S
Leonom Lučevom razgovarali smo na Zlarinu, u kafiću tik uz lučicu. Dobitnik Srca Sarajeva, zajedno sa
Slavkom Štimcem za ulogu u “Buicku Rivieri”, upravo je stigao iz Sarajeva. Krajem tjedna odlazi u Zagreb, a onda se idućeg tjedna opet vraća u Sarajevo gdje s
Jasmilom Žbanić snima novi film.
U međuvremenu se presvukao u mornarsku majicu, kratke “gaće”, na nogama nema niti japanke, a frizuru mu je pokvarilo kupanje u moru. Ukratko, potpuna mimikrija s otokom na
kojemu se i svećenika, s kosom svezanom u rep i imidžem sezonskog DJ-a, teško može prepoznati.
Leon Lučev je glumio u najgledanijim hrvatskim filmovima i u hrvatskim filmovima koji su osvajali najveće inozemne nagrade. Uz komedije “Kako je počeo rat na mom otoku”, “Što je muškarac bez brkova” te “Svjedoke”, koji su za svoje tematiziranje zločina u Domovinskom ratu dobili nagradu Ekumenskog žirija u Berlinu, tu je sada i “Buick Riviera”, laureat ovogodišnjega SFF-a. Dapače, da se uz “Grbavicu” Jasmile Žbanić (Zlatni medvjed u Berlinu) pojavio i u oscarovskoj “Ničijoj zemlji”, moglo bi se reći da je Leon Lučev glumio i u najnagrađivanijim bosanskim filmovima.
• Svoje prve glumačke nagrade, Srce Sarajeva i Zlatnu arenu za sporednu mušku ulogu u filmu ‘Nije kraj’ Vinka Brešana, dobili ste tek ovog ljeta?
- Valjda to mora ići korak po korak. Cijeli moj put su neki koraci, stepenice... Kada bih preskočio neku stepenicu, vratilo bi me nekoliko stepenica unatrag, tako da nagrade više doživljavam kao posljedicu nekog rada, nego kao cilj. Drago mi je što se to dogodilo baš na SFF-u, što sam nagradu dobio zajedno sa Slavkom Štimcem i što je nagrada u obliku srca jer tako smo nekako i radili taj posao. Drago mi je i što hrvatski glumci u Sarajevu redovito osvajaju nagrade. Marija Škaričićdobila je dvaput, Zrinkajednom, Rakanjednom... Glumački smo trenutačno kao neka velesila.
Leon je glumio u najgledanijim hrvatskim filmovima te onima s najvećim inozemnim nagradama: “Kako je počeo rat na mom otoku”, “Što je muškarac bez brkova”, “Svjedoci”, te sada “Buick Riviera”. Glumio je i u Berlinu nagrađenoj “Grbavici”
Sedam godina &td-a
Sedam godina sam proveo u kazalištu &td. (“Plan 9”, “Bez glume, molim”, “Božanska glad”, “Bakino srce” tek su neke od predstava u kojima je glumio). Nevjerojatan trening bio je i četverogodišnji angažman u televizijskoj emisiji za djecu “Pričopričalica”. Tek nakon toga krenule su prvo epizodne filmske uloge...
Film koji je mnogo toga promjenio
Debitantsko ostvarenje Jasmile Žbanić 2006. je na Filmskom festivalu u Berlinu osvojilo Zlatnog medvjeda. Leon je u filmu glumio lik Pelde.”Taj film mi je mnogo toga otvorio, i poslova i kontakata i prijateljstava”, kaže Leon koji početkom rujna počinje snimati novi film s Jasmilom Žbanić.
• Dijelite li sa Štimcem zajedničko Srce ili je svatko dobio svoje?
- Svatko je dobio svoje, s ugraviranim imenom i svime što treba.
• A Zlatna arena?
- Evo je, ljubi je kći koja se upravo vraća s kupanja... Arena je stigla kad je stigla, u obliku u kojem je stigla... Mislim da bi u žiriju Pulskog festivala trebali sjediti strani kritičari, isto kao što bi za kandidiranje filma za Oscara trebalo angažirati pet ljudi izvana. Jer, i kad živiš u raju, nemaš pojma da si u raju. To je kao i Zlarin. Živiš u raju, a misliš da nisi u raju.
• Rat vas je zatekao na odsluženju vojnog roka u JNA, tako da ste šest mjeseci glumili ‘agresora’, a zatim ste prešli u HV.
- Ja sam 1090.-1991. bio u vojsci u Sarajevu (uvijek Sarajevo!), u Lukavici, u bataljunu koji je bio spreman za bilo koje djelovanje na bilo kojem području bivše Jugoslavije. Većinu svojih ratnih strahova prošao sam baš tamo. Bilo je to intenzivno razdoblje za klinca od 19 godina koji se našao na krivoj strani, a uvjeravaju ga da je prava. Vježban je bio i desant na hercegovačko selo Lištica. Srećom, nismo djelovali jer ne znam kako bi to završilo. Meni kao Hrvatu nisu željeli dati naoružanje - i stvarno tu proživiš dosta i strahova, i razmišljanja i pitanja. Kad sam se vratio iz JNA, direktno sam otišao na prvu crtu i pridružio se 4. bataljunu 113. brigade.
• Je li to mijenjanje uniforma i ‘kostimografije’ i vaš prvi glumački posao?
- Kad me ljudi pitaju, obično kažem da mi je to najgore razdoblje u životu, a za moju profesiju ujedno i užasno korisno. Tada nisam mogao ni razmišljati o tome, no danas mogu ta iskustva izvlačiti van i raditi s njima.
• U filmu ‘Kako je počeo rat na mom otoku’ na neki način glumite samoga sebe: momka koji je početkom rata zapeo u JNA.
- U principu da, ali ja stvarno ne znam što sam tamo glumio. Tada sam bio na drugoj ili trećoj godini Akademije, nisam bio svjestan ni kamere, ni posla, nit’ sam znao o čemu se tu radi. Ja sam se samo slikao i prolazio kroz onaj kadar.
• Nakon Brešana, nastupali ste u filmovima najuglednijih hrvatskih i bosanskih autora: Hribara, Nole, Matanića, Ostojića, Ogreste, Jasmile Žbanić... Uglavnom, išla vas je karta.
Nisam otišao u Ameriku jer sam vjerovao da će se i ovdje snimati dobri filmovi
- Pa, nije to baš tako. Kad se pogleda filmografija, sve to izgleda bajno, ali ja sam sedam godina proveo u kazalištu Itd. Nevjerojatan trening bio je i četverogodišnji angažman u dječjoj emisiji ‘Pričopričalica’. To je osmosatno snimanje gdje osam sati morate glumiti pet karaktera i naučiti hrpetine teksta. Tada su počele dolaziti jako epizodne uloge, pa malo veće epizodne, da bih u ‘Samima’ dobio prvu glavnu ulogu.
• S televizijom niste imali previše sreće. ‘Novo doba’ mediji su pokopali, a ‘Kazalište u kući’ i ‘Operacija Kajman’ brzo su skinuti s ekrana.
- ‘Novo doba’ mi je draga serija. Bilo mi je veliko veselje čitati scenarij, i lik koji sam igrao bio mi je drag. Nismo napravili najgenijalniji posao na svijetu, mogli smo to i bolje, ali možda jednostavno nije bilo vrijeme za tu seriju. S ‘Kazalištem u kući’, ne znam... Stvarno sam vjerovao da se u takvom televizijskom formatu može nešto napraviti. I u ‘Kajmana’ sam vjerovao jer se skupila odlična glumačka ekipa, baš smo se skupljali oko toga, međutim... Ali, ja nekako i dalje vjerujem u taj televizijski format! Mislim da se i tu može napraviti kvalitetna serija, a ne samo proizvoditi kvantiteta.
'Vjerujem u format TV serija'
Novo doba” mi je draga serija. A “Kazalište u kući...” Vjerovao sam da se u takvom televizijskom formatu može nešto napraviti. I u “Kajman” sam vjerovao jer se skupila odlična glumačka ekipa. Još uvijek vjerujem da se može napraviti kvalitetna televizijska serija.
Tu se tržište širi prema van
Mi se jednostavno moramo širiti, širiti područje djelovanja. I u Sloveniji i u Bosni... Sarajevo je bitno jer se tržište od četiri milijuna širi na 50 milijuna. To znači da može postojati mogućnost zarade od filma, može postojati mogućnost glumačkog otvaranja prema van.
• Filmski i televizijski glumački prostor danas je stisnut između, kako kažete, televizijske kvantitete i ograničene filmske produkcije. Gdje je tu izlaz? U regiji?
- Mi se jednostavno moramo širiti, širiti područje djelovanja. I u Sloveniji i u Bosni... Sarajevo je bitno jer se tržište od četiri milijuna širi na 50 milijuna. To znači da može postojati mogućnost zarade od filma, može postojati mogućnost glumačkog otvaranja prema van. Meni je Sarajevo kroz ‘Grbavicu’ mnogo toga otvorilo, i poslova, i kontakata i prijateljstva.
• U novi film Jasmile Žbanić ušli ste i kao producent.
- Guram prema nekoj samostalnoj djelatnosti gdje sam moram definirati stvari. S druge
stvari, to su ljudi s kojima radim pet godina. Nije to poznanstvo, nego intenzivna umjetnička suradnja, tako da mi je uključivanje u projekt s njima prirodno. U tome je i određeni financijski rizik. Sama produkcija ovisi o fondovima i sponzorima, Hrvatskoj televiziji, ali i ja imam svoj udio u filmu, koji moram zatvoriti, a koji još nije zatvoren do kraja.
• Vaš studentski cimer, Goran Višnjić, krenuo je u Hollywood, a vi u regiju.
- Moji roditelji žive kod L.A.-a. Godinama me zovu da dođem. Bio sam tamo i shvatio da to nije moj put. Nikad me srednjestrujaški Hollywood nije privlačio. Ovdje mi je Zlarin blizu, a mogu djelovati i u regiji i u Europi. Prije desetak godina govorili su mi zašto ne odlazim u Ameriku, a ja sam odgovarao da će se ovdje raditi veliki filmovi.
• Kritičari vas percipiraju kao klasičnog ‘everymana’.
- Što bi to značilo?
• Nešto poput Jamesa Stewarta iz klasičnog Hollywooda, glumca koji predstavlja i lik iz svakodnevice i kolektivnog junaka zajednice.
- To je nečiji doživljaj mene. Nikada o sebi nisam razmišljao kao o nečemu klasičnom. Ja samo sebi postavljam pitanja je li to - to, trebam li se baviti time... To su mi bitna glumačka pitanja. Ljudi mi govore ti si ovo, ti si ono, ali ja o tome nemam pojma.
• U ‘Iza stakla’ u jednoj se sceni pojavljujete zajedno s Bojanom Navojcem i Krešimirom Mikićem, svojim partnerima iz serije reklama za pivo. Što je to, posveta reklami?
- Mi smo glumci u tim reklamama. I pristali smo raditi isključivo kao glumci. A Ogrestina je ideja bila da u filmu i u malim ulogama nastupaju odlični glumci. Osobno, meni je to bila vrlo teška uloga. To je karakter koji je zatvoren (lik bračnog preljubnika, op. a.), a negdje mora emocije puštati van. Na kraju snimanja Nina Violić mi je rekla kako je odlično što ga nisam ‘branio’. S druge strane, lik Vuke iz ‘Buicka Riviere’ potpuno sam približio sebi i onda gradio karakter.
• Kakve su u Bosni reakcije na lik balkanskog šovinista Vuke?
Novinar iz Srbije pitao me jel’ teško biti Srbin. Odgovorio sam mu da je teško biti čovjek
- Nisam puno pričao s ljudima. Novinar iz Srbije pitao me jel’ teško biti Srbin. Odgovorio sam mu da je teško biti čovjek.
• Biste li prihvatili nastup u ‘Plesu sa zvijezdama’?
- To mi nije blisko. Ne bih želio biti glumac-zabavljač. Izbjegavam te forme.
• Koji je najgori posao koji ste radili?
- Televizijski kviz za klince ‘Učilica’. Nisam bio spreman za nastupe uživo, nisam bio vješt i nisam voditelj. To je bilo traumatično iskustvo.
• Poput JNA?
- Da. Televizijski kviz i JNA, dvije traume.
• Kad se pojavio film Lukasa Nole ‘Sami’, u kojemu imate žešću scenu seksa s Ninom Violić, činilo se da će vas ta uloga označiti za čitavu karijeru. No, danas je ona nekako pala u drugi plan.
- Nemam pojma. Kako se cijeli svoj privatni, a i poslovni život bavim svojom unutrašnjošću, promjenama, to sam doživio samo kao dio svog puta. Neki su govorili ‘ovo ti je genijalno, ovo ti je uloga karijere’. Rekao sam ‘super, al’ daj da vidimo što mogu dalje, koliko se mogu slomiti dalje, što mogu promijeniti, koliko ja sam sa sobom mogu daleko otići’. Sada mi kažu ‘Vuko, to ti je to’ (Vuko je lik iz “Buicka Riviere”), a mene zanima što će biti sljedeće.
• Biste li danas ponovili ulogu poput one u ‘Samima’?
- Ne bih ni danas ništa mijenjao na tom svom putu.
Dragan Jurak
U međuvremenu se presvukao u mornarsku majicu, kratke “gaće”, na nogama nema niti japanke, a frizuru mu je pokvarilo kupanje u moru. Ukratko, potpuna mimikrija s otokom na
| Za svoj novi film koji snima s Jasmilom Žbanić pripremao se, zajedno s ostalim glumcima angažiranim na projektu, ovog aljeta na radionici na Zlarinu |
Leon Lučev je glumio u najgledanijim hrvatskim filmovima i u hrvatskim filmovima koji su osvajali najveće inozemne nagrade. Uz komedije “Kako je počeo rat na mom otoku”, “Što je muškarac bez brkova” te “Svjedoke”, koji su za svoje tematiziranje zločina u Domovinskom ratu dobili nagradu Ekumenskog žirija u Berlinu, tu je sada i “Buick Riviera”, laureat ovogodišnjega SFF-a. Dapače, da se uz “Grbavicu” Jasmile Žbanić (Zlatni medvjed u Berlinu) pojavio i u oscarovskoj “Ničijoj zemlji”, moglo bi se reći da je Leon Lučev glumio i u najnagrađivanijim bosanskim filmovima.
• Svoje prve glumačke nagrade, Srce Sarajeva i Zlatnu arenu za sporednu mušku ulogu u filmu ‘Nije kraj’ Vinka Brešana, dobili ste tek ovog ljeta?
- Valjda to mora ići korak po korak. Cijeli moj put su neki koraci, stepenice... Kada bih preskočio neku stepenicu, vratilo bi me nekoliko stepenica unatrag, tako da nagrade više doživljavam kao posljedicu nekog rada, nego kao cilj. Drago mi je što se to dogodilo baš na SFF-u, što sam nagradu dobio zajedno sa Slavkom Štimcem i što je nagrada u obliku srca jer tako smo nekako i radili taj posao. Drago mi je i što hrvatski glumci u Sarajevu redovito osvajaju nagrade. Marija Škaričićdobila je dvaput, Zrinkajednom, Rakanjednom... Glumački smo trenutačno kao neka velesila.
Leon je glumio u najgledanijim hrvatskim filmovima te onima s najvećim inozemnim nagradama: “Kako je počeo rat na mom otoku”, “Što je muškarac bez brkova”, “Svjedoci”, te sada “Buick Riviera”. Glumio je i u Berlinu nagrađenoj “Grbavici”
|
Samo dobri filmovi
|
Sedam godina &td-a
Sedam godina sam proveo u kazalištu &td. (“Plan 9”, “Bez glume, molim”, “Božanska glad”, “Bakino srce” tek su neke od predstava u kojima je glumio). Nevjerojatan trening bio je i četverogodišnji angažman u televizijskoj emisiji za djecu “Pričopričalica”. Tek nakon toga krenule su prvo epizodne filmske uloge...
Film koji je mnogo toga promjenio
Debitantsko ostvarenje Jasmile Žbanić 2006. je na Filmskom festivalu u Berlinu osvojilo Zlatnog medvjeda. Leon je u filmu glumio lik Pelde.”Taj film mi je mnogo toga otvorio, i poslova i kontakata i prijateljstava”, kaže Leon koji početkom rujna počinje snimati novi film s Jasmilom Žbanić.
|
|
• Dijelite li sa Štimcem zajedničko Srce ili je svatko dobio svoje?
- Svatko je dobio svoje, s ugraviranim imenom i svime što treba.
• A Zlatna arena?
- Evo je, ljubi je kći koja se upravo vraća s kupanja... Arena je stigla kad je stigla, u obliku u kojem je stigla... Mislim da bi u žiriju Pulskog festivala trebali sjediti strani kritičari, isto kao što bi za kandidiranje filma za Oscara trebalo angažirati pet ljudi izvana. Jer, i kad živiš u raju, nemaš pojma da si u raju. To je kao i Zlarin. Živiš u raju, a misliš da nisi u raju.
• Rat vas je zatekao na odsluženju vojnog roka u JNA, tako da ste šest mjeseci glumili ‘agresora’, a zatim ste prešli u HV.
- Ja sam 1090.-1991. bio u vojsci u Sarajevu (uvijek Sarajevo!), u Lukavici, u bataljunu koji je bio spreman za bilo koje djelovanje na bilo kojem području bivše Jugoslavije. Većinu svojih ratnih strahova prošao sam baš tamo. Bilo je to intenzivno razdoblje za klinca od 19 godina koji se našao na krivoj strani, a uvjeravaju ga da je prava. Vježban je bio i desant na hercegovačko selo Lištica. Srećom, nismo djelovali jer ne znam kako bi to završilo. Meni kao Hrvatu nisu željeli dati naoružanje - i stvarno tu proživiš dosta i strahova, i razmišljanja i pitanja. Kad sam se vratio iz JNA, direktno sam otišao na prvu crtu i pridružio se 4. bataljunu 113. brigade.
• Je li to mijenjanje uniforma i ‘kostimografije’ i vaš prvi glumački posao?
- Kad me ljudi pitaju, obično kažem da mi je to najgore razdoblje u životu, a za moju profesiju ujedno i užasno korisno. Tada nisam mogao ni razmišljati o tome, no danas mogu ta iskustva izvlačiti van i raditi s njima.
• U filmu ‘Kako je počeo rat na mom otoku’ na neki način glumite samoga sebe: momka koji je početkom rata zapeo u JNA.
- U principu da, ali ja stvarno ne znam što sam tamo glumio. Tada sam bio na drugoj ili trećoj godini Akademije, nisam bio svjestan ni kamere, ni posla, nit’ sam znao o čemu se tu radi. Ja sam se samo slikao i prolazio kroz onaj kadar.
• Nakon Brešana, nastupali ste u filmovima najuglednijih hrvatskih i bosanskih autora: Hribara, Nole, Matanića, Ostojića, Ogreste, Jasmile Žbanić... Uglavnom, išla vas je karta.
Nisam otišao u Ameriku jer sam vjerovao da će se i ovdje snimati dobri filmovi
|
• S televizijom niste imali previše sreće. ‘Novo doba’ mediji su pokopali, a ‘Kazalište u kući’ i ‘Operacija Kajman’ brzo su skinuti s ekrana.
- ‘Novo doba’ mi je draga serija. Bilo mi je veliko veselje čitati scenarij, i lik koji sam igrao bio mi je drag. Nismo napravili najgenijalniji posao na svijetu, mogli smo to i bolje, ali možda jednostavno nije bilo vrijeme za tu seriju. S ‘Kazalištem u kući’, ne znam... Stvarno sam vjerovao da se u takvom televizijskom formatu može nešto napraviti. I u ‘Kajmana’ sam vjerovao jer se skupila odlična glumačka ekipa, baš smo se skupljali oko toga, međutim... Ali, ja nekako i dalje vjerujem u taj televizijski format! Mislim da se i tu može napraviti kvalitetna serija, a ne samo proizvoditi kvantiteta.
'Vjerujem u format TV serija'
Novo doba” mi je draga serija. A “Kazalište u kući...” Vjerovao sam da se u takvom televizijskom formatu može nešto napraviti. I u “Kajman” sam vjerovao jer se skupila odlična glumačka ekipa. Još uvijek vjerujem da se može napraviti kvalitetna televizijska serija.
Tu se tržište širi prema van
Mi se jednostavno moramo širiti, širiti područje djelovanja. I u Sloveniji i u Bosni... Sarajevo je bitno jer se tržište od četiri milijuna širi na 50 milijuna. To znači da može postojati mogućnost zarade od filma, može postojati mogućnost glumačkog otvaranja prema van.
|
 |
• Filmski i televizijski glumački prostor danas je stisnut između, kako kažete, televizijske kvantitete i ograničene filmske produkcije. Gdje je tu izlaz? U regiji?
- Mi se jednostavno moramo širiti, širiti područje djelovanja. I u Sloveniji i u Bosni... Sarajevo je bitno jer se tržište od četiri milijuna širi na 50 milijuna. To znači da može postojati mogućnost zarade od filma, može postojati mogućnost glumačkog otvaranja prema van. Meni je Sarajevo kroz ‘Grbavicu’ mnogo toga otvorilo, i poslova, i kontakata i prijateljstva.
• U novi film Jasmile Žbanić ušli ste i kao producent.
- Guram prema nekoj samostalnoj djelatnosti gdje sam moram definirati stvari. S druge
stvari, to su ljudi s kojima radim pet godina. Nije to poznanstvo, nego intenzivna umjetnička suradnja, tako da mi je uključivanje u projekt s njima prirodno. U tome je i određeni financijski rizik. Sama produkcija ovisi o fondovima i sponzorima, Hrvatskoj televiziji, ali i ja imam svoj udio u filmu, koji moram zatvoriti, a koji još nije zatvoren do kraja.
• Vaš studentski cimer, Goran Višnjić, krenuo je u Hollywood, a vi u regiju.
- Moji roditelji žive kod L.A.-a. Godinama me zovu da dođem. Bio sam tamo i shvatio da to nije moj put. Nikad me srednjestrujaški Hollywood nije privlačio. Ovdje mi je Zlarin blizu, a mogu djelovati i u regiji i u Europi. Prije desetak godina govorili su mi zašto ne odlazim u Ameriku, a ja sam odgovarao da će se ovdje raditi veliki filmovi.
• Kritičari vas percipiraju kao klasičnog ‘everymana’.
- Što bi to značilo?
• Nešto poput Jamesa Stewarta iz klasičnog Hollywooda, glumca koji predstavlja i lik iz svakodnevice i kolektivnog junaka zajednice.
- To je nečiji doživljaj mene. Nikada o sebi nisam razmišljao kao o nečemu klasičnom. Ja samo sebi postavljam pitanja je li to - to, trebam li se baviti time... To su mi bitna glumačka pitanja. Ljudi mi govore ti si ovo, ti si ono, ali ja o tome nemam pojma.
• U ‘Iza stakla’ u jednoj se sceni pojavljujete zajedno s Bojanom Navojcem i Krešimirom Mikićem, svojim partnerima iz serije reklama za pivo. Što je to, posveta reklami?
- Mi smo glumci u tim reklamama. I pristali smo raditi isključivo kao glumci. A Ogrestina je ideja bila da u filmu i u malim ulogama nastupaju odlični glumci. Osobno, meni je to bila vrlo teška uloga. To je karakter koji je zatvoren (lik bračnog preljubnika, op. a.), a negdje mora emocije puštati van. Na kraju snimanja Nina Violić mi je rekla kako je odlično što ga nisam ‘branio’. S druge strane, lik Vuke iz ‘Buicka Riviere’ potpuno sam približio sebi i onda gradio karakter.
• Kakve su u Bosni reakcije na lik balkanskog šovinista Vuke?
Novinar iz Srbije pitao me jel’ teško biti Srbin. Odgovorio sam mu da je teško biti čovjek
|
|
• Biste li prihvatili nastup u ‘Plesu sa zvijezdama’?
- To mi nije blisko. Ne bih želio biti glumac-zabavljač. Izbjegavam te forme.
• Koji je najgori posao koji ste radili?
- Televizijski kviz za klince ‘Učilica’. Nisam bio spreman za nastupe uživo, nisam bio vješt i nisam voditelj. To je bilo traumatično iskustvo.
• Poput JNA?
- Da. Televizijski kviz i JNA, dvije traume.
• Kad se pojavio film Lukasa Nole ‘Sami’, u kojemu imate žešću scenu seksa s Ninom Violić, činilo se da će vas ta uloga označiti za čitavu karijeru. No, danas je ona nekako pala u drugi plan.
- Nemam pojma. Kako se cijeli svoj privatni, a i poslovni život bavim svojom unutrašnjošću, promjenama, to sam doživio samo kao dio svog puta. Neki su govorili ‘ovo ti je genijalno, ovo ti je uloga karijere’. Rekao sam ‘super, al’ daj da vidimo što mogu dalje, koliko se mogu slomiti dalje, što mogu promijeniti, koliko ja sam sa sobom mogu daleko otići’. Sada mi kažu ‘Vuko, to ti je to’ (Vuko je lik iz “Buicka Riviere”), a mene zanima što će biti sljedeće.
• Biste li danas ponovili ulogu poput one u ‘Samima’?
- Ne bih ni danas ništa mijenjao na tom svom putu.
|
'Cijeli se život bavim svojom unutrašnjošću'
|
Dragan Jurak
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....