U eminentnih filmskih kritičara pozdravili su na nedavnom canneskom festivalu premijeru dokumentarnog filma
Jamesa Tobacka jednostavna naslova “Tyson”. Američki redatelj stvorio je jedinstveni portret slavnog i zloglasnog boksačkog šampiona. Pustivši kroz film isključivo
Tysonov glas i arhivske snimke, potpuno je psihološki i emotivno ogolio nekoć najboljeg boksača svijeta.
Gledajući film, bilo mi je neugodno što sam uopće sudjelovao u njegovu nastajanju. U njemu je otkriveno mnogo informacija o meni koje ljudi zapravo ne bi trebali znati. Toback je snimio grčku tragediju, problem je samo to što sam ja u središtu priče - izjavio je Tyson u Cannesu na premijeri dokumentarca o vlastitom životu.natoč višegodišnjem prijateljstvu, redatelj James Toback nije nimalo pokušao rehabilitirati Tysona.
Bez cenzure je uvrstio u film njegove bolne izjave o upoznavanju seksualnosti u vlastitom brooklynskom domu kroz majčin promiskuitet te o seksualnom napastovanju manekenke Desiree Washington za koje i danas tvrdi da se nije dogodilo, a žrtvu naziva “jadnom ženskom svinjom”.
Toback i Tyson upoznali su se prije 23 godine na partyju u New Yorku. Nekadašnji demokratski predsjednički kandidat Gary Hart pokušavao je već poznatog boksača angažirati u svojoj kampanji kako bi se približio glasovima Afroamerikanaca, no Mikea je više privukao hollywoodski redatelj i scenarist. Ideja o dokumentarnom filmu rođena je u vrijeme kad se Tyson prema sudskom nalogu podvrgnuo programu odvikavanja od uživanja kokaina. Čini se da nije imao ideju što Toback zapravo želi, ali je pomislio da bi svoju životnu priču mogao dobro unovčiti.
- Bio sam očajan tijekom rehabilitacije i činilo mi se da bih trebao učiniti nešto pozitivno. Bilo je to razdoblje u kojemu su me ljudi kao liječenog ovisnika izbjegavali, a onda se pojavio James i ponudio mi nešto konstruktivno. Osim toga, vjerovao sam da bih mogao ponešto zaraditi. Očekivao sam oko 50.000 dolara - objasnio je Tyson novinarima u Cannesu.
Negdje u hollywoodskim studijima već postoje planovi za igrani film o Tysonovu životu. Mike je u Cannesu priznao da je već razgovarao s oskarovcem Jamiejem Foxxom koji bi ga trebao glumiti.
Relativno skroman novac kao Tysonov motiv za snimanje dokumentarca zapravo nije nikakvo iznenađenje. Tyson je uspio potrošiti sve što je zaradio tijekom 20-godišnje boksačke
karijere. A koliko je točno zaradio, ostat će zauvijek nepoznato jer su njegove financije godinama bile u kaosu, u rukama nepouzdanih suradnika. Zarađivao je i po 35 milijuna dolara za dvoboje protiv
Evandera Holyfielda, početkom 90-ih bio je najplaćeniji sportaš svijeta, ali je istodobno i nemilice trošio. Najskromnija je procjena da je na Tysonov račun tijekom 20-godišnje profesionalne boksačke karijere sjelo oko 300 milijuna dolara, a moguće je da se radi i o pola milijarde.
Samo su trojica sportaša - golfer Tiger Woods, vozač Formule 1 Michael Schumacher i košarkaš Michael Jordan - u karijeri zaradili više od Tysona. No, njih su trojica i danas milijunaši, a od Tysonova bogatstva nije ostalo ništa.
Bengalski tigrovi i afrički lavovi u vlastitom dvorištu te 125.000 dolara godišnje plaće za njihova dresera bili su vrhunac Mikeove rastrošnosti potkraj 90-ih godina. Nakon što je dolarsko vrelo presušilo, humanitarne udruge spašavale su jadne životinje od izgladnjivanja. Nije štedio ni na odjeći. Prije svake borbe u skupim je lasvegaškim trgovinama obnavljao garderobu i trošio desetke tisuća dolara. Odlazeći iz Vegasa, sve je ostavljao u hotelskim ormarima. Sobarice i konobari kući su odlazili u Armanijevim odijelima koje Tyson nikad nije niti odjenuo.
- Njegova rastrošnost i neodgovornost prema novcu bili su bezgranični. Jednom prilikom vraćao sam se sa zabave u Tysonovu domu i zamolio ga da mi posudi svoju jaknu jer je noć bila prohladna. Hodajući prema kući, zavukao sam ruke u džepove i ostao zapanjen izvukavši barem tridesetak tisuća dolara. Drugog jutra vratio sam mu novac, a Mike nije ni trepnuo. Uvjeren sam da nije imao pojma što je ostavio u džepovima - ispričao je prije nekoliko godina Carl King, posinak Tysonova dugogodišnjeg promotora Dona Kinga.
- Nisam baš pazio koliko trošim. Bio sam prilično ležeran i nemaran s novcem - priznao je i sam Tyson. Nekadašnji šampion proglasio je bankrot u kolovozu 2003. godine, u trenutku kad je njegov dug dosegnuo 38 milijuna dolara. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci njegova je imovina rasprodana, uključujući imanja u Connecticutu, Marylandu i Las Vegasu, a većina prihoda otišla je najvećim vjerovnicima, američkoj poreznoj službi (18 milijuna) i bivšoj supruzi Monici Turner (devet milijuna).
Mike Tyson danas je praktički pod financijskim protektoratom poreznika. I dalje duguje milijune, ali uz pomoć marketinških savjetnika pokušava srediti svoje financije. Njihova je nakana maksimalno tržišno iskoristiti Tysonovo i danas popularno ime. Kompjutorske igrice, dokumentarni filmovi, snimke dvoboja, boksački rekviziti i suveniri, fotografije i autogrami proizvodi su s Tysonovim imenom i likom od čije prodaje nekadašnji šampion ne zarađuje ni centa.
Prije nekoliko godina Tyson je tužio Dona Kinga, sposobnog, beskrupuloznog i gramzivog biznismena i boksačkog promotora, tražeći 100 milijuna dolara za koje je smatrao da su mu ukradeni tijekom karijere. King je nagodbom izbjegao potencijalno kudikamo skuplje suđenje i bivšem štićeniku isplatio oko 20 milijuna dolara.
Korijeni Tysonova ponašanja leže u njegovu newyorškom djetinjstvu. Odrastajući ranih 70-ih godina prošlog stoljeća na ulicama Brooklyna, daleko od utjecaja svoje samohrane majke
Lorne Smith Tyson koju je njegov otac
Jimmy Kirkpatrick napustio 1968., Tyson je pokupio sve najgore što je mogao.
- Kao dijete bio sam prilično debeo i zbog toga strašno patio. Imao sam kompleks manje vrijednosti, stalno sam trpio uvrede i napade okoline i nisam uzvraćao. A onda je lokalni nasilnik zavrnuo vrat jednom od mojih golubova. Istukao sam ga, iako je bio jači od mene. Više nikad nisam bježao kad se trebalo potući - otkrio je Tyson u filmu.
Do svoga 13. rođendana, 1979. godine, već je imao podeblji dosje kaznenih djela - uglavnom provala i sitnih krađa - i 38 uhićenja. S obzirom na nimalo sretno djetinjstvo i mladost - uz oca kojega nikad nije upoznao i majku koja je umrla prije njegova 17. rođendana - pravo je čudo kako je uopće opstao na ulici.
- Volio bih da je moja majka živa. Puno sam griješio u životu, ali napravio sam i neke dobre stvari. Postao sam slavan, zaradio sam nešto novca, a nisam nikoga pokrao. Dok je mama bila živa, taj novac bi nam mnogo značio. Kad sam kao 15-godišnjak nokautirao sva tri suparnika i osvojio jedan amaterski turnir, u novinama je objavljena moja mala fotografija i nekoliko rečenica. Sav ponosan donio sam taj članak kući i pokazao majci, rekavši joj: ‘Pogledaj, mama, ja ću postati svjetski prvak u boksu’. A ona me umorno pogledala i rekla: ‘Pročitat ću to kad stignem, sada moram oprati suđe’. Navikla je od mene doživljavati samo razočaranja - rekao je bivši svjetski prvak.
U preživljavanju mu je pomogao bivši boksač, a poslije učitelj tjelesnog odgoja u newyorškoj odgojnoj ustanovi za dječake, Bobby Stewart. Uočivši priliku da kanalizira Tysonovu superagresivnost, Stewart ga je usmjerio prema boksu i otkrio talent kakav se rijetko susreće. Svoje otkriće povjerio je poznatom boksačkom treneru i meceni Cusu d’Amatu, tada 70-godišnjem umirovljeniku, koji je nakon prvog treninga rekao da pred sobom ima budućeg svjetskog prvaka u teškoj kategoriji. Budući da se smatrao prestarim za svakodnevnu brigu o mladom talentu, u svoju dvoranu doveo je profesionalnog trenera Kevina Rooneyja, čovjeka koji je vjerojatno najzaslužniji za ono što je Tyson pružao u ringu.
D’Amato je budućem šampionu pronašao i menadžere Jima Jacobsa i Billa Caytona, koji su odmah pristali financirati njegovu karijeru. Boksački mecena bio je toliko privržen Tysonu da mu je dopustio da živi u njegovu domu, a kad je mladi Michael ostao bez majke, D’Amato je postao i njegov zakonski staratelj. Kod D’Amata i njegove supruge Tyson je vjerojatno proveo najljepše i najbezbrižnije dane u svom životu. Iskusni boksački stručnjak od njega je stvarao šampiona, ali i brinuo o Tysonovu školovanju i dao mu ono što nikad dotad nije imao - obiteljsku toplinu. Međutim, njegov privatni život rušio se istom onom brzinom kojom se probijao prema vrhu teške skupine.
D’Amato je umro 1985. godine, ne dočekavši da njegov štićenik postane svjetski prvak, no Jacobs i Cayton odveli su Tysona do naslova jedinstvenog prvaka u teškoj kategoriji. Bio je na vrhuncu slave, mediji su ga obožavali, a respektabilni suparnici padali redom: Berbick, Thomas, Tucker, Holmes, Spinks...
No, dvije godine nakon D’Amata od leukemije je umro i Jacobs, pa je 22-godišnji Tyson gotovo preko noći ostao bez dva glavna oslonca u životu. Seriji osobnih gubitaka kao da nije bilo kraja jer je u međuvremenu od srčanog udara preminula i 24-godišnja Tysonova sestra Denise, jedina osoba u njegovoj obitelji s kojom je razvio bliskiji odnos. S pet godina starijim bratom Rodneyjem, medicinskim tehničarom u jednoj losangeleskoj bolnici, viđao se povremeno.
Milijuni dolara koje je zaradio pobjedama u ringu privukli su, među ostalima, i dvije osobe koje su bile, kako se pokazalo, fatalne za Tysona. Promotor Don King odmah je nanjušio dobru zaradu u mladom prvaku, obrlatio ga obećanjima i uspio poništiti njegov ugovor s Jacobsovom udovicom i Caytonom, i to s obrazloženjem da Tysonu pri potpisu ugovora nisu rekli da je Jacobs teško bolestan. Na Kingov nagovor Tyson je otpustio i Rooneyja, što je predstavljalo konačan prekid sa životom kako ga je pokojni D’Amato posložio.
Druga hijena bila je hollywoodska zvjezdica Robin Givens, odnosno njezina ambiciozna i pohlepna majka. Nakon samo nekoliko tjedana poznanstva Tyson se oženio s prosječnom glumicom i zauvijek krenuo pogrešnim putem. U nesretnom braku sa ženom koja je istinski voljela samo njegov novac ostao je tek nešto više od godinu dana.
Tamna strana Tysonova osobnog života potpuno je razotkrivena tijekom televizijskog intervjua koji je s tadašnjom suprugom Robin Givens dao novinarki ABC-ja, Barbari Walters, u svom domu. Robin je tada u kameru, sjedeći pokraj Mikea, izgovorila kako se njezin život sa slavnim boksačem pretvorio u torturu i pakao zbog njegove manično-depresivne naravi. Tyson je u Tobackovu filmu rekao da mu ni danas nije jasno kako se tada uspio suzdržati da golim rukama ne zadavi suprugu.
Izgubljen i razočaran, doživio je poraz i na jedinom mjestu na kojem se dobro osjećao - u boksačkom ringu. U veljači 1990. godine Buster Douglas oduzeo mu je sve naslove, baš kao što mu je Don King godinama “zamračivao” zaradu. Bili su to udarci od kojih se nikad nije oporavio, a silovanjem manekenke Desire Washington u rujnu 1991. godine definitivno se vratio na put s kojega ga je Cus D’Amato teško mukom skrenuo. Istini za volju, treba reći da Tyson nije osuđen zbog silovanja, nego zbog seksualnog napada na tu djevojku u hotelskoj sobi u Indianapolisu. Međutim, posljedice su bile iste: dobio je šest godina zatvora. Na slobodu je pušten u ožujku 1995., odsluživši nešto više od tri godine.
Iako je ubrzo ponovno postao svjetski prvak, više nikad nije uspio vratiti nekadašnju boksačku vještinu, a incidenti u ringu i izvan njega postali su dio njegove svakodnevice. Svjetsku javnost zaprepastio je tijekom drugog dvoboja protiv Evandera Holyfielda u lipnju 1997. godine. Iznerviran vlastitom nemoći, Tyson je odgrizao komad Holyfieldova uha te ga s gađenjem ispljunuo na pod. Istog trena ga je sudac Mills Lane diskvalificirao, a poslije je kažnjen s tri milijuna dolara i jednogodišnjom suspenzijom.
Sve kasnije borbe, priznaje to i sam Tyson, bile su “prostitucija”. Skupo je prodavao svoje slavno ime i ono što je preostalo od njegova boksačkog umijeća. Ponekad bi bio uspješan, kao u veljači 2003. godine kada je za 49 sekundi nokautirao C lifforda Ettienea, no uglavnom se sramotio. Tysonovu boksačku karijeru u lipnju 2002. godine u Memphisu je pokopao Lennox Lewis, tada najbolji boksač svijeta. Godinu dana stariji Lewis sedam je rundi kažnjavao Tysona, da bi ga u osmoj konačno i nokautirao.
Prije nekoliko dana, 11. lipnja, navršene su tri godine od posljednjeg Tysonova ulaska u ring i poraza protiv osrednjeg irskog teškaša Kevina McBridea. Već je tada bio samo sjena boksača koji je 22. studenoga 1986. godine, pobijedivši nokautom u drugoj rundi Jamajčanina Trevora Berbicka, postao najmlađi svjetski prvak u teškoj kategoriji.
- Na dan kad sam postao svjetski prvak bio sam pijan i drogiran - opisao je Tyson valjda jedino čega se sjeća s borbe u Las Vegasu. U sljedeće četiri godine poharao je tešku kategoriju i osvojio sva tri globalno cijenjena svjetska naslova. Iako se konstitucijom (182 cm i 100 kg) nije uklapao u stereotipe o vrhunskom teškašu, tjelesne manjkavosti nadoknadio je dotad neviđenom agresivnošću i zastrašujućom snagom udaraca. Njegovi napadi bili su na granici mržnje, što je kod suparnika izazivalo neprirodan strah i upropaštavalo im karijere.
Mnogi smatraju da je pobjeda protiv dotad neporaženoga Michaela Spinksa bio vrhunac njegova boksačkog umijeća. Spinks je bio Tysonov antipod: visok, vitak i naočit, miljenik nacije, olimpijski pobjednik. Možda je baš zbog toga najviše “stradao”. Pod naletima mladog šampiona izdržao je samo 91 sekundu. Nakon te lipanjske večeri 1988. godine u Atlantic Cityju Spinks više nikad nije ušao u ring.
Do veljače 1990. godine i nesretnog dvoboja u Tokiju protiv Jamesa Bustera Douglasa, u kojem je izgubio ne samo naslove, nego i dio svoje karizme, Tysonov život već je bio u neredu. Osim toga, prvi je put naišao na suparnika koji ga se nije bojao. Douglasova pobjeda na kladionicama vrijedila je 42 dolara na jedan uloženi i nitko se nije nadao
šokantnom ishodu.
Tyson je svojim najjačim oružjem, aperkatom, oborio suparnika u osmoj rundi, no Douglas se oporavio i nakon 35 sekundi borbe u desetoj rundi postao prvi čovjek koji je srušio Mikea Tysona. Sudac Octavio Meyran odbrojao je do deset i zaključio jedno od najvećih iznenađenja u modernoj sportskoj povijesti.
Mike Tyson danas živi u Las Vegasu, samo nekoliko kilometara od dvorana u kojima je stvarao boksačku povijest. Iz dva braka, s Robin Givens (1988. - 1989.) i Monicom Turner (1997. - 2003.), te nekoliko izvanbračnih veza ima šestero djece ( Gena, Mikey, Rayna, Amir, Miguel i Exodus). Kaže da živi od dana do dana te da ne može sa sigurnošću tvrditi da se sutra neće vratiti alkoholu i kokainu.
Poreznici su izračunali da je Tyson kupio 110 automobila birajući isključivo najbolje: Rolls-Royce, Bentley, Lamborghini, Ferrari, Mercedes, BMW, Range Rover... Ponekad je kupovao i više primjeraka istog modela. Jednom je naručio pet vozila Bentley Azur, vrijednih ukupno 1,5 milijuna dolara kako bi darivao “profesionalne prijatelje”,
one koji su se s njime družili samo zato što je bio slavan.
1988. je darovao 183.000 dolara vrijedan Bentley dvojici policajaca nakon bezazlene prometne nesreće. Aute je prepuštao i zaboravu. Barem je jeedan Ferrari ostavljen na newyorškim ulicama zato što se pijani i drogirani Tyson nakon izlaska iz noćnog kluba nije mogao sjetiti gdje ga je parkirao. Mike bi jednostavno sjeo na taksi i zauvijek zaboravio na svoje vozilo.
Samo trojicu boksača smatram istinskim šampionima u teškoj kategoriji: Muhammada Alija, Lennoxa Lewisa i Mikea Tysona. Svaki od njih u svoje je vrijeme bio toliko dominantan da je ostavio neizbrisiv trag u boksačkoj povijesti.
Naravno, cijenim i neke druge teškaše, poput Evandera Holyfielda, Joea Fraziera i Georgea Foremana, ali smatram ih samo odličnim boksačima koji nikad nisu imali karizmu spomenute trojice. U boksačkom smislu Tyson je bio revolucionaran utoliko što je dokazao da i borac relativno niska rasta i kratkih ruku može biti veliki šampion. Njegova je temeljna vrlina bila eksplozivnost kojom je u najboljim danima suparnike doslovce “izuvao iz cipela”.
Međutim, nakon što je izgubio samo malo eksplozivnosti, to više nije bio Tyson. Vidjelo se to dobro u dvoboju 2002. godine u Memphisu protiv Lennoxa Lewisa.
Boksačku povijest 20. stoljeća Tyson je obilježio ne samo umijećem u ringu, već i svojom osobnošću i pojavom. Bio je specifičan, rekao bih netolerantan i grub. Baš kakav je trebao biti da bi stekao planetarnu popularnost. Koliko god mi pričali o plemenitoj vještini ili potiskivali vlastitu narav, činjenica je da ljudi vole brutalnost, krv, opasnost i nadmoć nad drugim bićima. Tyson je sve to nudio boksačkoj publici i zato su ga obožavali.
Ono što mu se događalo posljednjih godina mogao bih opisati ovim riječima: Mike s ulice vratio se na ulicu. Nikad nije glumio da je drukčiji, niti se bojao biti ono što zapravo jest - dečko s ulice. Istodobno je vrlo odan i topao prema ljudima koje voli i cijeni. Nešto od njegove otvorenosti osjetio sam i sam 2002. u Memphisu kada je nakratko prekinuo trening da bi me pozdravio. Tysonov je problem to što svoj život ne zna ostvariti ni kroz što drugo, osim boksa. (Željko Mavrović)
Slobodan Mufić
Gledajući film, bilo mi je neugodno što sam uopće sudjelovao u njegovu nastajanju. U njemu je otkriveno mnogo informacija o meni koje ljudi zapravo ne bi trebali znati. Toback je snimio grčku tragediju, problem je samo to što sam ja u središtu priče - izjavio je Tyson u Cannesu na premijeri dokumentarca o vlastitom životu.natoč višegodišnjem prijateljstvu, redatelj James Toback nije nimalo pokušao rehabilitirati Tysona.
Bez cenzure je uvrstio u film njegove bolne izjave o upoznavanju seksualnosti u vlastitom brooklynskom domu kroz majčin promiskuitet te o seksualnom napastovanju manekenke Desiree Washington za koje i danas tvrdi da se nije dogodilo, a žrtvu naziva “jadnom ženskom svinjom”.
Toback i Tyson upoznali su se prije 23 godine na partyju u New Yorku. Nekadašnji demokratski predsjednički kandidat Gary Hart pokušavao je već poznatog boksača angažirati u svojoj kampanji kako bi se približio glasovima Afroamerikanaca, no Mikea je više privukao hollywoodski redatelj i scenarist. Ideja o dokumentarnom filmu rođena je u vrijeme kad se Tyson prema sudskom nalogu podvrgnuo programu odvikavanja od uživanja kokaina. Čini se da nije imao ideju što Toback zapravo želi, ali je pomislio da bi svoju životnu priču mogao dobro unovčiti.
- Bio sam očajan tijekom rehabilitacije i činilo mi se da bih trebao učiniti nešto pozitivno. Bilo je to razdoblje u kojemu su me ljudi kao liječenog ovisnika izbjegavali, a onda se pojavio James i ponudio mi nešto konstruktivno. Osim toga, vjerovao sam da bih mogao ponešto zaraditi. Očekivao sam oko 50.000 dolara - objasnio je Tyson novinarima u Cannesu.
Negdje u hollywoodskim studijima već postoje planovi za igrani film o Tysonovu životu. Mike je u Cannesu priznao da je već razgovarao s oskarovcem Jamiejem Foxxom koji bi ga trebao glumiti.
Relativno skroman novac kao Tysonov motiv za snimanje dokumentarca zapravo nije nikakvo iznenađenje. Tyson je uspio potrošiti sve što je zaradio tijekom 20-godišnje boksačke
karijere. A koliko je točno zaradio, ostat će zauvijek nepoznato jer su njegove financije godinama bile u kaosu, u rukama nepouzdanih suradnika. Zarađivao je i po 35 milijuna dolara za dvoboje protiv
Evandera Holyfielda, početkom 90-ih bio je najplaćeniji sportaš svijeta, ali je istodobno i nemilice trošio. Najskromnija je procjena da je na Tysonov račun tijekom 20-godišnje profesionalne boksačke karijere sjelo oko 300 milijuna dolara, a moguće je da se radi i o pola milijarde.
Samo su trojica sportaša - golfer Tiger Woods, vozač Formule 1 Michael Schumacher i košarkaš Michael Jordan - u karijeri zaradili više od Tysona. No, njih su trojica i danas milijunaši, a od Tysonova bogatstva nije ostalo ništa.
Bengalski tigrovi i afrički lavovi u vlastitom dvorištu te 125.000 dolara godišnje plaće za njihova dresera bili su vrhunac Mikeove rastrošnosti potkraj 90-ih godina. Nakon što je dolarsko vrelo presušilo, humanitarne udruge spašavale su jadne životinje od izgladnjivanja. Nije štedio ni na odjeći. Prije svake borbe u skupim je lasvegaškim trgovinama obnavljao garderobu i trošio desetke tisuća dolara. Odlazeći iz Vegasa, sve je ostavljao u hotelskim ormarima. Sobarice i konobari kući su odlazili u Armanijevim odijelima koje Tyson nikad nije niti odjenuo.
- Njegova rastrošnost i neodgovornost prema novcu bili su bezgranični. Jednom prilikom vraćao sam se sa zabave u Tysonovu domu i zamolio ga da mi posudi svoju jaknu jer je noć bila prohladna. Hodajući prema kući, zavukao sam ruke u džepove i ostao zapanjen izvukavši barem tridesetak tisuća dolara. Drugog jutra vratio sam mu novac, a Mike nije ni trepnuo. Uvjeren sam da nije imao pojma što je ostavio u džepovima - ispričao je prije nekoliko godina Carl King, posinak Tysonova dugogodišnjeg promotora Dona Kinga.
- Nisam baš pazio koliko trošim. Bio sam prilično ležeran i nemaran s novcem - priznao je i sam Tyson. Nekadašnji šampion proglasio je bankrot u kolovozu 2003. godine, u trenutku kad je njegov dug dosegnuo 38 milijuna dolara. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci njegova je imovina rasprodana, uključujući imanja u Connecticutu, Marylandu i Las Vegasu, a većina prihoda otišla je najvećim vjerovnicima, američkoj poreznoj službi (18 milijuna) i bivšoj supruzi Monici Turner (devet milijuna).
Mike Tyson danas je praktički pod financijskim protektoratom poreznika. I dalje duguje milijune, ali uz pomoć marketinških savjetnika pokušava srediti svoje financije. Njihova je nakana maksimalno tržišno iskoristiti Tysonovo i danas popularno ime. Kompjutorske igrice, dokumentarni filmovi, snimke dvoboja, boksački rekviziti i suveniri, fotografije i autogrami proizvodi su s Tysonovim imenom i likom od čije prodaje nekadašnji šampion ne zarađuje ni centa.
Prije nekoliko godina Tyson je tužio Dona Kinga, sposobnog, beskrupuloznog i gramzivog biznismena i boksačkog promotora, tražeći 100 milijuna dolara za koje je smatrao da su mu ukradeni tijekom karijere. King je nagodbom izbjegao potencijalno kudikamo skuplje suđenje i bivšem štićeniku isplatio oko 20 milijuna dolara.
Korijeni Tysonova ponašanja leže u njegovu newyorškom djetinjstvu. Odrastajući ranih 70-ih godina prošlog stoljeća na ulicama Brooklyna, daleko od utjecaja svoje samohrane majke
Lorne Smith Tyson koju je njegov otac
Jimmy Kirkpatrick napustio 1968., Tyson je pokupio sve najgore što je mogao.
- Kao dijete bio sam prilično debeo i zbog toga strašno patio. Imao sam kompleks manje vrijednosti, stalno sam trpio uvrede i napade okoline i nisam uzvraćao. A onda je lokalni nasilnik zavrnuo vrat jednom od mojih golubova. Istukao sam ga, iako je bio jači od mene. Više nikad nisam bježao kad se trebalo potući - otkrio je Tyson u filmu.
Do svoga 13. rođendana, 1979. godine, već je imao podeblji dosje kaznenih djela - uglavnom provala i sitnih krađa - i 38 uhićenja. S obzirom na nimalo sretno djetinjstvo i mladost - uz oca kojega nikad nije upoznao i majku koja je umrla prije njegova 17. rođendana - pravo je čudo kako je uopće opstao na ulici.
- Volio bih da je moja majka živa. Puno sam griješio u životu, ali napravio sam i neke dobre stvari. Postao sam slavan, zaradio sam nešto novca, a nisam nikoga pokrao. Dok je mama bila živa, taj novac bi nam mnogo značio. Kad sam kao 15-godišnjak nokautirao sva tri suparnika i osvojio jedan amaterski turnir, u novinama je objavljena moja mala fotografija i nekoliko rečenica. Sav ponosan donio sam taj članak kući i pokazao majci, rekavši joj: ‘Pogledaj, mama, ja ću postati svjetski prvak u boksu’. A ona me umorno pogledala i rekla: ‘Pročitat ću to kad stignem, sada moram oprati suđe’. Navikla je od mene doživljavati samo razočaranja - rekao je bivši svjetski prvak.
U preživljavanju mu je pomogao bivši boksač, a poslije učitelj tjelesnog odgoja u newyorškoj odgojnoj ustanovi za dječake, Bobby Stewart. Uočivši priliku da kanalizira Tysonovu superagresivnost, Stewart ga je usmjerio prema boksu i otkrio talent kakav se rijetko susreće. Svoje otkriće povjerio je poznatom boksačkom treneru i meceni Cusu d’Amatu, tada 70-godišnjem umirovljeniku, koji je nakon prvog treninga rekao da pred sobom ima budućeg svjetskog prvaka u teškoj kategoriji. Budući da se smatrao prestarim za svakodnevnu brigu o mladom talentu, u svoju dvoranu doveo je profesionalnog trenera Kevina Rooneyja, čovjeka koji je vjerojatno najzaslužniji za ono što je Tyson pružao u ringu.
D’Amato je budućem šampionu pronašao i menadžere Jima Jacobsa i Billa Caytona, koji su odmah pristali financirati njegovu karijeru. Boksački mecena bio je toliko privržen Tysonu da mu je dopustio da živi u njegovu domu, a kad je mladi Michael ostao bez majke, D’Amato je postao i njegov zakonski staratelj. Kod D’Amata i njegove supruge Tyson je vjerojatno proveo najljepše i najbezbrižnije dane u svom životu. Iskusni boksački stručnjak od njega je stvarao šampiona, ali i brinuo o Tysonovu školovanju i dao mu ono što nikad dotad nije imao - obiteljsku toplinu. Međutim, njegov privatni život rušio se istom onom brzinom kojom se probijao prema vrhu teške skupine.
D’Amato je umro 1985. godine, ne dočekavši da njegov štićenik postane svjetski prvak, no Jacobs i Cayton odveli su Tysona do naslova jedinstvenog prvaka u teškoj kategoriji. Bio je na vrhuncu slave, mediji su ga obožavali, a respektabilni suparnici padali redom: Berbick, Thomas, Tucker, Holmes, Spinks...
No, dvije godine nakon D’Amata od leukemije je umro i Jacobs, pa je 22-godišnji Tyson gotovo preko noći ostao bez dva glavna oslonca u životu. Seriji osobnih gubitaka kao da nije bilo kraja jer je u međuvremenu od srčanog udara preminula i 24-godišnja Tysonova sestra Denise, jedina osoba u njegovoj obitelji s kojom je razvio bliskiji odnos. S pet godina starijim bratom Rodneyjem, medicinskim tehničarom u jednoj losangeleskoj bolnici, viđao se povremeno.
Milijuni dolara koje je zaradio pobjedama u ringu privukli su, među ostalima, i dvije osobe koje su bile, kako se pokazalo, fatalne za Tysona. Promotor Don King odmah je nanjušio dobru zaradu u mladom prvaku, obrlatio ga obećanjima i uspio poništiti njegov ugovor s Jacobsovom udovicom i Caytonom, i to s obrazloženjem da Tysonu pri potpisu ugovora nisu rekli da je Jacobs teško bolestan. Na Kingov nagovor Tyson je otpustio i Rooneyja, što je predstavljalo konačan prekid sa životom kako ga je pokojni D’Amato posložio.
Druga hijena bila je hollywoodska zvjezdica Robin Givens, odnosno njezina ambiciozna i pohlepna majka. Nakon samo nekoliko tjedana poznanstva Tyson se oženio s prosječnom glumicom i zauvijek krenuo pogrešnim putem. U nesretnom braku sa ženom koja je istinski voljela samo njegov novac ostao je tek nešto više od godinu dana.
Tamna strana Tysonova osobnog života potpuno je razotkrivena tijekom televizijskog intervjua koji je s tadašnjom suprugom Robin Givens dao novinarki ABC-ja, Barbari Walters, u svom domu. Robin je tada u kameru, sjedeći pokraj Mikea, izgovorila kako se njezin život sa slavnim boksačem pretvorio u torturu i pakao zbog njegove manično-depresivne naravi. Tyson je u Tobackovu filmu rekao da mu ni danas nije jasno kako se tada uspio suzdržati da golim rukama ne zadavi suprugu.
Izgubljen i razočaran, doživio je poraz i na jedinom mjestu na kojem se dobro osjećao - u boksačkom ringu. U veljači 1990. godine Buster Douglas oduzeo mu je sve naslove, baš kao što mu je Don King godinama “zamračivao” zaradu. Bili su to udarci od kojih se nikad nije oporavio, a silovanjem manekenke Desire Washington u rujnu 1991. godine definitivno se vratio na put s kojega ga je Cus D’Amato teško mukom skrenuo. Istini za volju, treba reći da Tyson nije osuđen zbog silovanja, nego zbog seksualnog napada na tu djevojku u hotelskoj sobi u Indianapolisu. Međutim, posljedice su bile iste: dobio je šest godina zatvora. Na slobodu je pušten u ožujku 1995., odsluživši nešto više od tri godine.
Iako je ubrzo ponovno postao svjetski prvak, više nikad nije uspio vratiti nekadašnju boksačku vještinu, a incidenti u ringu i izvan njega postali su dio njegove svakodnevice. Svjetsku javnost zaprepastio je tijekom drugog dvoboja protiv Evandera Holyfielda u lipnju 1997. godine. Iznerviran vlastitom nemoći, Tyson je odgrizao komad Holyfieldova uha te ga s gađenjem ispljunuo na pod. Istog trena ga je sudac Mills Lane diskvalificirao, a poslije je kažnjen s tri milijuna dolara i jednogodišnjom suspenzijom.
Sve kasnije borbe, priznaje to i sam Tyson, bile su “prostitucija”. Skupo je prodavao svoje slavno ime i ono što je preostalo od njegova boksačkog umijeća. Ponekad bi bio uspješan, kao u veljači 2003. godine kada je za 49 sekundi nokautirao C lifforda Ettienea, no uglavnom se sramotio. Tysonovu boksačku karijeru u lipnju 2002. godine u Memphisu je pokopao Lennox Lewis, tada najbolji boksač svijeta. Godinu dana stariji Lewis sedam je rundi kažnjavao Tysona, da bi ga u osmoj konačno i nokautirao.
Prije nekoliko dana, 11. lipnja, navršene su tri godine od posljednjeg Tysonova ulaska u ring i poraza protiv osrednjeg irskog teškaša Kevina McBridea. Već je tada bio samo sjena boksača koji je 22. studenoga 1986. godine, pobijedivši nokautom u drugoj rundi Jamajčanina Trevora Berbicka, postao najmlađi svjetski prvak u teškoj kategoriji.
- Na dan kad sam postao svjetski prvak bio sam pijan i drogiran - opisao je Tyson valjda jedino čega se sjeća s borbe u Las Vegasu. U sljedeće četiri godine poharao je tešku kategoriju i osvojio sva tri globalno cijenjena svjetska naslova. Iako se konstitucijom (182 cm i 100 kg) nije uklapao u stereotipe o vrhunskom teškašu, tjelesne manjkavosti nadoknadio je dotad neviđenom agresivnošću i zastrašujućom snagom udaraca. Njegovi napadi bili su na granici mržnje, što je kod suparnika izazivalo neprirodan strah i upropaštavalo im karijere.
Mnogi smatraju da je pobjeda protiv dotad neporaženoga Michaela Spinksa bio vrhunac njegova boksačkog umijeća. Spinks je bio Tysonov antipod: visok, vitak i naočit, miljenik nacije, olimpijski pobjednik. Možda je baš zbog toga najviše “stradao”. Pod naletima mladog šampiona izdržao je samo 91 sekundu. Nakon te lipanjske večeri 1988. godine u Atlantic Cityju Spinks više nikad nije ušao u ring.
Do veljače 1990. godine i nesretnog dvoboja u Tokiju protiv Jamesa Bustera Douglasa, u kojem je izgubio ne samo naslove, nego i dio svoje karizme, Tysonov život već je bio u neredu. Osim toga, prvi je put naišao na suparnika koji ga se nije bojao. Douglasova pobjeda na kladionicama vrijedila je 42 dolara na jedan uloženi i nitko se nije nadao
šokantnom ishodu.
Tyson je svojim najjačim oružjem, aperkatom, oborio suparnika u osmoj rundi, no Douglas se oporavio i nakon 35 sekundi borbe u desetoj rundi postao prvi čovjek koji je srušio Mikea Tysona. Sudac Octavio Meyran odbrojao je do deset i zaključio jedno od najvećih iznenađenja u modernoj sportskoj povijesti.
Mike Tyson danas živi u Las Vegasu, samo nekoliko kilometara od dvorana u kojima je stvarao boksačku povijest. Iz dva braka, s Robin Givens (1988. - 1989.) i Monicom Turner (1997. - 2003.), te nekoliko izvanbračnih veza ima šestero djece ( Gena, Mikey, Rayna, Amir, Miguel i Exodus). Kaže da živi od dana do dana te da ne može sa sigurnošću tvrditi da se sutra neće vratiti alkoholu i kokainu.
Poreznici su izračunali da je Tyson kupio 110 automobila birajući isključivo najbolje: Rolls-Royce, Bentley, Lamborghini, Ferrari, Mercedes, BMW, Range Rover... Ponekad je kupovao i više primjeraka istog modela. Jednom je naručio pet vozila Bentley Azur, vrijednih ukupno 1,5 milijuna dolara kako bi darivao “profesionalne prijatelje”,
one koji su se s njime družili samo zato što je bio slavan.
1988. je darovao 183.000 dolara vrijedan Bentley dvojici policajaca nakon bezazlene prometne nesreće. Aute je prepuštao i zaboravu. Barem je jeedan Ferrari ostavljen na newyorškim ulicama zato što se pijani i drogirani Tyson nakon izlaska iz noćnog kluba nije mogao sjetiti gdje ga je parkirao. Mike bi jednostavno sjeo na taksi i zauvijek zaboravio na svoje vozilo.
|
110 a
utomobila
|
Samo trojicu boksača smatram istinskim šampionima u teškoj kategoriji: Muhammada Alija, Lennoxa Lewisa i Mikea Tysona. Svaki od njih u svoje je vrijeme bio toliko dominantan da je ostavio neizbrisiv trag u boksačkoj povijesti.
Naravno, cijenim i neke druge teškaše, poput Evandera Holyfielda, Joea Fraziera i Georgea Foremana, ali smatram ih samo odličnim boksačima koji nikad nisu imali karizmu spomenute trojice. U boksačkom smislu Tyson je bio revolucionaran utoliko što je dokazao da i borac relativno niska rasta i kratkih ruku može biti veliki šampion. Njegova je temeljna vrlina bila eksplozivnost kojom je u najboljim danima suparnike doslovce “izuvao iz cipela”.
Međutim, nakon što je izgubio samo malo eksplozivnosti, to više nije bio Tyson. Vidjelo se to dobro u dvoboju 2002. godine u Memphisu protiv Lennoxa Lewisa.
Boksačku povijest 20. stoljeća Tyson je obilježio ne samo umijećem u ringu, već i svojom osobnošću i pojavom. Bio je specifičan, rekao bih netolerantan i grub. Baš kakav je trebao biti da bi stekao planetarnu popularnost. Koliko god mi pričali o plemenitoj vještini ili potiskivali vlastitu narav, činjenica je da ljudi vole brutalnost, krv, opasnost i nadmoć nad drugim bićima. Tyson je sve to nudio boksačkoj publici i zato su ga obožavali.
Ono što mu se događalo posljednjih godina mogao bih opisati ovim riječima: Mike s ulice vratio se na ulicu. Nikad nije glumio da je drukčiji, niti se bojao biti ono što zapravo jest - dečko s ulice. Istodobno je vrlo odan i topao prema ljudima koje voli i cijeni. Nešto od njegove otvorenosti osjetio sam i sam 2002. u Memphisu kada je nakratko prekinuo trening da bi me pozdravio. Tysonov je problem to što svoj život ne zna ostvariti ni kroz što drugo, osim boksa. (Željko Mavrović)
|
Nizak i kratkih ruku ali ipak veliki šampion
|
Slobodan Mufić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....