Premda je svoje pozicioniranje izvan ministarskog kruga, u zadnjem redu SDP-ove subotnje konvencije, naknadno, dva dana kasnije, proglasio doslovce nepromišljenom glupošću, Slavko Linić svojom je malom demonstracijom uspio ukrasti igru stranačkom šefu i premijeru Zoranu Milanoviću. Odluka da se ne pridruži biranom društvu u prvom redu, nego zasjedne među publiku, s razlogom je postala centralni događaj SDP-ova okupljanja. Jer, sve ostalo, svi govori i parada, bili su tek predizborna predstava za publiku. Šminka! O stvarnom stanju u Vladi i stranci ministar je financija, bez ijedne izgovorene riječi, najviše rekao.
Očigledno je da su između Milanovića i Linića odnosi uskipjeli. Ne samo da se ministar na konvenciji nije htio pridružiti premijerovoj sviti, nego su se međusobno napadno izbjegavali i po marginama SDP-ova skupa. Jako su pazili da se ne susretnu u gužvi kraj stolova s hranom ili u kafiću. Insajderi tvrde da šef Vlade već stanovito vrijeme uopće više ne komunicira sa svojim krucijalnim ministrom, usto ministrom koji upravo radi na prijedlogu rebelansa proračuna, što je trenutno najvažniji zadatak cjelokupnog kabineta. Već četiri tjedna, od smjene Linićeva pomoćnika Branka Šegona, njih dvojica nisu prozborili ni jednu jedinu riječ. Veze su samo posredne. U Vladi to nazivaju uobičajenim komunikacijskim kanalima. Premijer i ministar financija razgovaraju, odnosno razmjenjuju poruke preko potpredsjednika Branka Grčića.
A prekidu komunikacije prethodio je praskav razgovor, u kojem je letjelo perje. Ministar je odbio da premijeru podnese ostavku. Samo mu je svoj mandat stavio na raspolaganje, što ništa ne znači, jer su ministarski mandati ionako šefu Vlade na stalnoj dispoziciji. Sada se među njima zametnula igra živaca. Premijer s Linićem više ne računa. Želi da ode. Samo je pitanje kako će to izvesti. Najviše bi mu odgovaralo da se ministar sam povuče. Odmah bi mu prihvatio ostavku. Smjena je mnogo rizičniji potez. Smjena podrazumijeva pitanja.
U tom slučaju javnosti je potrebno pružiti nekakvo objašnjenje, argumentaciju. Ali, ministar Linić nema namjeru dragovoljno i samoinicijativno odstupiti. Takav bi potez smatrao kukavičkim. Jer se ponaša odgovorno prema poslu koji je preuzeo. Vjerojatno i zato što je svjestan reperkusija svog mogućeg povlačenja. Ne želi na sebe preuzeti odgovornost za razlaz ni za njegove posljedice.
Premijera je dodatno naljutio svojim medijskim inicijativama. Kad su iz Vlade dobro uhodanim kanalima u novine puštene informacije o reviziji i ukidanju modela predstečajnih nagodbi, Linić je hitno sazvao pressicu i dosta uvjerljivo branio svoj projekt. Dva intervjua koja je potom dao prelila su Milanovićevu čašu. Na koncu, bjesnio je i zbog događaja na SDP-ovoj konvenciji. Zato iz Banskih dvora svojim kanalima sada pokušavaju zaustaviti ministrovu medijsku ofenzivu. Ali, Milanovićev je problem što je u međuvremenu ostao bez vlastitih najvažnijih PR stručnjaka. Na dramatičan je način raskinuo dugogodišnju suradnju sa svojom spin-doktoricom Zrinkom Bardić, koja se sada - vidjelo se to i na SDP-ovoj konvenciji - kreće u Linićevoj orbiti. Lako je pretpostaviti da je upravo ona odradila recentne ministrove medijske prodore.
Situacija nekomunikacije između premijera Milanovića i ministra Linića ne može potrajati. Jer, nije riječ o njihovim privatnim odnosima. Zbog svojih funkcija oni su jednostavno osuđeni ili na suradnju ili na razlaz. Odluka je svakako na premijeru. Mnogo je razloga zbog kojih bi Milanović trebao zajedno sa svojim ministrom izaći pred javnost i pokazati da su i dalje dio istog tima. Prvo, zato što mu je Linić najvredniji, najbolji i najpopularniji ministar. Usto, u datim se uvjetima riskantno poigravati njegovom funkcijom. Radi rebalansa, radi dramatičnog stanja s državnim financijama, radi ulaska Hrvatske u europski režim prekomjernog deficita.
Drugo, u ovom slučaju mora stati na loptu i zato što za Linićevu funkciju nema dobrog alternativnog rješenja. Što je i sam mogao vidjeti već pokušavajući da mu nađe nasljednika.
Milanović bi na mjestu ministra financija najradije vidio Borisa Vujčića, ali doći na pola mandata u Vladu koja ne stoji baš jako dobro, to svakako nije neka prilika za kojom bi se guverner polakomio. Zato, ustraje li premijer na Linićevu odlasku, zamijenio bi ga - sudeći po svemu - gorim. Kako će javnosti objasniti da na prevažno mjesto financ ministra instalira dosadašnjeg doministra Borisa Lalovca ili Gordana Marasa kojemu već odavno za Linićevom pozicijom rastu zazubice?
Treće, amputiranje Slavka Linića proizvelo bi ne samo veliku prazninu u Vladi, nego i velike potrese u SDP-u. Jer, za razliku od stranačkog mu šefa, Linićevo je korijenje u stranci vrlo duboko. Ne možeš ga posjeći, a da se teren ne zatrese. Smjena bi mogla biti okidač za ozbiljna tektonska pomjeranja. Moglo bi se dogoditi da se rizična operacija odstrela ministra financija na koncu pokaže kao Milanovićeva Pirova pobjeda. Nije mu pametno na taj način izazivati sudbinu. Pitanje je samo može li premijer preko svog škorpionskog karaktera.