DVOR - Slučajnom putniku iz smjera Dvora na Uni prema Glini ovih bi se dana selo Donji Žirovac, koje se nalazi na glavnoj cesti, moglo učiniti napušteno. Međutim, u njemu ipak živi 20-ak stanovnika smještenih u 10-ak kuća.
Ulice su prazne. Sa zvonika pravoslavne crkve u centru sela u podne se ne čuje zvono. Vrata su zatvorena i na nekadašnjem društvenom domu u kojem je sada smještena baptistička crkva. A stanovnici kao da se klone nepoznatih posjetitelja. Čak niti ne izlaze na dvorišna vrata, već samo provire kroz prozor i ponovno se zavuku u sigurnost doma.
Izbjegavanje razgovora
Ovih dana oni se pokušavaju sakriti od brojnih inspektora i novinara koji od njih pokušavaju doznati što se ustvari događalo u akciji Oluja 1995. godine.
Većina njih, priča Miljka Tintor, selo je napustila prije dolaska vojske. I Hrvatske i 5. korpusa vojske BiH. Priče o navodno počinjenim zločinima, koje se ovih dana mogu vidjeti na brojnim hrvatskim, ali i BiH televizijskim snimkama, čuli su iz neke druge ruke, no odgovore izbjegavaju davati na svako konkretno pitanje o poginulim ili ubijenim sumještanima. I dok su svi od nas pokušavali pobjeći, sedamdesetpetogodišnji Milan Ostojić prišao nam je bez razmišljanja. Uz zapaljenu cigaretu pričao nam je svoja sjećanja o tim kolovoškim danima koje nikad neće zaboraviti.
- Prvo je udario 5. korpus i Turci i upali su negdje oko 16.30 sati. Sve sam ih čuo kako s brda napucavaju po selu i Draži spominju majku. Čuo sam kako viču "vataj, vataj živa". Išli su po selu i palili kuće. Nisu puno, negdje 20 kuća popalilo u zaselku Ostojići, otkud ja potječem. A onda mi iznenada u dvorište uleti susjed Branko s puškom papovkom. Popio si je on malo taj dan pa mu ja objašnjavao da mora baciti tu pušku. Međutim, nije me poslušao i odjurio je u svoje dvorište. Zadnje što sam čuo je bilo kako im viče "j... vam mater tursku". Tad su već Turci prolazili i kroz selo i palili kuće. Moja žena Mileva i ja smo se primirili, a onda sam za 20-ak minuta sišao u Brankovo dvorište i imao što vidjet. Imao je na sebi devet uboda u prsa od bajunete. Pokrio sam ga da ga ne grizu muhe i tad smo odlučili pobjeći u šumu - prisjeća se Milan. A njegova Mileva i on krenuli su pješice kroz šumu prema brdu Vratnik.
'Za sve je kriva Amerika'
- Hodali smo dobrih šest kilometara i onda, odjednom, sakrili se u grm jer smo čuli da netko divani. A onda su nas našli i žena mi pala u nesvijest od straha. Ali to su bili Hrvati. Oni su nas spasili od Turaka. Zato ja i danas tvrdim da nije bitno jesi li Turčin, Srbin ili Hrvat. Bitno je da si ti dobar čovjek. Eto, mene tako spasili Hrvati - dodaje Milan.
- Ne mogu lagat. Imali smo što jesti i piti i lijepo su se brinuli o nama. A onda su nas stavili u vojne kamione, ne znam jesu bili krajinski, hrvatski ili turski, i odvezli nas do Gline. U Glini smo prebačeni u autobuse i dovedeni u Sisak. Tamo smo bili u Crvenom križu - dodao je Milan. O svojim susjedima koji su pobjegli iz sela ne misli ništa loše jer, kaže, "Turci bi sve pobili da se nije bježalo". No, priča kako mu susjedi nekad znaju prigovoriti da voli Hrvate.
- Sad bi sve htjeli strpat na Hrvatsku. Nit Turčin, nit Srbin, nit Hrvat nije mogao sam protiv sebe ratovati. Za sve je to kriva Amerika koja je htjela uništiti Jugoslaviju - zaključuje Milan.
Koraljka Djetelić
Ulice su prazne. Sa zvonika pravoslavne crkve u centru sela u podne se ne čuje zvono. Vrata su zatvorena i na nekadašnjem društvenom domu u kojem je sada smještena baptistička crkva. A stanovnici kao da se klone nepoznatih posjetitelja. Čak niti ne izlaze na dvorišna vrata, već samo provire kroz prozor i ponovno se zavuku u sigurnost doma.
Izbjegavanje razgovora
Ovih dana oni se pokušavaju sakriti od brojnih inspektora i novinara koji od njih pokušavaju doznati što se ustvari događalo u akciji Oluja 1995. godine.
Većina njih, priča Miljka Tintor, selo je napustila prije dolaska vojske. I Hrvatske i 5. korpusa vojske BiH. Priče o navodno počinjenim zločinima, koje se ovih dana mogu vidjeti na brojnim hrvatskim, ali i BiH televizijskim snimkama, čuli su iz neke druge ruke, no odgovore izbjegavaju davati na svako konkretno pitanje o poginulim ili ubijenim sumještanima. I dok su svi od nas pokušavali pobjeći, sedamdesetpetogodišnji Milan Ostojić prišao nam je bez razmišljanja. Uz zapaljenu cigaretu pričao nam je svoja sjećanja o tim kolovoškim danima koje nikad neće zaboraviti.
- Prvo je udario 5. korpus i Turci i upali su negdje oko 16.30 sati. Sve sam ih čuo kako s brda napucavaju po selu i Draži spominju majku. Čuo sam kako viču "vataj, vataj živa". Išli su po selu i palili kuće. Nisu puno, negdje 20 kuća popalilo u zaselku Ostojići, otkud ja potječem. A onda mi iznenada u dvorište uleti susjed Branko s puškom papovkom. Popio si je on malo taj dan pa mu ja objašnjavao da mora baciti tu pušku. Međutim, nije me poslušao i odjurio je u svoje dvorište. Zadnje što sam čuo je bilo kako im viče "j... vam mater tursku". Tad su već Turci prolazili i kroz selo i palili kuće. Moja žena Mileva i ja smo se primirili, a onda sam za 20-ak minuta sišao u Brankovo dvorište i imao što vidjet. Imao je na sebi devet uboda u prsa od bajunete. Pokrio sam ga da ga ne grizu muhe i tad smo odlučili pobjeći u šumu - prisjeća se Milan. A njegova Mileva i on krenuli su pješice kroz šumu prema brdu Vratnik.
'Za sve je kriva Amerika'
- Hodali smo dobrih šest kilometara i onda, odjednom, sakrili se u grm jer smo čuli da netko divani. A onda su nas našli i žena mi pala u nesvijest od straha. Ali to su bili Hrvati. Oni su nas spasili od Turaka. Zato ja i danas tvrdim da nije bitno jesi li Turčin, Srbin ili Hrvat. Bitno je da si ti dobar čovjek. Eto, mene tako spasili Hrvati - dodaje Milan.
- Ne mogu lagat. Imali smo što jesti i piti i lijepo su se brinuli o nama. A onda su nas stavili u vojne kamione, ne znam jesu bili krajinski, hrvatski ili turski, i odvezli nas do Gline. U Glini smo prebačeni u autobuse i dovedeni u Sisak. Tamo smo bili u Crvenom križu - dodao je Milan. O svojim susjedima koji su pobjegli iz sela ne misli ništa loše jer, kaže, "Turci bi sve pobili da se nije bježalo". No, priča kako mu susjedi nekad znaju prigovoriti da voli Hrvate.
- Sad bi sve htjeli strpat na Hrvatsku. Nit Turčin, nit Srbin, nit Hrvat nije mogao sam protiv sebe ratovati. Za sve je to kriva Amerika koja je htjela uništiti Jugoslaviju - zaključuje Milan.
Koraljka Djetelić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....