Kad sam prvi put došao u Međugorje, kao i svaki vjerski konzument, penjao sam se do - Križevca. Nisam se penjao na koljenima, iako bi to po ledu i kamenju bilo bezbolnije, nego u engleskim cipelama. No, kad sam se u "krvavom" znoju popeo do "Križa", kao i svi, imao sam pravo na jednu želju...
Na Križevcu ljudi mole za svoje zdravlje i zdravlje svojih bližnjih, mole da šefa u uredu "strefi strela Božja", mole svašta. Ne znam na što se zavjetovao tadašnji trener Ćiro Blažević, vjerojatno je to bio neki financijski zavjet, ali ja sam imao samo jednu želju. Da se živ spustim dolje. I Providnost ili Gospa, sasvim svejedno, poslali su dvojicu anđela, Đuru Bagu i Dalibora Pokrivača, koji su, uz nadljudske napore, odnijeli mojih 115 kilograma dolje. Hvala im...
Legenda kaže da je negdje u knjigama davno zapisano da će se Gospa ukazati u Hercegovini i da će se to dogoditi u Posušju! Međutim, Gospa je za svoje ukazanje promijenila lokaciju, njezin lik se šestorici vidjelaca ukazao 24. lipnja 1981. u Međugorju i s njima Gospa komunicira i danas.
Za Međugorje je Gospino ukazanje bila nebeska blagodat, za 26 godina to malo hercegovačko selo posjetilo je 45,000.000 hodočasnika iz cijelog svijeta i podarilo mu sve ekonomske blagodati. Danas je to brižno uređeno i dotjerano mjesto, u kojemu se u ludom ritmu grade apartmani, shopovi, kafići i restauranti, jer i prošle godine Međugorje je posjetilo 1,500.000 ljudi, željnih duhovne obnove.
- Nemamo točnu predodžbu koliko je ljudi hodočastilo u Međugorje, ali prošle godine podijelili smo 1,451.000 svetih pričesti - kaže fra Ivan Sesar, župnik u crkvi sv. Jakova, koji prema broju hostija računa broj posjetitelja ovom svetištu.
Frapantno zvuči podatak da je izvjesni austrijski hodočasnik već 400 puta bio ovdje, a postoji i grupa iz Južne Koreje koja je više od stotinu puta iz Seula letjela do Međugorja, na "najpoznatije molitveno mjesto na svijetu". Tako fratri jedino smiju reklamirati svoje svetište.
Reklamiraju ga oprezno i u rukavicama jer Vatikan još nije priznao Međugorje kao sveto mjesto. Iza kulisa prividnog mira vodi se rat između fratara, zagovornika svetišta i mostarskog biskupa Ratka Perića, koji po naputku iz Rima ne želi dati Međugorju status marijanskog svetišta. Razlog? Ukazanja još traju, a Vatikan traži opipljive dokaze. Papinski savjetnici preveliki se mudrijaši da bi "na riječ" povjerovali vidjelici Vicki, koja se po nekim saznanjima i danas s Gospom viđa svaki dan.
Kada se 1981. godine proširila vijest o Gospinom ukazanju, Udba je brzo stupila u akciju. Najpoznatijeg hercegovačkog fratra Jozu Zovku pomno su ispitivali o toj neobičnoj pojavi, potpuno stranoj komunističkoj ideologiji, a kako bi se osobno uvjerili u čudo, milicija je mjesecima dežurala na Brdu ukazanja. No, "Čedi Trebinjcu" Gospa se nije željela javiti. Da je ne "privede"!
Fra Ivan Sesar će vas rado primiti u župnom dvoru. Na ulazu su slike 66 hercegovačkih fratara, koje su partizani, nakon preokreta, brutalno likvidirali 1945. godine. Spremno će odgovoriti i na najveću dvojbu - zašto papa i Vatikan još nisu priznali Međugorje, kao što su priznali Lourdes ili Fatimu?
- Papa je vrhovni crkveni autoritet i nikad ne govori kao privatna osoba. Mi, na primjer, znamo da je papa Woytila bio vrlo sklon Međugorju, jer je i sam bio veliki štovatelj Djevice Marije. Problem je u tome što ukazanje još traje, a Crkva ga promatra. Dok ukazanje traje ne može se donijeti opipljiviji sud. Međutim, Vatikan nije rekao "ne"...
Fra Ivan Sesar je vješt govornik, teško bi izgubio bitku na bilo kojem polemičkom poligonu: - Stablo se pozna po plodovima, mnogi ljudi su u Međugorju duhovno ozdravili. Bilo je i fizičkih ozdravljenja, ali o tome ne želim govoriti, želim reći samo da ljudi iz cijelog svijeta dolaze u Međugorje i ovdje nalaze duhovni mir...
Mostarski biskup Ratko Perić također nije priznao Međugorje. Zbog toga nije obljubljen kod fratara, no Ivan Sesar zna da on zastupa vatikansku politiku.
- Biskup Ratko Perić nije priznao Međugorje, ali mi zbog toga nismo crkveni 'otpadnici', s mostarskim biskupom surađujemo profesionalno i mi smo dio Crkve... Jednom će nestati dvojbe je li Međugorje mjesto ukazanja Djevice Marije ili je tek reklamni trik vještih hercegovačkih trgovaca. Je li realno očekivati da će Papa tada posjetiti Međugorje?
- Papu ne može pozvati naš župni ured, Papu može pozvati samo predsjednik države, kao što ga je nedavno pozvao premijer Ivo Sanader da posjeti Mariju Bistricu. Ovaj Papa nije putnik, kao Ivan Pavao II., manje hoda, no realno je očekivati da će jednom doći i u Međugorje...
Dok Vatikan ne kaže "da" i dok će Crkva s tim fenomenom oprezno "tehnicirati", fratri će u Međugorju propovijedati o zlobnicima koji tvrde da je "ukazanje montirano" i uz Međugorje smiju jedino prilijepiti slogan - najpoznatije molitveno mjesto na svijetu. Iako je sve to komercijalizirano do neba, iako se ovdje gradi otprilike kao i u Zagrebu, ovdje ipak ima i "mrva" morala. U ovom čednom, svetom mjestu nema noćnih zabava a la "cijelo selo šmrče bijelo", nema narodnjačkih klubova iz kojih vrište nekakav "Halid" ili nekakva "Ceca", a nema ni noćnih lokala s "onim gospođama".
Vidjelice su se poudavale, no samo je Vicka u stalnoj vezi s Gospom. Dolazi joj mnoštvo ljudi i pitaju svašta, među ostalim i može li se izbjeći sudbina. Može li se izbjeći smrt u automobilskoj nesreći? Navodni Gospin odgovor glasi: "Čuvaj se, čuvat će te i Bog. Kad automobili razviju veliku brzinu, uplete se đavo i Bog je tu nemoćan..."
U gotovo svakom dućanu na međugorskoj "Petoj aveniji" vidio sam slike pape Benedikta XVI. Ljudi se ovdje nadaju da će Vatikan napokon prestati sumnjati, da će se Gospa izboriti za njih. Uostalom, ona se već izborila, stanovnici Međugorja od molitve "Majko Božja, moli za nas" žive jako dobro. Vjerojatno najbolje u Hercegovini!
Za proteklih 25 godina Gospino ukazanje
komercijalizirano
je do bizarnosti. Ovdje se okreće ogroman novac, hodočasnicima su se po "zanimljivim" cijenama prodavali čak i grumeni zemlje s livade gdje se ukazala Gospa. Na glavnoj ulici u Međugorju, koja je uređena poput Pete avenije, sve vrvi od malih trgovina koje nude stotine tisuća krunica, drvenih križića, kipića Majke Božje, tek povremeno će vam oči "napasti" neki tipični hercegovački suvenir.
Na toj ulici otkrit ćete i otmjeni restaurant Galija, koji za bogatiju hodočasničku klijentelu nudi uglavnom talijanske specijalitete, ali i prstace koje dovoze iz Neuma, s obzirom na to da su u Hrvatskoj zabranjeni. Osim krunica i kipova Djevice Marije, ne možete izbjeći ni kladionice, luksuzne kafiće, poput Lucasa, hotele s puno zvjezdica i vrlo uslužne ljude, koji su za 25 godina izbrusili trgovački zanat. Za razliku od Fatime i Lourdesa, ovdje je Gospin lik maksimalno komercijaliziran i baš bi me zanimalo što je Gospa o toj "bolesti" rekla vidjelici Vicki.
Iz Međugorja Tomislav Židak
Na Križevcu ljudi mole za svoje zdravlje i zdravlje svojih bližnjih, mole da šefa u uredu "strefi strela Božja", mole svašta. Ne znam na što se zavjetovao tadašnji trener Ćiro Blažević, vjerojatno je to bio neki financijski zavjet, ali ja sam imao samo jednu želju. Da se živ spustim dolje. I Providnost ili Gospa, sasvim svejedno, poslali su dvojicu anđela, Đuru Bagu i Dalibora Pokrivača, koji su, uz nadljudske napore, odnijeli mojih 115 kilograma dolje. Hvala im...
Legenda kaže da je negdje u knjigama davno zapisano da će se Gospa ukazati u Hercegovini i da će se to dogoditi u Posušju! Međutim, Gospa je za svoje ukazanje promijenila lokaciju, njezin lik se šestorici vidjelaca ukazao 24. lipnja 1981. u Međugorju i s njima Gospa komunicira i danas.
Za Međugorje je Gospino ukazanje bila nebeska blagodat, za 26 godina to malo hercegovačko selo posjetilo je 45,000.000 hodočasnika iz cijelog svijeta i podarilo mu sve ekonomske blagodati. Danas je to brižno uređeno i dotjerano mjesto, u kojemu se u ludom ritmu grade apartmani, shopovi, kafići i restauranti, jer i prošle godine Međugorje je posjetilo 1,500.000 ljudi, željnih duhovne obnove.
- Nemamo točnu predodžbu koliko je ljudi hodočastilo u Međugorje, ali prošle godine podijelili smo 1,451.000 svetih pričesti - kaže fra Ivan Sesar, župnik u crkvi sv. Jakova, koji prema broju hostija računa broj posjetitelja ovom svetištu.
Frapantno zvuči podatak da je izvjesni austrijski hodočasnik već 400 puta bio ovdje, a postoji i grupa iz Južne Koreje koja je više od stotinu puta iz Seula letjela do Međugorja, na "najpoznatije molitveno mjesto na svijetu". Tako fratri jedino smiju reklamirati svoje svetište.
Reklamiraju ga oprezno i u rukavicama jer Vatikan još nije priznao Međugorje kao sveto mjesto. Iza kulisa prividnog mira vodi se rat između fratara, zagovornika svetišta i mostarskog biskupa Ratka Perića, koji po naputku iz Rima ne želi dati Međugorju status marijanskog svetišta. Razlog? Ukazanja još traju, a Vatikan traži opipljive dokaze. Papinski savjetnici preveliki se mudrijaši da bi "na riječ" povjerovali vidjelici Vicki, koja se po nekim saznanjima i danas s Gospom viđa svaki dan.
Kada se 1981. godine proširila vijest o Gospinom ukazanju, Udba je brzo stupila u akciju. Najpoznatijeg hercegovačkog fratra Jozu Zovku pomno su ispitivali o toj neobičnoj pojavi, potpuno stranoj komunističkoj ideologiji, a kako bi se osobno uvjerili u čudo, milicija je mjesecima dežurala na Brdu ukazanja. No, "Čedi Trebinjcu" Gospa se nije željela javiti. Da je ne "privede"!
Fra Ivan Sesar će vas rado primiti u župnom dvoru. Na ulazu su slike 66 hercegovačkih fratara, koje su partizani, nakon preokreta, brutalno likvidirali 1945. godine. Spremno će odgovoriti i na najveću dvojbu - zašto papa i Vatikan još nisu priznali Međugorje, kao što su priznali Lourdes ili Fatimu?
- Papa je vrhovni crkveni autoritet i nikad ne govori kao privatna osoba. Mi, na primjer, znamo da je papa Woytila bio vrlo sklon Međugorju, jer je i sam bio veliki štovatelj Djevice Marije. Problem je u tome što ukazanje još traje, a Crkva ga promatra. Dok ukazanje traje ne može se donijeti opipljiviji sud. Međutim, Vatikan nije rekao "ne"...
Fra Ivan Sesar je vješt govornik, teško bi izgubio bitku na bilo kojem polemičkom poligonu: - Stablo se pozna po plodovima, mnogi ljudi su u Međugorju duhovno ozdravili. Bilo je i fizičkih ozdravljenja, ali o tome ne želim govoriti, želim reći samo da ljudi iz cijelog svijeta dolaze u Međugorje i ovdje nalaze duhovni mir...
Mostarski biskup Ratko Perić također nije priznao Međugorje. Zbog toga nije obljubljen kod fratara, no Ivan Sesar zna da on zastupa vatikansku politiku.
- Biskup Ratko Perić nije priznao Međugorje, ali mi zbog toga nismo crkveni 'otpadnici', s mostarskim biskupom surađujemo profesionalno i mi smo dio Crkve... Jednom će nestati dvojbe je li Međugorje mjesto ukazanja Djevice Marije ili je tek reklamni trik vještih hercegovačkih trgovaca. Je li realno očekivati da će Papa tada posjetiti Međugorje?
- Papu ne može pozvati naš župni ured, Papu može pozvati samo predsjednik države, kao što ga je nedavno pozvao premijer Ivo Sanader da posjeti Mariju Bistricu. Ovaj Papa nije putnik, kao Ivan Pavao II., manje hoda, no realno je očekivati da će jednom doći i u Međugorje...
Dok Vatikan ne kaže "da" i dok će Crkva s tim fenomenom oprezno "tehnicirati", fratri će u Međugorju propovijedati o zlobnicima koji tvrde da je "ukazanje montirano" i uz Međugorje smiju jedino prilijepiti slogan - najpoznatije molitveno mjesto na svijetu. Iako je sve to komercijalizirano do neba, iako se ovdje gradi otprilike kao i u Zagrebu, ovdje ipak ima i "mrva" morala. U ovom čednom, svetom mjestu nema noćnih zabava a la "cijelo selo šmrče bijelo", nema narodnjačkih klubova iz kojih vrište nekakav "Halid" ili nekakva "Ceca", a nema ni noćnih lokala s "onim gospođama".
Vidjelice su se poudavale, no samo je Vicka u stalnoj vezi s Gospom. Dolazi joj mnoštvo ljudi i pitaju svašta, među ostalim i može li se izbjeći sudbina. Može li se izbjeći smrt u automobilskoj nesreći? Navodni Gospin odgovor glasi: "Čuvaj se, čuvat će te i Bog. Kad automobili razviju veliku brzinu, uplete se đavo i Bog je tu nemoćan..."
U gotovo svakom dućanu na međugorskoj "Petoj aveniji" vidio sam slike pape Benedikta XVI. Ljudi se ovdje nadaju da će Vatikan napokon prestati sumnjati, da će se Gospa izboriti za njih. Uostalom, ona se već izborila, stanovnici Međugorja od molitve "Majko Božja, moli za nas" žive jako dobro. Vjerojatno najbolje u Hercegovini!
Prstaci i hercegovački suveniri
Na toj ulici otkrit ćete i otmjeni restaurant Galija, koji za bogatiju hodočasničku klijentelu nudi uglavnom talijanske specijalitete, ali i prstace koje dovoze iz Neuma, s obzirom na to da su u Hrvatskoj zabranjeni. Osim krunica i kipova Djevice Marije, ne možete izbjeći ni kladionice, luksuzne kafiće, poput Lucasa, hotele s puno zvjezdica i vrlo uslužne ljude, koji su za 25 godina izbrusili trgovački zanat. Za razliku od Fatime i Lourdesa, ovdje je Gospin lik maksimalno komercijaliziran i baš bi me zanimalo što je Gospa o toj "bolesti" rekla vidjelici Vicki.
|
|
Iz Međugorja Tomislav Židak
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....