Marševi smrti: Otkrića iz najvećeg arhiva o nacističkim zločinima

Drugi svjetski rat bliži se kraju. Nacističko carstvo raspadalo se kako su sovjetske i snage saveznika napredovale.



Milijuni Židova, Roma i političkih neprijatelja Trećeg Reicha već su bili sistematski istrijebljeni. Stotine tisuća još su u logorima smrti i mole za spas. Tada, u posljednjem sadističkom grču, Nijemci počinju pražnjenje logora i svoje zatvorenike premještaju u srce Njemačke. Posljednja noćna mora, marševi smrti, samo što nije započela.



"O predaji nema ni riječi. Logor mora odmah biti evakuiran. Niti jedan zatvorenik ne smije živ pasti u ruke neprijatelju", otkriva rukom napisana poruka, očito upućena u Dachau. Potpisao ju je šef Gestapa, Heinrich Himmler, 14. travnja 1945.

Mašinerija progona



Nakon rata, primjerak Himmlerove zapovijedi iz arhive koncentracijskog logora Dachau dostavljen je ITS-u (International Tracing Service), dijelu Međunarodnog crvenog križa. Danas je spremište nacističke dokumentacije, zapečaćeno od javnosti na 60 godina, u fokusu intenzivne diplomacije između 11 nacija koje upravljaju ITS-om, a ovaj se tjedan okupljaju u Haagu kako bi se raspravilo na koji je način otvoriti istraživačima. Associated Press dobio je pristup dokumentima, uz uvjet da žrtve ne budu u potpunosti identificirane.



Unatoč pisanju o marševima smrti, kolekcija iz Bad Arolsena (gdje je sjedište ITS-a) otvara jedinstvenu sliku: oslabljen i zbunjen SS, masa zatvorenika kako maršira ili se smješta u vlakove i putuje, čemu svjedoče šokirani mještani. Diljem Poljske, Češke i Njemačke deseci kolona muškaraca i žena u zatvoreničkoj odjeći prolazi kroz gradove i sela. U stopu ih prate psi i čuvari SS-a koji pucaju ili na smrt tuku one koji ostaju bez snage.



Među papirima se nalaze i stotine upitnika gradonačelnicima njemačkih gradova kojima se provjerava jesu li kolone prolazile kroz njihovo područje te koliko je gdje zatvorenika umrlo. Uz to, dokumentacija sadrži i izjave preživjelih.



U šest zgrada u Bad Arolsenu čuva se 17,5 milijuna imena ljudi uhvaćenih u mašineriju progona, prisilnog rada i smrti. Prošle godine upravljačke države složile su se i prvi put dopustile istraživačima da pročešljaju između 30 i 50 milijuna stranica, dosad korištenih za pronalaženja nestalih osoba, ponovno spajanje razdvojenih obitelji i kao dodatak zahtjevima za odštetu. No, ta odluka mora proći dugačak proces ratifikcije, frustrirajući preživjele iz holokausta koji žele znati više o vlastitoj povijesti.

Tablice i karta



Himmlerova zapovijed o pražnjenju Dachaua došla je tri dana nakon što su Buchenwald, jedan od najvećih logora, oslobodile američke snage. Tjedan ranije, u telegramu označenom "hitno", Richarda Glucksa, šefa SS-ova Inspektorata za koncentracijske logore, naređeno je premještanje 20 tisuća zatvorenika iz Buchenwalda u Dachau i Flossenburg, uz napomenu kako su drugi logori već prenapučeni. Kad je stigla naredba o evakuaciji iz Dachaua, većina je putova već bila blokirana pa je otišlo samo oko sedam tisuća ljudi, a više od 30 tisuća ostalo ih je u logoru koji je "pao" 29. travnja.



U zimu 1944-45. nacisti su počeli prazniti koncentracijske logore i uništavati dosjee, kako bi dijelom pokrili svoje zločine, kaže Daniel Blatman sa Židovskog sveučilišta u Jeruzalemu, koji će uskoro objaviti rezultate devetogodišnjeg istraživanja o marševima smrti.



Arhiv u Arolsenu ima tri nastavka tablica i karti kojima su praćene rute 74 marša. Lakonski su zabilježena bombardiranja zatvorenika ili transportnih vlakova, bez navođenja je li to djelo njemačkih ili savezničkih snaga.

' Vjerojatno ubijeni'



Jedan karton prati odlazak tri tisuće zatvorenika, Židova iz Mađarske, Francuske, Poljske i Njemačke, iz Birkenaua. Prošli su 500 kilometara, kroz 20 gradova, do Geppersdorfa koji je danas u Češkoj. Nakon 50-ak kilometara od Birkenaua, 300-400 logoraša "vjerovatno je ubijeno", stoji u kartonu, bez specificiranja načina na koji je to učinjeno. Nakon tri dana, kad je kolona došla do Ratibora, broj zatvorenika se prepolovio. Tri mjeseca poslije na odredište ih je stiglo 280.



Prema procjenama izraelskog Yad Vashem Holokaust memorijala, gdje se nalaze i mikrofilmovi nekih od dokumenata iz Bad Arolsena, u prisilnim marševima ubijeno je, ili od gladi i bolesti umrlo između 200 i 250 tisuća ljudi.



- Mnogi bolesni su ostavljani, likvidirani pucnjem u zatiljak ili zatučeni kundakom. Pobacani su svi zajedno - izjavio je austrijski politički zatvorenik Rupert. S. iz Wattensa, koji je bio na prisilnom maršu, u kojem su se, opisuje, zatvorenici između sebe borili za siromašne obroke.



Nakon noći u kojoj su čuvari postali još brutalniji, "ujutro smo shvatili da ćemo biti likvidirani. Odjednom je došla naredba da nastavimo hodati. Kasnije smo saznali da nas je od sigurne smrti spasio izvjesni zapovjednik... Zapovjednik Longin zaprijetio je da će ubiti svakog čuvara SS-a koji ubije zatvorenika. Zatim je jedne noći SS nestao. Oko tri sata ujutro. Čuo sam glasnu buku i počeo je plač. Amerikanci su dolazili".  ( Prevela Ivana Rimac)

Marš iz Dachaua (gore). Četvrti zdesna u maršu je Dimitrij Gorki (gore) koji je u logoru u  Dachauu proveo 22 mjeseca (lijevo,dolje). Žene na putu prema Wolfratshausenu 1945. (desno,dolje)

Treći Reich je prije pada pobio 250 tisuća ljudi

Arthur Max i Melissa Eddy