Piše Livia Čveljo
Moja ljubav prema planinarenju i hodanju traje pune tri godine, pa kad mi se ukazala prilika da sudjelujem na trekingu dugom 110 kilometara na krajnjem sjeveru Švedske, nisam dvojila ni trenutka. Izlazak iz zone komfora bila je prva stvar koja me potaknula da pristanem na ovo divno putovanje. Naime, ova godina je za mene bila prilično izazovna, pa mi je odlazak u švedska prostranstva trebao pomoći da preispitam sebe i svoje odluke te da pronađen mir daleko od svakodnevnog stresa i gradske vreve. Prijatelj mi je rekao da su ljudi koji su iskusili Fjällräven Classic nakon povratka u stvarnost donijeli neke korjenite promjene. Neki su se odselili na drugi kontinent, drugi su se, pak, razveli. Nadala sam se da se ovo potonje neće desiti, ali sam odlučila da ću nakon ovog putovanja promijeniti svoj život, postati bolja i neustrašivija.
Budući da je moje iskustvo planinarenja uglavnom bilo svedeno na jednodnevne planinarske izlete na kojima je obično netko drugi nosio ruksak, a ja sam bezbrižno hodala po Medvednici, Samoborskom gorju, Papuku, nisam mogla ni pretpostaviti što mi se sprema u Švedskoj.
Budući da sam bila dio grupe od 15 nepoznatih ljudi iz tri europske zemlje, svatko je na leđima nosio svoj ruksak s hranom, odjećom, šatorom, kuhalom. Srećom, šator sam dijelila s Kristinom, najboljom cimericom ikad, pa je ona imala teži zadatak nošenja naše 'kućice' u narednih pet dana.
Fjällräven Classic, koji se održava od 2005., treking je koji u prosjeku traje sedam dana, a prolazi kroz planinarske staze Kungsledena ili Kraljevog puta. Ovo putešestvije san je osnivača švedskog brenda Fjällräven Åke Nordina koji je želio istaknuti neobično skandinavsko poimanje avanture koju ovaj treking objedinjuje, sadržanu u jednoj riječi - friluftsliv. U hrvatskom prijevodu bio bi to slobodan život na zraku, ali postoje brojni slojevi značenja utkanih u ovu krasnu riječ.
Ruta se proteže na 110 km, počevši od mjesta Nikkaluokta gdje prestaje asfalt i kreće zavojit put kroz široke glečerske doline praćen najvišim švedskim vrhovima.
Classic je savršeno organiziran, pa su nas karte, plin za kuhalo i dehidirirana hrana dočekali na startu utrke. Za sve sudionike taj dio je besplatan, odnosno uključen u cijenu karte za sudjelovanje u Classicu, a njih je godišnje u prosjeku oko dvije tisuće. Iako ih se svake godine prijavi i trostruko više. Kada ste tako blizu Arktičkog kruga (oko 200 km udaljen od Abiska), tijekom kolovoza gotovo da i nema mraka. To znači da su zalasci sunca prilično dugi i spektakularni.
Doduše, možda su lani sudionici mogli pripremati večeru ispred šatora uživajući u ljepoti koja ih okružuje, ali mi smo zbog kiše i vjetra uglavnom jeli u šatoru cvokoćući zubima jer su se temperature noću spuštale do 3 Celzijevih stupnjeva. Prva dva dana smo prehodali oko 39 kilometara, uživajući u krajoliku i prirodnim ljepotama. Bila sam oduševljena rječicama, rijekama i potocima iz kojih smo slobodno mogli natočiti savršeno hladnu i pitku vodu.
Dobro je znati
- Na stranici classic.fjallraven.com možete se prijaviti za iduće izdanje trekinga.
- Budući da na leđima u prosjeku nosite oko 12 kg težak ruksak, potrebne su kvalitetne pripreme prije odlaska u ovakvu avanturu.
- Spavate li u šatoru i na niskim temperaturama, obavezno ponesite tajice i majicu od merino vune i tanku pernatu jaknu.
- Budući da priroda ponekad zna biti ćudljiva, obavezno nabavite vodonepropusne vrećice za robu i vreću za spavanje. Kada padne kiša, ruksak će vam sigurno promočiti pa ćete se poštedjeti muka.
- Preporučujem da obuću svakako razgazite prije ovako zahtjevne avanture jer žuljevi na ovakvom putovanju nisu prijatelji.
- Majicu i tajice od merino vune u kojima ćete spavati. Za njih ćete morati izdvojiti oko 1000 kuna, ali vrijede jer griju i u slučaju znojenja brzo se suše. Od odjeće sam odabrala Fjallraven.
- Bez štapova ni ne pomišljajte otići na ovu treking turu
Budući da je ruksak koji sam nosila na leđima bio prilično težak, otprilike 12 kg, ramena su me ubijala pa mi je drugi dan trekinga bio bolan i psihički naporan. Mentalna snaga, koja je iznimno važna na takvim putovanjima, napustila me pa su mi kroz glavu prolazile svakojake misli i sumnje. Nije me sram priznati da sam sćućurena na proplanku, zaklonjena od svih, imala pošteni izljev emocija. Nisam vikala, ali sam potiho zaplakala. Upravo je taj drugi dan bio prekretnica i vjetar u leđa, jer sam ostatak puta odradila prilično školski. Treći dan se vrijeme pogoršalo, a naš cilj je bio prehodati 29 km. Ujedno i najzahtjevniji dio puta koji uključuje prilično strmi uspon na Tjäktju, najvišu točku ove rute koja se nalazi na 1140 m nadmorske visine. Predivne i primamljive planinske kolibe koje srećemo na putu zabranjene su za natjecatelje. Naime, svi oni koji ne žele biti diskvalificirani, moraju spavati isključivo u šatorima. Što se tiče prehrane tijekom trekinga, jeli smo dehidriranu hranu u vrećicama koju bismo prelili kipućom vodom, pričekali osam minuta i dobili sasvim pristojan i ukusan obrok. Govedina s krumpirima, špageti bolonjez, janjeći gulaš, piletina tikka masala, samo su neki od specijaliteta koje sam halapljivo jela, jer prilikom dugog hoda gubi se puno energije pa je i glad veća, a pri ruci sam uvijek imala proteinske čokoladice za veću izdržljivost.
Ono na što ne računate, a u civilizaciji uzimate zdravo za gotovo, jest održavanje osobne higijene i postojanje sanitarnog čvora. Na kupanje nisam ni pomišljala jer, za razliku od neustrašivih Skandinavaca, nisam imala hrabrosti oprati se u ledenoj vodi, pa sam se držala dobrih starih vlažnih maramica. A izlazak iz zone komfora najbolje primijetite na primjeru WC-a kojih je bilo po putu, ali vam je trebao dobar kapacitet pluća da se ne onesvijestite od smrada, pa je švedsko prostranstvo ponekad bilo jedino rješenje. Lopatica i upaljač su, pored toaletnog papira, dva najvažnija predmeta za obavljanje nužde u prirodi. Taj me ritual podsjetio na film braće Coen ‘Spaliti nakon čitanja’. Naime, tako je to otprilike izgledalo u Švedskoj.
Četvrti dan hodali smo cijeli dan i odradili 25 km prije finiša koji nas je čekao sljedeći dan. Težak teren, nepregledno kamenje i loši vremenski uvjeti zaboravljeni su onog trenutka kad smo došli na pretposljednji check point na kojem su nas dočekale tople palačinke i čaj. U tim trenucima shvatite kako je lako radovati se malim stvarima. Tu večer sam počela shvaćati kako me samo 17 km dijeli od ostvarenja zadanog cilja i da će ova gradska cura skromnog iskustva uspjeti završiti treking za kojim uzdišu gotovo svi hipsteri outdoor zajednice. Sljedeće jutro, otečena i bolnih tetiva, krenula sam na zadnju etapu ovog epskog putovanja. Posljednji dan je bio nabijen emocijama, a dionica od 17 km u usporedbi s prethodnim danima učinila mi se neopisivo kratka. Kad sam na jednoj tabli vidjela da do krajnje točke našeg putovanja Abiska ima još samo 5 km, nisam mogla zaustaviti suze.
Bila sam ponosna na sebe, jer je ovaj podvig bio satkan od mojih sumnji, strahova i nedoumica. Kad pokušavate završiti utrku, jasno vam je koliko su ljudi koji vas okružuju važni. Njihova motivacija, solidarnost i razumijevanje uvelike su mi pomogli da svoje putovanje privedem kraju. Dolazak na cilj bio je nadrealan. No tek kad sam na papiru s rezultatima obješenih na zidu ugledala svoje ime i podatak da je moj put trajao 94 sata, 22 minute i 21 sekundu, postala sam svjesna da sam zajedno sa 1800 ljudi uspjela u svojoj avanturi života.
Livia iz Budućnosti
1. Koliko često razmišljaš o budućnosti, materijalnim stvarima koje jednog dana želiš imati?
Ne zamaram se pretjerano budućnosti već se pokušavam koncentrirati na sadašnje vrijeme. Naravno da imam neke želje, ali nastojim ne planirati dulje od šest mjeseci unaprijed jer nikad ne znate kakva vas želučana viroza može snaći.
2. Ulažeš li trenutno više novca u materiju/posjedovanja poput stana, auta, i odjeće ili u iskustva poput putovanja, novih avantura, i sličnog?
Što se tiče stana i auta, to pitanje sam riješila, krpice su mi usputno zadovoljstvo, ali zato su mi putovanja broj jedan na listi prioriteta. Ovo ljeto sam odlučila promijeniti koncept godišnjeg odmora - planiram ga rasporediti tijekom cijele godine i priuštiti si barem dva ozbiljna putovanja godišnje.
3. Koliko ti je bitna štednja ili investicija novca i činiš li to?
Nisam najbolji primjer štediše, ali ako mi je nešto jako važno, onda ću se itekako suzdržati od kupnje još jednog para cipela ili haljine kojih ionako imam previše. Nadam se da će mi životno osiguranje i uplaćivanje u Treći mirovinski stup biti dovoljna sigurnost u umirovljeničkim danima.
4. Još jedna ili više stvari koje bi voljela doživjeti u životu?
Voljela bih napraviti treking turu po južnoj strani Everesta i priuštiti si dvomjesečno putovanje Južnom Amerikom.
5. Razmišljaš li o mirovini i kako ju zamišljaš?
Do mirovine imam još 26 godina, što se čini kao cijela vječnost, ali nadam se da ću dotad uspjeti uštedjeti nešto novca za sitne radosti. Već se vidim kako ispijam koktele u Veneciji ili zavaljena u neku ležaljku na obali Bretanje slušam Puccinija i čitam Musilova "Čovjeka bez osobina". E to je za mene divna starost.
TROŠKOVNIK: Koliko košta ova treking avantura?
Budući da i inače planinarim, većinu sam stvari imala u ormaru, ali evo što vam sve treba za ovakvu avanturu:
- Cijena sudjelovanja u Fjjalraven Classicu u koju je uključen prijevoz autobusom do starta te hrana i kartuše za kuhala: 1.850 kn
- Avionska karta od Zagreba do Stockholma: 1.200 kuna
- Avionska karta od Stockholma do Kirune: 700 kuna
- Mammut vodootporne gojzerice (na sniženju): 800 kuna
- Majica i tajice od merino vune: 1.000 kuna
- Fjallraven tajice koštaju 1.350 kn
- Vodonepropusna jakna: 3.700 kn
- Navlačne hlače, koje se oblače za vrijeme vjetra i kiše: 3.700 kn
- Vunena kapa oko 300 kn
- Flis jakna: 200 kuna
- Tri tehničke majice koje se brzo suše: 450 kn
- Ruksak zapremnine od 54 litre: 2.200 kn
- Vreća za spavanje za sva godišnja doba i za temperature do -20 platila (na sniženju) 1.000 kn
- Podloga za vreću je iznimno važna pa na njoj ne treba štedjeti: oko 1.500 kn
- Fjallravenom šator za dvoje košta oko 6.000 kn
- Štapovi bez kojih ni ne pomišljajte na ovu avanturu: 600 kuna
- Čarape trebaju biti od merino vune: 50 kuna
- Gaćice od merino vune jer su antibakterijske, upijaju mirise i brzo se suše: 250 kuna
Sve zajedno: 26.850 kuna
Želiš doznati više o nezaboravnim iskustvima i kako ih ponoviti? Klikni OVDJE!
Prilog je napravljen u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i Raiffeisen mirovinskih fondova u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg lista
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....