Maloljetnik

Maloljetnik je osoba koja nije navršila zakonom predviđenu dob za punu pravnu odgovornost i za stjecanje punih građanskih prava i građanskih dužnosti. Ta dob varira od države do države, a obično iznosi 18 godina (kako je i u Hrvatskoj) ili 21 godinu, a ponegdje 12, 16, odnosno 20.

U svim državama se smatra da maloljetnicima pripada jača pravna i socijalna zaštita nego punoljetnima. Pravna doktrina u različitim pravnim sustavima predviđa da osoba postupno stječe odgovornost, pa stoga i maloljetnici koji stječu određenu dob mogu biti odgovorni za pojedine čine, a stječu i određena prava.

Dob ispod koje se maloljetnik smatra i pravno djetetom neodgovornim za svoje postupke razlikuje se od države do države, ali obično je fiksirana između 10 i 14 godina (ponegdje se maloljetnik neodgovoran za svoja djela naziva malodobnikom, a ponegdje djetetom; u RH se uglavnom brkaju pojmovi maloljetnika i malodobnika). U Škotskoj je 8, u Engleskoj 10, u Nizozemskoj 12, u Italiji 13, u Hrvatskoj 14, u skandinavskim zemljama i Češkoj 15 itd.

U praktički svim zapadnim zemljama maloljetnici odgovaraju pred posebnim sudovima i imaju drukčiji sustav kazni. Pravo na rad maloljetni negdje stječu sa 15 ili 16 godina, ali Ujedinjeni narodi teže radnu sposobnost izjednačiti s punoljetnošću. Od države do države se mijenja i dob u kojoj maloljetnik stječe pravo na spolne odnose (uglavnom između 14 i 16, ali negdje već sa 12, a negdje tek sa 20).

Pravo na vjenčanje se obično stječe tek s punoljetnošću, a iznimno u maloljetnosti, obično do dvije godine prije punoljetnosti. Aktivno pravo glasa se obično stječe s punoljetnošću, ali u nekim državama i ranije. Ima država gdje se pasivno pravo glasa stječe kasnije u punoljetnosti (u Uzbekistanu sa 25).

“Maloljetnik” je u hrvatskome složenica: “malo” + “ljeto” (u staroslavenskome i praslavenskome znači “godina”, iz indoevropskog korijena “*leht-”, pa doslovno znači: onaj koji ima (pre)malo godina.