebali vidjeti da će od članstva njihove države u EU imati izravnu korist i zato nije suludo ni tražiti da se zastava Europske unije prilijepi uz natpise na projektima oporavka koji će se financirati zajedničkim sredstvima.