RIM - U opasnosti je David, prvo (i najpopularnije)
Michelangelovo kiparsko remek djelo. Mogao bi prsnuti i raspasti se na komade – tvrdi
Antonio Borri, profesor statike na Sveučilištu u Perugi, a prenosi jučerašnji
Corriere della Sera. David je ugrožen "zbog svojih dimenzija, zbog loše kvalitete mramora od kojega je isklesan, te zbog svog oblika", tvrdi Borri.
Poznato je, po onome što je zapisao Michelangelov suvremenik Giorgio Vasari, da je Michelangelo dobio blok mramora koji nitko drugi nije htio jer ga je prethodni autor upropastio, zašavši dlijetom preduboko; da je Michelangelo iskoristio tu "rupu" koja je danas između Davidove ruke s praćkom i donjeg dijela tijela, ali da se već onda tvrdilo da mu je statika nikakva i da će kad-tad puknuti. U ove 504 godine, otkako postoji, David nije puknuo, ali je na više mjesta napuknuo.
Taj kip, najtipičniji primjer ogledanja renesanse s antikom, postavljen je 8 rujna 1504 na firentinski Gospoštijski trg (Piazzu della Signoria), gdje je stoljećima trpio atmosferilije, a zatim i smog. Na njegovo je mjesto 1873 postavljena kopija, a original je prenesen u Akademijinu galeriju, pri čemu je pretrpio pukotine pri gležnjevima.
Proteklih godina, veli Borri, provedena su sve preciznija istraživanja znamenitog kipa. Iz njih proizlazi da Davida ne ugrožava toliko mogućnost potresa, rijetkog događaja u Firenci, koliko mikrovibracije prouzročene mnogim parima nogu koji prolaze pored njega: godišnje ga pohodi oko osam milijuna posjetilaca.
David je prije samo četiri godine bio temeljito uređen za svoju 500-godišnjicu. Vraćen mu je stari sjaj, u doslovnom smislu te riječi. Prije toga bio je restauriran još 1843, kada ga je Aristodemo Costoli oprao pedesetpostotnom otopinom klorne kiseline. Zatim je 1991 popravljen nožni prst koji je razbio sumanuti vandal. Za jubilej 2004 restaurirali su ga godinu i pô dana, pošto su punih deset prethodnih godina proučavali kako ga urediti. Odabrana je, napokon, "revolucionarna metoda": vata i destilirana voda (ista koja je primijenjena i na Michelangelovu fresku Strašnog suda u rimskoj vatikanskoj Sikstinskoj kapeli). David je, zapravo, temeljito opran, rukom Cinzie Parnigoni. Zatim je pretrljan sepiolitom (tzv. morskom pjenom iliti meršaumom) kroz japanski rižin papir. Ponovo je postao mramorno bijel, gotovo su iščezle okomite pruge s leđa i podnožja, nije više bilo sivkastih sjena, zablistao je gotovo onakav kakva ga je kiparovo dlijeto izdjelalo, spreman da umiven i čist dočeka petstoti rođendan.
Ostao je pod stalnim nadzorom, osam puta godišnje se provjeravalo strada li mu površina ili neki ini element, kako bi se odmah moglo intervenirati. Sada se već govori o hitnoj intervenciji, jer su ponovo vidljive sve pukotine koje su prije četiri godine bile kamuflirane sepiolitom. Kip, dakle, "radi".
"Znamo stupanj otpornosti njegova mramora, koliko su duboka oštećenja, otkrili smo i nazočnost kovinskih elemenata koji ga dodatno ugrožavaju", objašnjava Borri i zaključuje: "Valja djelovati hitno da se smanji rizik".
Inoslav Bešker
Poznato je, po onome što je zapisao Michelangelov suvremenik Giorgio Vasari, da je Michelangelo dobio blok mramora koji nitko drugi nije htio jer ga je prethodni autor upropastio, zašavši dlijetom preduboko; da je Michelangelo iskoristio tu "rupu" koja je danas između Davidove ruke s praćkom i donjeg dijela tijela, ali da se već onda tvrdilo da mu je statika nikakva i da će kad-tad puknuti. U ove 504 godine, otkako postoji, David nije puknuo, ali je na više mjesta napuknuo.
Taj kip, najtipičniji primjer ogledanja renesanse s antikom, postavljen je 8 rujna 1504 na firentinski Gospoštijski trg (Piazzu della Signoria), gdje je stoljećima trpio atmosferilije, a zatim i smog. Na njegovo je mjesto 1873 postavljena kopija, a original je prenesen u Akademijinu galeriju, pri čemu je pretrpio pukotine pri gležnjevima.
Proteklih godina, veli Borri, provedena su sve preciznija istraživanja znamenitog kipa. Iz njih proizlazi da Davida ne ugrožava toliko mogućnost potresa, rijetkog događaja u Firenci, koliko mikrovibracije prouzročene mnogim parima nogu koji prolaze pored njega: godišnje ga pohodi oko osam milijuna posjetilaca.
David je prije samo četiri godine bio temeljito uređen za svoju 500-godišnjicu. Vraćen mu je stari sjaj, u doslovnom smislu te riječi. Prije toga bio je restauriran još 1843, kada ga je Aristodemo Costoli oprao pedesetpostotnom otopinom klorne kiseline. Zatim je 1991 popravljen nožni prst koji je razbio sumanuti vandal. Za jubilej 2004 restaurirali su ga godinu i pô dana, pošto su punih deset prethodnih godina proučavali kako ga urediti. Odabrana je, napokon, "revolucionarna metoda": vata i destilirana voda (ista koja je primijenjena i na Michelangelovu fresku Strašnog suda u rimskoj vatikanskoj Sikstinskoj kapeli). David je, zapravo, temeljito opran, rukom Cinzie Parnigoni. Zatim je pretrljan sepiolitom (tzv. morskom pjenom iliti meršaumom) kroz japanski rižin papir. Ponovo je postao mramorno bijel, gotovo su iščezle okomite pruge s leđa i podnožja, nije više bilo sivkastih sjena, zablistao je gotovo onakav kakva ga je kiparovo dlijeto izdjelalo, spreman da umiven i čist dočeka petstoti rođendan.
Ostao je pod stalnim nadzorom, osam puta godišnje se provjeravalo strada li mu površina ili neki ini element, kako bi se odmah moglo intervenirati. Sada se već govori o hitnoj intervenciji, jer su ponovo vidljive sve pukotine koje su prije četiri godine bile kamuflirane sepiolitom. Kip, dakle, "radi".
"Znamo stupanj otpornosti njegova mramora, koliko su duboka oštećenja, otkrili smo i nazočnost kovinskih elemenata koji ga dodatno ugrožavaju", objašnjava Borri i zaključuje: "Valja djelovati hitno da se smanji rizik".
Inoslav Bešker
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....