Maja Petrin: Kako se Pika uklopila u malu obitelj

ZAGREB - Tko god poznaje ovu simpatičnu glumicu, nimalo se neće začuditi što je mali slatki psić pasmine shitzu novi član Majine obitelji.



Maja, naime, obožava male čupavce i već ima jednu staru maltezericu (moju staru frendicu, iz djetinjstva, šali se Maja) koja živi dva kata niže, kod roditelja.



Bez malog, slatkog, dlakavog i čupavog stvorenja Maja zapravo ne može, a tu je ljubav očito naslijedila i Majina kći ,11-godišnja Petra.



- Ja sam više, ono, što se kaže, tip za pse, nego za mace - otkrila nam je Maja. - Od djetinjstva sam maštala o dvorištu i psima. Kad bih imala veliko dvorište, i više slobodnog vremena, zlatni retriver, to predivno stvorenje, odmah bi bio moj!



Shih-tzu, sveti pas



Pika je još

 bebica, ali je strašno bistra i znatiželjna. Sve je zanima, sve gleda, svugdje mora biti.



Gdje smo nas dvije, eto i nje. Zatrpale smo je igračkama, kuća nam ih je prepuna, pa ta cura ima igračaka više nego moja Petra,



kaže Maja Petrin



Ipak, mašta je mašta, pa su zlatnog retrivera zamijenila mala čupava dlakava stvorenja. Dvije maltezerice, mama i kćer, od kojih je jedna, na žalost, prošle godine uginula od starosti, a druga je prava stara gospođa, 'umirovljenica'.



Pogađate, Petra je ipak bila ta koja je "presudila" o novom članu. Svakom je roditelju poznato da se na ono "mama, mama, molim te" ne može odupirati vječno. Na dugo nagovaranje popustila je i mama Maja i krenula u potragu za novom "curom". - Htjele smo ženkicu - kaže Maja - jer su cure, iz mog iskustva, nekako ipak mirnije, privrženije. A Petra i ja smo također i super frendice, cure koje se super kuže, pa nam dobro dođe još jedna, za žensko društvo. I znam da mi neće jednog dana, usred šetnje, otrčati za nekim komadom, kao što rade dečki, ha-ha!



Skladno žensko društvo ono je što se zove Girl Power - tri složne cure sve se mogu dogovoriti, dobro se razumjeti i brinuti se jedna za drugu.



Ljubav s kolodvora



A kako je Pika došla do Maje i Petre, stvarno je zanimljivo. Uz malo nećkanja (pa tko će je šetati, hraniti, brinuti se o njoj), cure su se dale u potragu za novom članicom. Oglas su našle na internetu - i to tijekom jedne nedjelje, oko 20.00 sati. Odlučna Maja nazvala je broj telefona, muški glas joj je rekao kako je u leglu ostala još samo jedna cura, te kako upravo ljude iz Splita, koji su došli po Pikinu sestricu, vozi na zagrebački Glavni kolodvor. I to je bilo to - kako Maja stanuje nedaleko od kolodvora, zamolila je čovjeka da poveze i Piku i da se nađu na kolodvoru. - Ostalo je povijest - šali se Maja - kad sam na kolodvoru ugledala te male crne okice, malo čupavo klupko, jedino što sam uspjela reći je - ajoooj, micica-bucica...



Bila je to ljubav na prvi pgled. Već je tu večer Pika završila kod Maje i Petre. I za koji dan postala prava kraljica njihova doma.



- Sve smo joj podredile, ona je centar našeg svijeta. Ništa više nije teško, ni škola, ni obveze, ni posao, ma ništa... Sad, kad se Petra i ja čujemo tijekom dana, više ne pričamo ni o čemu drugome nego o njoj, kako joj je, jesi li vidjela što je jučer napravila, koju ćemo joj igračku kupiti, što će papati... Pika nikad dosad nije bila sama. Ako nema Petre i mene kući, ako se baš "potrefi" koja obveza, tu su baka i djed, samo dva kata niže. Oni su joj babysitteri.



Beba oštrih zubića



- Obveze oko novog člana ipak su pale na mamina leđa - smije se Petra. No mama se ne buni jer je to pravi užitak. Blizu kuće cure imaju park, gdje se Pika već udomaćila i zauzela svoje mjesto među psima "starosjediocima" iz susjedstva. Svi je vole, maze, paze...



Pika je još zapravo bebica, ali je strašno bistra i znatiželjna. Sve je zanima, sve gleda, svugdje mora biti. - Gdje smo nas dvije, eto i nje. Zatrpale smo je igračkama, kuća nam ih je prepuna, pa ta cura ima igračaka više nego moja Petra, ha-ha!



Najmilije su joj one igračke koje cvile, a posebno žuto pile koje je već gotovo raskomadala.



- Najsmješnije je kad razgovaram na telefon. Eto nje, odmah se stvori pokraj mene i gura mi to cvilavo pile, koje cvili, pišti... Fora mi je kad me oprezno pitaju - čuj, stara, imaš li ti možda neke ptice, ili?



Najoštrije na Piki su njezini mali zubići. Zaigrana bebica, stalno bi nešto grickala, vukla... Ono svakodnevno odijevanje sad mnogo dulje traje, jer Pika vuče čarape, nogavice hlača, rukave...



I naravno, voli grickati i prstiće, i pritom malčice i pretjerati, kao i svaka pseća bebica. Čini to nenamjerno, njoj je to igra, ali nije vam baš svejedno kad uštipne za prst malim oštrim zubićima! No, mala mudrica je brzo skužila - kažete joj "neee, boli", i odmah prestane.



Pikino omiljeno mjesto u stanu? Tamo gdje su Maja i Petra - stoga vam ne moramo govoriti koliko je zanima slatka košara za spavanje koju su joj cure namijenile... Ne zanima je uopće, zna se gdje spava.



"Kraljica" već pokazuje sve odlike svoje pasmine. Ponosna, tvrdoglava, ima svoj karakter i stav. Dođe k vama kad želi, a kad je zovete, pa...



- Doći će ako joj se da, ha-ha. No nama to ne smeta, ionako smo htjele još jednu "frendicu", curu koja je svoja, kao i nas dvije. A Pika je baš takva, i zato smo se nas tri 'koke' super i skompale.





Andreja Šturlić