Lončareviću ne treba Brnjić jer kod njega igraju samo bekovi

Bad Blue Boys nisu navijačka stoka, narkomani i propalice, kako nas slikaju u javnosti! Nakon svakog incidenta od nas se najprije ogradi klub, zatim novinari, pa političari i malo tko želi saslušati i našu istinu", rekao je Tomo, žestoki Dinamov navijač, koji radi u Udruzi navijača na Sveticama. On je svoj život posvetio Dinamu. Ovih dana se bori da maksimirski stadion ne bude sablazno prazan i da se navijači napokon vrate na tribine. Svjestan je da je lakše "gurnuti planinu" nego Zagrepčane uvjeriti da podrže gradskog sportskog ljubimca, jer su se posljednjih deset godina baš na tom stadionu odigrale mnoge "utakmice", koje s nogometom nemaju baš ništa zajedničkog. U Dinamu i Maksimiru cvala je korupcija, pljačkalo se i kralo, uostalom kao i u cijeloj državi, pokušavalo se zatrti "sveto ime", a klub je u rezultatskom smislu oscilirao od fantastičnog do očajnog.



"Ja ne idem na utakmice jebat mater tovarima, želim samo podržati svoj klub. S jednakom strašću ću gledati utakmicu protiv Kamen Ingrada i Manchester Uniteda", reći će drugi. Istoga časa pred očima mi je preletjela slika sa Širokog Brijega. Kada je grupa BBB-a ugledala Hajdukove navijače na drugom kraju ulice, krenuo je stampedo. Međutim, specijalci su ih "nanjušili" i stali između dvije navijačke skupine, koje se ne mogu smisliti ni na slici.



Udruga Dinamovih navijača smještena je na atraktivnoj lokaciji, u zgradi teniskog centra na Sveticama. Poput misionara putuju Hrvatskom, pokušavajući probuditi zanimanje za Dinamo, koje je na mnogim plavim punktovima iz prošlosti ugašeno. Obišli su Karlovac, Đakovo, Pulu, Delnice, Križevce, Kutinu, Koprivnicu, a prošlog su tjedna svratili i u Hercegovinu. Za samo 20 dana udvostručili su broj članova i trenutačno ih je 750.



"Planirali smo okupiti tisuću članova za godinu dana, a plan ćemo ostvariti za mjesec dana", reći će Ivan i nastaviti: "Okupljamo navijače koji idu u Glasgow i Estoniju, ali i u Molve. Ne zanimaju nas šminkeri koji biraju utakmice, ne dijelimo se po kvartovima, u Udruzi su navijači iz svih dijelova Zagreba i Hrvatske. Ne plačemo kada momčad nema rezultata, ne tražimo da Dinamo svake jeseni igra s Manchester Unitedom, ne navija se za Dinamo samo kad je prvi..."



"U Šibeniku nas nikad nije bilo više od 200, ovaj put će nas biti najmanje 500", reći će treći. Beskrajno su odani Dinamu, no, je li Dinamo odan njima?



Otkako je Udruga osnovana, nitko iz kluba nije svratio do njih. "Kopča" između kluba i Udruge jedino je Igor Brolich, njemu najviše vjeruju. Međutim, Brolich je niskopozicionirani maksimirski službenik, gotovo bez utjecaja.



"U verbalnom smislu, suradnja je jako dobra", nasmijat će se voditelj Udruge. "Međutim, neki maksimirski činovnici su ljubomorni na nas, žive u vjeri da im otimamo članove. A naš je jedini cilj da klub približimo navijačima. Ali, kako će se Dinamo približiti, na primjer, Delničanima, kad tamo nije odigrao utakmicu od 1967. godine. Razočarani Delničani kao suvenir čuvaju ulaznice s te utakmice i nadaju se da će se neki Šulentić ili Bukovina sjetiti da postoje i Delnice. Da im pošalju i kombiniranu momčad, ljudi bi bili zadovoljni, jer Gorski kotar još uvijek diše plavo..."



Dinamo je za njih način života. Sljedećih dana će obići Bistru, Goricu i još neke zagrebačke kvartove. Žele sjediniti Dinamo u "jedan kvart". Ne vjeruju da je neimaština otjerala ljude iz Maksimira, jer - "svatko može odvojiti 60 kuna mjesečno za Dinamo". Iako u klubu ima ljudi koji na njih gledaju s rezervom, oni se hodočasnički strpljivo bore za svakog člana.



"Svi koji žele pomoći Dinamu, neka sad dođu, a ne za šest mjeseci, kad Dinamo bude prvi i kad u klub dođe čovjek sa 30 milijuna dolara..."



Ostatak dana potrošili smo na razgovor o Zvonimiru Zubaku, čovjeku koji bi trebao donijeti spomenutih 30 milijuna. Tog gospodina ne zanima Dinamo s budžetom od 32 milijuna kuna, koliko Dinamo planira potrošiti u idućoj godini, jer je 32 milijuna kuna dovoljno da se Dinamo bori s Varteksom, Osijekom i Zagrebom. "U mojoj viziji želim Bayern na koljenima i neću se primiriti dok Dinamo ne bude klub u rangu Manchester Uniteda, Bayerna ili Milana", rekao je nedavno Zubak u Međugorju.



Taj čovjek još uvijek čuči u čekaonici, odgovor iz Maksimira nije dobio. Do danas je saznao samo jednu stvar. Pitao je Zajeca odlazi li doista ljetos u Panathinaikos i može li računati na njega? "Idućih sedam godina ne namjeravam otići iz Zagreba", otpovrnuo je Zajec.



Medijsko zanimanje za Zubaka namrštilo je neka maksimirska čela. Samo ga je Velimir Zajec dočekao raširenih ruku. Vesele mu se i navijači, koji će pozdraviti svakog čovjeka koji želi ojačati Dinamo. A navijačima je postao još simpatičniji kad su saznali da je odbio ponudu Igora Štimca da kapital uloži u Hajduk!



Velimir Zajec je ovih dana odbio jednu "nemoralnu" ponudu! Predsjednik Marsonije Dragan Marić, nezadovoljan zbog toga što Bernard Brnjić nije u udarnoj postavi NK Zagreba, pokušao ga je plasirati u Dinamo. Za divno čudo, ni Zlatko Kranjčar nije imao ništa protiv. "Ma što se dogodilo, Zagreb ima 70 posto izgleda za osvajanje prvog mjesta, dok svim ostalima pripada 30 posto. I zato sam pustio Brnjića..."



Međutim, Zajec ga je hladno odbio, rekavši: "Hvala, imamo Silvija Marića!"



Mislim da je pogriješio, Dinamo u ovom času nema veznog igrača klase Bernarda Brnjića. Međutim, Zajecu ponos ne dopušta pobirati Zagrebove "otpatke". Ili se možda konzultirao s Ilijom Lončarevićem, kojemu vezni igrači ne trebaju. Kod njega nogomet igraju samo bekovi!

Napokon sam dočekao da budem šef Ćiri Blaževiću

Novinari su ovih dana u Maksimiru svedeni na razinu običnih - bilježničara. Intervjue će konrolirati klupski glasnogovornik, kako neki "neobrađeni glagol" ne bi zaprljao klupski imidž. Ne vjerujem da je tu odluku donio Ivan Rotim, ali, ma tko da je propisao takve regule, indirektno je rekao igračima da su - glupani. Nedorasli i nesposobni za medijsku komunikaciju. Iako sam svoj zadnji intervju s Ilijom Lončarevićem već napisao, raspitao sam se kod Zdravka Mamića zašto klub tako reži na novinara Jutarnjeg lista? Bio sam uvjeren da upravo on stoji iza svega. Međutim, uspio me razuvjeriti; silenzio su nametnuli Lončarević i igrači - aklamacijom. Svi su zapljeskali trenerovu prijedlogu.



Ali, zašto?



- U pitanju je subotnja kolumna, ona će uvijek biti kamen smutnje! Ukinite je i sve će biti OK - rekao je iskreno Mamić.



Skupio sam svoju "malu kutiju olovnih slova" i, odbivši ovu doista nemoralnu ponudu, nastavio sam pisati o šutnji i pognutim glavama. A kako se bliži Mundial, sve ću manje nervirati Dinamova trenera i sve češće biti u društvu nove novinarske zvijezde Ćire Blaževića. Najneobičniji dopisnik iz Japana osebujnim štivom će svakodnevno obavještavati čitatelje Jutarnjeg lista. Jučer sam ga pitao hoće li možda putovati u Split, na "Trofej Marjan"?



- Ako redakcija smatra da moram u Split, otputovat ću istog časa - duhovito je odvratio Ćiro.



S Ćirom živim već 22 godine. Bilo je "ljubavnih" scena, ali i žestokih svađa. Tvrdio je da smo ga istjerali iz Hrvatske, htio nam se napiti krvi kao što smo se povremeno mi napijali njegovom, a najsvijetlije trenutke, nakon francuske bronce, doživjet će kao - novinar. A ja sam napokon dočekao da budem šef Ćiri Blaževiću!?



O vremena, o običaji!