Naš veliki jazz pijanist Matija Dedić na svoj je 35. rođendan održao najveći koncert u životu na kojem je promovirao album "Life of flowers" posvećen supruzi Marini. Za Studio je ispričao kako se osjeća potpuno čist, zdrav i mršaviji 16 kila, kakvi su mu planovi za europsku karijeru te kako zajedno funkcionira obitelj glazbenih velikana kojoj će se, najvjerojatnije sudeći po talentu pridružiti i Matijina kćerkica Lu.
Iako je, kako kaže, okorjeli jazzist, na novom se albumu okrenuo različitim žanrovima koje voli od djetinjstva. - Napravio sam drukčiji album u skladu sa stanjem svijesti, količinom pročitanih knjiga, pogledanih izložaba i malo naobrazbe.
Uz to, jazz je nekim ljudima odbojan i neprihvatljiv, posebno ovaj moj hermetičan, europski, jer iluzije da sam Amerikanac i da tako mogu svirati odavno sam odbacio.
Ostajem svoj, Europljanin, Slaven, volim valcer, velik sam obožavatelj Chopina, Bartoka i ostalih. Kada sam pisao pjesmu za Marinu, znao sam da će to biti valcer. Mislim da je to znak, jer sam Riba, emotivac - priča Matija o albumu posvećenom supruzi iako će, kaže, o vjenčanju i drugom djetetu odlučiti kroz dvije, tri godine. Premda smatra da o dijelu života u kojem je imao problema s alkoholom više nema potrebe pričati, spremno je objasnio koliko su mu u tome značili upravo Marina, Lu, Arsen i Gabi.
- Lu i Marina su me izvukle, one su moji dobri anđeli, one me čuvaju jer sam emotivac. Kao mlađi bio sam sklon depresijama, što je dovelo i do drugih problema koji su kulminirali u posljednje vrijeme. Nisam dotakao dno, ali stručne su mi osobe rekle da dno dolazi sa 50 godina.
No, prvo zbog sebe, zbog Lu i Marine, mojih roditelja i svega, Bog je dao znak i rekao idi i riješi to sada. Zbog tih delikatnih stvari koje sam prolazio čovjek mora jedno vrijeme ostaviti samo za sebe da bi iz tih problema izašao. Meni je bilo dovoljno teško, a dodatna je težina zbog najuže obitelji. Prošao sam period koji nije bio lagan, ali dolazi svjetlo i "Life of flowers". Sve se nekako poklopio, sad sam pravi ja - objasnio je Matija.
Loše razdoblje u životu Matija nikad nije prenio u glazbu i unatoč problemima bio je oduvijek kreativan. - U tim svojim stanjima bio sam 11. na svijetu 2002., kada me Quincy Jones pozvao da nastupim na solo pijanističkom jazz natjecanju sa 470 ljudi iz cijelog svijeta u sklopu Montreux Jazz Festivala koji spada među najvećih pet svjetskih festivala. Nisam ušao u finale, ali za biografiju mi je dovoljno.
Uspomena za cijeli život. Sve sam to radio u tim stanjima, donosio doma novac, mi smo lijepo živjeli, to se nije odražavalo na moj posao. Nisam otkazivao koncerte, padao, rušio se. Držim do profesionalnosti i to je moj pečat koji ću zadržati u bilo kojem stanju, a sad mi je tek lakše kad sam potpuno čist. Misli su mi više otvorene svjetlu nego mojim sklonostima depresiji i oblacima jer dosad pretežno sve što sam napravio bilo je zimi, a ne ljeti - kaže poznati glazbenik.
Sve dosadašnje suradnje s glazbenicima, gostovanja i ostalo vezano uz muziku bilo je iz srca. - Već mi je neugodno slušati: "Matija svira sa svima", no pretežno me vole pjevačice, a ja i njih volim jer, kako kaže Lea Dekleva, imam jednu žensku liniju. Kad sjednem za klavir, to volim i radim s guštom i s time se ne obogaćujem. Nisam ni na Severini zaradio nešto, da se zna, a i ljudi su uvjereni da sam se s Oliverom iz Olympije vratio s nekom lovom. To su nebuloze - tvrdi glazbenik.
Matija ima brojne nagrade. Samo neke od njih su 13 Porina i Crni mačak, a kroz šalu kaže kako mu nedostaju samo državni ordeni. No, iako broji gotovo petnaest godina karijere, tek je sada, tvrdi, glazbeno zreo, što je prepoznao i njegov otac Arsen.
- Sa svojim ocem, zapravo, radim tek dvije, tri godine. Arsen me nije trebao gurati. On je imao svog pijanista, našeg dragog prijatelja Ranka Burića koji je odlučio da već ima dosta godina. Arsen želi kvalitetu i perfekcionist je. Malo horoskopski kao Lav, pa malo šibenske krvi nisam ni ja pošteđen i malo težih riječi, pa nekada i još malo težih.
Arsen je pričekao moju zrelost iako sam i prije to mogao svirati, ali možda ne kao danas. Moj je gospodin otac, prije tri godine odlučio, u dogovoru s mojom majkom, da Matiju možemo ubaciti u profesionalan posao, u obiteljsku vezu koju ljudi prepoznaju i drago mi je da smo svi zajedno u poslu. S druge strane, profesionalizam je profesionalizam, što je mnogo naglašenije kod oca nego kod majke - napominje Matija.
Bez obzira na činjenicu da su počeli surađivati relativno nedavno, na Matiju su roditelji utjecali od najranijeg djetinjstva i odmah prepoznali talent za glazbu.
- Genetski sam predisponiran za glazbu i, iskreno, vrata su mi bila otvorena, ali s druge strane potrudio sam se da ta vrata budu otvorena i danas i sve sam to nadoknadio. S četiri i pol godine sjeo sam za klavir i počeo nešto suvislije svirati i, bez pretenzija, Gabi je rekla Arsenu da me daju u muzičku školu koju sam upisao s pet i pol, znači godinu i pol ranije nego osnovnu.
Vrijeme je da kročim u pravi, europski jazz. ulazim u tu srednju generaciju u kojoj neću reći da sam najbolji, ali drugi mene zovu, ja se nikome ne nudim
Ipak, meni je majka mnogo potrebnija kad treba brzo naći vodoinstalatera ili da Lu ode na pregled kod doktorice preko reda. Primjerice, kad me Quincy Jones zvao, njemu imena Arsena i Gabi, na žalost, ne znače ništa - ispričao je Matija osvrnuvši se dalje na svoje dvije najvažnije žene u životu.
Marina će uskoro biti odvjetnica, nadam se uspješna da se mogu i ja jednog dana malo odmoriti. Lu bih želio isto to bez obzira na to što se potajno nadam da će biti nova Norah Jones i nešto zaraditi. A možda nas mama bude hranila. Poštovat ćemo što god Lu odluči, a vidjet ćemo što će vrijeme pokazati- rekao je.
Planove za budućnost Matija je usmjerio na Europu. - Vrijeme je da jednom nogom kročim u pravi, europski jazz. Sada mi je najbitnije zdravlje, ali okrećem se definitivno Europi. Ne hvalim se, ali normalno je da ljudima već idem na živce. Polako ulazim u tu srednju generaciju u kojoj neću reći da sam najbolji, ali drugi mene zovu, ja se nikome ne nudim. Zovu me, malo zbog marketinga, ali i zbog kvalitete - zaključio je Matija s najavom: "Odmarat ću se od 37. godine".
S koljena na koljeno, i 5-godišnja Lu daje naslutiti da joj je umjetnost u krvi. - Lu je genetika definitivno dodirnula jer tu su baka, dida i tata. Mala ima gotovo apsolutni, moj sluh. Lu pjeva, ide u engleski vrtić, na balet, sada upisuje tenis. Njen sluh dokazuje time što ide u engleski vrtić, a Lauru Pausini pjeva na talijanskom - pohvalio se ponosno otac, napominjući kako zapravo jednake šanse kod Lu imaju i glazba i slikarstvo.
- Uz sve nabrojano od bake je Lu naslijedila talent za slikarstvo. Moja je majka slučajno postala pjevačica kad je otpjevala nešto malo za špicu jednog crtanog filma koji se našao na tadašnjem jugoslavenskom natjecanju crtanih filmova u kategoriji muzike. Tamo je sjedio veliki slovenski, danas pokojni muzičar Bojan Kordić i pitao tko to pjeva. Kad je čuo da se radi o jednoj radnici, tražio je da mu Gabi za deset dana dovedu u studio. Slikarstvo joj je, ipak, uvijek ostala velika ljubav, kao i Arsenu. Lu zato radi do deset radova dnevno.
Neobvezujući CD
Iako je dobio kritike da je novim albumom "prodao" jazz, Matija misli drukčije.
- Ovo je demonstracija, prema nekima rasprodaja mog talenta, prodaja jazza, ali ja sam tako odgajan, u šansoni, u jazzu, u filmskoj glazbi. Doma se slušaju Sade, Sting, Laura Pausini koju i mala pjeva. U autu se slušaju te stvari i zato je Marini posvećen CD koji je neobavezujući, koji slušaš svugdje, možeš potiho, s prijateljima - opisao je Matija Dedić.
Isto tako ne poriče da dobro živi od glazbe, no nikada nije ništa skladao ili radio da bi se obogatio.
Marija Lokas
|
Matija kaže da je napravio drukčiji album koji je, kako kaže, u skladu sa stanjem svijesti, pročitanim knjigama, odlascima na izložbe, naobrazbom...
|
Uz to, jazz je nekim ljudima odbojan i neprihvatljiv, posebno ovaj moj hermetičan, europski, jer iluzije da sam Amerikanac i da tako mogu svirati odavno sam odbacio.
Ostajem svoj, Europljanin, Slaven, volim valcer, velik sam obožavatelj Chopina, Bartoka i ostalih. Kada sam pisao pjesmu za Marinu, znao sam da će to biti valcer. Mislim da je to znak, jer sam Riba, emotivac - priča Matija o albumu posvećenom supruzi iako će, kaže, o vjenčanju i drugom djetetu odlučiti kroz dvije, tri godine. Premda smatra da o dijelu života u kojem je imao problema s alkoholom više nema potrebe pričati, spremno je objasnio koliko su mu u tome značili upravo Marina, Lu, Arsen i Gabi.
- Lu i Marina su me izvukle, one su moji dobri anđeli, one me čuvaju jer sam emotivac. Kao mlađi bio sam sklon depresijama, što je dovelo i do drugih problema koji su kulminirali u posljednje vrijeme. Nisam dotakao dno, ali stručne su mi osobe rekle da dno dolazi sa 50 godina.
No, prvo zbog sebe, zbog Lu i Marine, mojih roditelja i svega, Bog je dao znak i rekao idi i riješi to sada. Zbog tih delikatnih stvari koje sam prolazio čovjek mora jedno vrijeme ostaviti samo za sebe da bi iz tih problema izašao. Meni je bilo dovoljno teško, a dodatna je težina zbog najuže obitelji. Prošao sam period koji nije bio lagan, ali dolazi svjetlo i "Life of flowers". Sve se nekako poklopio, sad sam pravi ja - objasnio je Matija.
Loše razdoblje u životu Matija nikad nije prenio u glazbu i unatoč problemima bio je oduvijek kreativan. - U tim svojim stanjima bio sam 11. na svijetu 2002., kada me Quincy Jones pozvao da nastupim na solo pijanističkom jazz natjecanju sa 470 ljudi iz cijelog svijeta u sklopu Montreux Jazz Festivala koji spada među najvećih pet svjetskih festivala. Nisam ušao u finale, ali za biografiju mi je dovoljno.
Uspomena za cijeli život. Sve sam to radio u tim stanjima, donosio doma novac, mi smo lijepo živjeli, to se nije odražavalo na moj posao. Nisam otkazivao koncerte, padao, rušio se. Držim do profesionalnosti i to je moj pečat koji ću zadržati u bilo kojem stanju, a sad mi je tek lakše kad sam potpuno čist. Misli su mi više otvorene svjetlu nego mojim sklonostima depresiji i oblacima jer dosad pretežno sve što sam napravio bilo je zimi, a ne ljeti - kaže poznati glazbenik.
| U sklopu Montreux Jazz Festivala, naš je jazzist na poziv Quincyja Jonesa od 470 glazbenika bio jedanaesti na svijetu |
Matija ima brojne nagrade. Samo neke od njih su 13 Porina i Crni mačak, a kroz šalu kaže kako mu nedostaju samo državni ordeni. No, iako broji gotovo petnaest godina karijere, tek je sada, tvrdi, glazbeno zreo, što je prepoznao i njegov otac Arsen.
- Sa svojim ocem, zapravo, radim tek dvije, tri godine. Arsen me nije trebao gurati. On je imao svog pijanista, našeg dragog prijatelja Ranka Burića koji je odlučio da već ima dosta godina. Arsen želi kvalitetu i perfekcionist je. Malo horoskopski kao Lav, pa malo šibenske krvi nisam ni ja pošteđen i malo težih riječi, pa nekada i još malo težih.
Arsen je pričekao moju zrelost iako sam i prije to mogao svirati, ali možda ne kao danas. Moj je gospodin otac, prije tri godine odlučio, u dogovoru s mojom majkom, da Matiju možemo ubaciti u profesionalan posao, u obiteljsku vezu koju ljudi prepoznaju i drago mi je da smo svi zajedno u poslu. S druge strane, profesionalizam je profesionalizam, što je mnogo naglašenije kod oca nego kod majke - napominje Matija.
Bez obzira na činjenicu da su počeli surađivati relativno nedavno, na Matiju su roditelji utjecali od najranijeg djetinjstva i odmah prepoznali talent za glazbu.
- Genetski sam predisponiran za glazbu i, iskreno, vrata su mi bila otvorena, ali s druge strane potrudio sam se da ta vrata budu otvorena i danas i sve sam to nadoknadio. S četiri i pol godine sjeo sam za klavir i počeo nešto suvislije svirati i, bez pretenzija, Gabi je rekla Arsenu da me daju u muzičku školu koju sam upisao s pet i pol, znači godinu i pol ranije nego osnovnu.
Vrijeme je da kročim u pravi, europski jazz. ulazim u tu srednju generaciju u kojoj neću reći da sam najbolji, ali drugi mene zovu, ja se nikome ne nudim
|
Marina će uskoro biti odvjetnica, nadam se uspješna da se mogu i ja jednog dana malo odmoriti. Lu bih želio isto to bez obzira na to što se potajno nadam da će biti nova Norah Jones i nešto zaraditi. A možda nas mama bude hranila. Poštovat ćemo što god Lu odluči, a vidjet ćemo što će vrijeme pokazati- rekao je.
Planove za budućnost Matija je usmjerio na Europu. - Vrijeme je da jednom nogom kročim u pravi, europski jazz. Sada mi je najbitnije zdravlje, ali okrećem se definitivno Europi. Ne hvalim se, ali normalno je da ljudima već idem na živce. Polako ulazim u tu srednju generaciju u kojoj neću reći da sam najbolji, ali drugi mene zovu, ja se nikome ne nudim. Zovu me, malo zbog marketinga, ali i zbog kvalitete - zaključio je Matija s najavom: "Odmarat ću se od 37. godine".
S koljena na koljeno, i 5-godišnja Lu daje naslutiti da joj je umjetnost u krvi. - Lu je genetika definitivno dodirnula jer tu su baka, dida i tata. Mala ima gotovo apsolutni, moj sluh. Lu pjeva, ide u engleski vrtić, na balet, sada upisuje tenis. Njen sluh dokazuje time što ide u engleski vrtić, a Lauru Pausini pjeva na talijanskom - pohvalio se ponosno otac, napominjući kako zapravo jednake šanse kod Lu imaju i glazba i slikarstvo.
- Uz sve nabrojano od bake je Lu naslijedila talent za slikarstvo. Moja je majka slučajno postala pjevačica kad je otpjevala nešto malo za špicu jednog crtanog filma koji se našao na tadašnjem jugoslavenskom natjecanju crtanih filmova u kategoriji muzike. Tamo je sjedio veliki slovenski, danas pokojni muzičar Bojan Kordić i pitao tko to pjeva. Kad je čuo da se radi o jednoj radnici, tražio je da mu Gabi za deset dana dovedu u studio. Slikarstvo joj je, ipak, uvijek ostala velika ljubav, kao i Arsenu. Lu zato radi do deset radova dnevno.
|
Lu je genetika definitivno dodirnula jer tu su baka, dida i tata
|
Neobvezujući CD
Iako je dobio kritike da je novim albumom "prodao" jazz, Matija misli drukčije.
- Ovo je demonstracija, prema nekima rasprodaja mog talenta, prodaja jazza, ali ja sam tako odgajan, u šansoni, u jazzu, u filmskoj glazbi. Doma se slušaju Sade, Sting, Laura Pausini koju i mala pjeva. U autu se slušaju te stvari i zato je Marini posvećen CD koji je neobavezujući, koji slušaš svugdje, možeš potiho, s prijateljima - opisao je Matija Dedić.
Isto tako ne poriče da dobro živi od glazbe, no nikada nije ništa skladao ili radio da bi se obogatio.
|
O KRITIKAMA
|
Marija Lokas
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....