'Mala Miss Amerike': Urnebesno smiješno izrugivanje uspjehu

Ovaj je vikend u skijalištu Park City u Utahu završen Sundance Festival, najveća smotra američkog nezavisnog filma i jedini filmski festival u SAD-u koji doista nešto znači u svijetu filma. Festival je okončao pobjedom imigrantske drame "Pader nuestro" te dokumentarca "Manda bala" o brazilskom uličnom nasilju.



Ipak, komentatori zbivanja na festivalu bavili su se manje nagradama, a više jurišom distributera koji su istaknutije naslove zasipali milijunskim ugovorima. Tako su svjetska prava za dramu "Grace is Gone", na temu iračkog rata, s Johnom Cusackom, izlicitirana do osam milijuna dolara. "Nikakvo čudo", rekao je jedan komentator, "svi očekuju još jednu 'Little Miss Sunshine'".



Doista, film "Little Miss Sunshine" bračnog para Johnatana Daytona i Valerie Farris prošle je godine u isto ovo vrijeme najavljen kao mala, subverzivna komedija koju režiraju supružnici debitanti, inače klasici glazbenog videa. "Maloj Miss Amerike" smiješila se sudbina slična filmu "Pizzeria Kamikaze" našega Gorana Dukića: da prođe kod kritike i selektora, ali da se zagubi u zagušenim koridorima svjetske distribucije. Dogodilo se suprotno. Film Daytona i Farris osvojio je nagradu publike, odmah dobio "majors" distribuciju i počeo korak po korak rasti, pretvarajući se u srednjestrujašku atrakciju.

Film je putovao od festivala do festivala (uključujući San Sebastian i Zagreb), zgrnuo odličan utržak u SAD-u te na kraju došao i do pet nominacija za Oscara, uključujući i one za najbolji film i scenarij. Producentska je udruga "Little Miss Sunshine" proglasila filmom godine, Actor's Guild dala mu je nagradu za najbolji glumački ansambl, a to su najbrojniji glasači za Oscara. I premda bi oskarovska pobjeda "Male Miss Amerike" za mnoge bila iznenađujuća, mislim da je "Little Miss Sunshine" favorit. Dogodi li se ta pobjeda, film Daytona i Farris bit će i najbolji i najinteligentniji dobitnik Oscara još od ranih 90-ih i Estwoodovih "Nepomirljivih".

režija: Johnatan Dayton, Valerie Farris,

scenarij: Michael Arendt,

uloge: Greg Kinnear, Toni Colette, Alan Arkin, Steve Carell, Abigail Beslin, Paul Dano

MALA MISS AMERIKE (Little Miss Sunshine, SAD 2006),

Nastao prema izvornom scenariju Njujorčanina Michaela Arendta, "Little Miss Sunshine" je film ceste koji se bavi bizarnom obitelji sa Srednjeg zapada. Glava obitelji stari je djed (Alan Arkin), narkoman i raspusnik koji je najbolji dio života pustopašno proveo u ludim šezdesetima. Njegov sin Richard (sjajni Greg Kinnear) autor je selfhelp udžbenika o postizanju uspjeha, ali on sam beznadno je neuspješan i nije u stanju pronaći nakladnika. Stariji sin Dwayne (Paul Dano) tinejdžer je koji se zavjetovao na šutnju i čita Nietzschea, a mala Olive (Abigail Beslin) kandidira se za dječje natjecanje u ljepoti, premda je bucmasta i ima očale kao dno boce. U centru obitelji je mati patnica (Toni Collette) kojoj je na grbači još i vlastiti brat. On (Steve Carell) je akademski profesor francuske književnosti koji se liječi od depresije jer ga je napustio gay ljubavnik. Kad Olivia dobije poziv na Little Miss Sunshine (natjecanje djevojčica u ljepoti), cijela se obitelj mora utrpati u hipijevsku VW bubu-kombi i putovati onako kako se u američkom filmu putuje - do Kalifornije.

Američki film ima dugu tradiciju "road moviea" kao pesimistične parabole puta k sreći. Dovoljno je sjetiti se Scorseseova filma "Alice više ne stanuje ovdje", "Golih u sedlu", "Tumbleweedsa" ili Jarmuschovih filmova. Ali, "Mala Miss Amerike" nešto je sasvim drugo. Kroz ovaj urnebesno smiješan film Arendt, Dayton i Farris izrugali su se samom srcu američkog mita - kompetitivnoj kulturi uspjeha. Kroz više likova dviju generacija Dayton i Farris pokazuju kako imperativ uspjeha i presija da se bude "netko" unesrećuje male, obične, prosječne Amerikance. A katarza se u filmu zbiva kad junaci doista stignu na Miss Sunshine priredbu i shvate da je uspjeh kojemu teže ružan, neljudski, groteskno izvještačen i totalno fabriciran.

Od svog konačnog oblikovanja sredinom 80-ih Sundance je neprestano bio pretpremijerna pozornica s koje su izlazili filmovi koji su poslije postajali veliki umjetnički ili čak tržišni uspjesi. Ujedno je Sundance bio odskočna daska za cijeli niz danas ključnih autora, poput braće Coen, Tarantina i Rodrigueza.

BLOOD SIMPLE (1985.) - Pobjednik prvog "pravog" Sundancea bio je debitantski triler braće Coen. Taj "pustinjski noir" Coenove će upraviti prema kultnom statusu, a neki kažu da im je to i najbolji film.

STRANGER THEN PARADISE (1985.) - Još jedan od nagrađenih te 1985. godine. To je film koji je Jima Jarmuscha učinio slavnim.

SEKS, LAŽI, VIDEOVRPCE (1989.) - Prvom i najslavnijem filmu Stevena Soderbergha Sundance je bio putovnica prema Zlatnoj palmi.

EL MARIACHI (1993.) - Jeftini studentski film Teksašanina Rodrigueza osvojio je na Sundanceu nagradu publike i usmjerio autorovu karijeru.

TRGOVCI (1994.) - Smithovi "Clerks" na Sundanceu su osvojili tek sporednu nagradu, ali ubrzo su stekli kultni status.

BLAIR WITCH PROJECT (1999.) - Lažni dokumentarni horror Myricka i Sancheza nije nikada nagrađen na Sundanceu, ali je tamo pobudio jagmu distributera i stekao slavu.

IN THE BEDROOM (2001.) - Iako je 2001. pobijedio izvrstan film o neonacizmu "Believer", Sundance je prikazao film koji će te godine postati oskarovska vruća roba: "U zamci" Todda Fielda.

MEMENTO (2001.) - Konceptualni triler braće Nolan još je jedan od filmova koji su 2001. dobili sporedne nagrade.

MARIJA MILOSTI PUNA (2004.) - Imigrantska drama Joshue Martona početak je "latinotrenda" koji još dominira Sundanceom.

Odskočna daska ključnih autora i njihovih uspjeha

Jurica Pavičić