Moj otac nije naručio likvidaciju

MÜNCHEN - Vanja Špiljak, sin jednog od najistaknutijih funkcionara u SFRJ Mike Špiljka, ispitan je u srijedu kao svjedok na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu na suđenju za ubojstvo njegova nekadašnjeg kolege iz Ine Stjepana Đurekovića 1983. u Njemačkoj.



U sudskom spisu, naime, postoji iskaz “Udbina” likvidatora Vinka Sindičića koji je ustvrdio da je upravo Mika Špiljak naložio Đurekovićevu likvidaciju kako bi zaštitio i sina i sebe. Prema njegovim tvrdnjama, Đureković je mogao progovoriti o pronevjerama u Ini za koje je, među ostalim, bio odgovoran i Vanja Špiljak.



Na Sindičićev iskaz nadovezuje se i nekadašnji ministar unutarnjih poslova SRH Pavle Gaži koji je govorio o tome kako je stopirana njegova istraga u Ini početkom 80-ih te kako je imao podatke da je sirova nafta u to vrijeme kupovana po višim cijenama, a da je razlika išla kao provizija na tajne inozemne račune pojedinaca koji su u tome sudjelovali, dakle i sina Mike Špiljka.



Vanja Špiljak, koji već 20-ak godina živi u Švicarskoj gdje se i dalje bavi poslovanjem sa sirovom naftom i naftnim derivatima, demantirao je povezanost njega i njegova oca s Đurekovićevom likvidacijom i kriminalom.



- Moj otac nije imao nikakav motiv da to učini. Nije me imao razloga štititi, jer nisam sudjelovao ni u kakvom kriminalu u Ini. Kriminala u Ini, koliko ja znam, nije ni bilo. Molio bih da oni svjedoci koji su to naveli iznesu dokaze - izjavio je Špiljak. Potvrdio je, međutim, da su policija i cijeli niz tadašnjih tijela provodili istragu i pretrese u Ini.



- Proveden je i pretres moga ureda. Ormar je bio pun i odneseno je šest vreća punih dokumentacije. Prilikom te istrage došlo je do niza prekoračenja ovlasti pojedinih tijela, o čemu najbolje govori činjenica da su sudski vještaci, koji su utvrdili da prijavljeni radnici Ine nisu napravili ništa protuzakonito, tražili zaštitu od suda. Protiv mene nije ni bila podnesena prijava - ispričao je Špiljak.



Kad je riječ o “provizijama” pri kupnji nafte, svjedok je rekao da takvo što u bivšoj državi nije bilo moguće.



- Točno je da je cijena nafte bila nešto veća, ali ne zbog provizija nego zbog svojevrsnog stimuliranja izvoza. Osim toga, za svaki uvoz nafte bila su potrebna odobrenja bez kojih se nije mogao uvesti niti jedan jedini tanker - ustvrdio je Špiljak, ali je poslije ipak spomenuo da je u vrijeme nestašice deviza 80-ih, a stoga i nafte, bilo i “izravnih aranžmana izvan državnih dogovora”.



Inače, tijekom svjedočenja uz Vanju Špiljka u sudnici je kao svojevrsna pravna savjetnica bila njegova kći Vanja Špiljak, odvjetnica u Švicarskoj. U pauzi suđenja Vanja Špiljak je saznao da je u Zagrebu, nakon duge i teške bolesti, preminula njegova majka, ali je nastavio svjedočiti još dva sata.




Vanja Špiljak izjavio je da Stjepan Đureković nije ni mogao biti potencijalno opasan svjedok za njega jer ništa nije znao o njegovu poslovanju u Ini.



- Poznavao sam ga samo iz viđenja. Radio je u Ina Trgovini i Ina Marketingu, dakle isključivo se bavio domaćim tržištem, dok sam ja u Ina Commercu bio zadužen za vanjsku trgovinu. Nismo uopće imali dodirnih točaka. Niti sam ja što znao o njegovu poslovanju, niti je on mogao znati o mome. Nismo se družili ni privatno, dolazili smo iz različitih miljea. Sretali smo se samo na sastancima Radničkog vijeća i na partijskim sastancima - izjavio je Špiljak, rekavši da njima u Ini nije bilo jasno zašto je Đureković napustio Jugoslaviju.



- Naravno da sam razgovarao s ocem o istragama u Ini u to vrijeme. Bio je zainteresiran da dobije što više informacija i ja sam mu rekao sve što sam znao. Sigurno je bilo neugodno to što se spominje naše prezime, ali moj otac time nije bio osobno pogođen - rekao je Vanja Špiljak.  ( Ž. Petrušić)


Đureković nije znao ništa o meni





Stjepan Đureković, tadašnji direktor Ina Marketinga, u proljeće 1982. pobjegao je iz Jugoslavije. U Njemačkoj je počeo surađivati s hrvatskom emigracijom i objavio je pet knjiga u kojima kritizira Jugoslaviju i socijalistički sustav. U ljeto 1983. ubijen je u tiskari kod Münchena.



Mogući motiv



Jedan od mogućih motiva koji se provlače kroz sudski postupak je emigrantski rad Stjepana Đurekovića i najavljenja kandidatura za predsjednika Hrvatskog kulturnog vijeća.



Perković i Prates



Za pomaganje u ubojstvu optužen je Krunoslav Prates. Tereti ga se da je svom “šefu” Josipu Perkoviću dao ključ od tiskare. Zbog toga su Nijemci za Perkovićem raspisali tjeralicu, ali ga još nisu optužili jer im je u Hrvatskoj nedostupan.

Smrt u emigraciji:

Likvidacija 1983.



Željko Petrušić
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. travanj 2024 14:18