Moj život sa žestokim momkom

ZAGREB - Rođen sam krvav uz krikove, a tako ću i umrijeti - mračno je proročanstvo Tvrtka Tomičića Tvrdog, koje se ostvarilo u špelunki na periferiji grada prošlog četvrtka u sitnim noćnim satima kada ga je u suludoj pucnjavi kalašnjikovom izrešetao Miroslav Jeleč.



Pod kišom metaka završio je životni put žestokog dečka sa zagrebačkog asfalta iza kojega ostaju burna prošlost, debeli policijski dosje i troje maloljetne djece. Jeleč - čovjek koji ga je ubio -također ima 50 kaznenih prijava i povijest nasilnih ispada. Poznavali su se otprije.



Tvrdi je tijekom života često punio stupce crne kronike. S još osmoricom je dijelio optuženičku klupu u procesu protiv tzv. zločinačke organizacije i bio oslobođen, a tri je godine odležao za pokušaj ubojstva Željka Šobota (na kraju skončao pod rafalom nepoznatog ubojice u sitnim noćnim satima dok je jeo burek u svom BMW-u).



U policijskom dosjeu još stoje prijave zbog tučnjava po kafićima u Šibeniku, Zadru i Zagrebu te ilegalnog držanja oružja. Kao mlad se “školovao” na trešnjevačkim ulicama. Otac mu je nedavno preminuli antologijski pjesnik Zlatko Tomičić, sudionik Hrvatskog proljeća i pokretač kultnog Hrvatskog književnog lista koji su komunističke vlasti zabranjivale.



Dio života proveo je u Nizozemskoj gdje je završio u zatvoru, a nakon povratka je označen kao dio “zločinačke organizacije”. U policiji kažu kako je bio poznat upravo po nasilnom ponašanju i maltretiranju gostiju, te kokainskim seansama, ali njemu bliski ljudi to demantiraju.





- Sam je odabrao svoj životni put i stajao je iza svog izbora. Bio je impulzivan i neshvaćen, a njegova su djela, nažalost, znala otići u krivom smjeru. Nije bio diler ni gangster, nikad nije prodao gram droge. Što god pisalo u novinama, smatram da mu nitko tko ga nije poznavao ne može suditi.



U sebi je skrivao vrline koje je čuvao za svoje najmilije. Znam to jer sam i sama dijelila sve te lijepe trenutke s njim. Nije pripadao ovom vremenu, a bio je rastrgan između dva svijeta: ulice od koje je želio pobjeći i svoga unutarnjeg svijeta koji je težio mirnom životu - kaže Ana B. (26), djevojka koja je s njim živjela posljednjih godina.

Volio je čitati

Pred diktafon ju je natjerala, kako ističe, želja da izmijeni Tvrtkovu sliku u medijima, ali i objasni da ona nije “misteriozna” kako su je nazvali. Otkriva da su živjeli zajedno i planirali vjenčanje. Čitateljima hrabro ostavlja da sami prosude istinitost njezinih riječi iza kojih stoji svojim imenom i prezimenom.



- Uvijek ću stajati uz svojeg čovjeka - napominje dok sjedimo na terasi zagrebačkog kafića.



Umorna je i blijeda, još u šoku. Pali cigaretu za cigaretom, a prstima nemirno vrti vrhove plave kose.



- Ako uopće možemo razgovarati o krim miljeu u Zagrebu, Tvrtko mu onda zasigurno nije pripadao, barem ne onako kako se to opisivalo u javnosti. Neću poreći da je imao kontakte u polusvijetu, ali bio je potpuno netipičan za te krugove, čak i kao zatvorenik. U zatvoru se ostavio cigareta i postao vegetarijanac. Puno je čitao, volio povijest i filozofiju, a još kao 20-godišnjak izdao je zbirku pjesama. Ako doista želite znati tko je Tvrtko Tomičić, pročitajte tu zbirku - naglašava Ana B.

Kobna svađa

Svoju posljednju noć počeo je s trojicom prijatelja u kafiću Fantastico, što se poslije pokazalo fatalnom pogreškom. Posvađao se s konobarom Miroslavom Jelečom koji je večer proveo pijući i drogirajući se. Otišao je u noćni klub Diogenes u Gajnicama, a ljutiti Jeleč ga je slijedio. U klub je uletio oko 3.45 sati, s dva kalašnjikova u rukama, pod utjecajem 1,7 promila alkohola u krvi i pun kokaina.



- Kažu mi da je Jeleč ušetao u klub u trenutku kad je Tvrtko krenuo prema džuboksu. Viknuo mu je: ‘Kome ćeš ti glumiti mangupa, p..ko jedna, sad ćeš dobiti svoje!’ Stisnuo je okidač. Pogodio ga je šest puta prije nego što je netko od Tvrtkovih skočio na njega i usmjerio cijev puške u pod.



Jeleč je, prije nego što je uspio pobjeći, ispraznio cijeli okvir druge puške u zidove i strop. Ukupno je ispucao 42 hica, ali sudbina je htjela da nitko drugi ne bude ni okrznut. U trenutku obračuna tamo je bilo 60-ak ljudi. Tvrtko tada nije bio naoružan - uz duge pauze prepričava događaj Ana koja je tada bila na moru i čekala Tomičića koji joj se trebao pridružiti.

Neriješeni računi

Ostatak priče dobro je poznat. Jeleč se dao u bijeg, s puškama koje je još vruće sakrio u crnu torbu. Istrčao je na Staru samoborsku i zaustavio prvi automobil koji je dolazio. Iz crvene Alfe 147 izbacio je vozača i krenuo prema Jankomiru. Međutim, policija koju je konobarica u Diogenesu pozvala već mu je bila na tragu i presrela ga nakon samo 500 metara. Jeleč u tom trenutku iskače iz vozila, baca torbu i dalje kreće pješice.





Uhvaćen je nakon deset minuta kako se skriva u obližnjem grmlju. Iako policija još nije službeno objasnila motive ubojstva, iz izvora bliskih istrazi dolazile su informacije da je između Jeleča i Tvrdog bilo neriješenih računa. Navodno je Jeleč dugovao novac Tomičiću, a Tvrdi je taj četvrtak odbio platiti račun za piće od 1500 kuna.

Uvijek isti scenarij

 Spekuliralo se i da je došlo do sukoba klanova jer je Fantastico u suvlasništvu Radovana Buvača Bebe, svjedoka u procesu protiv “zločinačke”, ali Ana demantira te insinuacije.



- Tvrtko nikad nije ulazio u sukobe zbog sebe ili ih prvi počinjao. Bila sam s njim nekoliko puta kada je dolazilo do incidenata i scenarij je uvijek bio isti. Nije podnosio uvrede ili dobacivanja i uvijek je prvi išao braniti svoje prijatelje. Bio je takav, nagle naravi koja bi do izražaja dolazila kada bi osjetio nepravdu. Kada bi mu netko uvrijedio prijatelja ili mene, jednostavno bi poludio.







U Fantasticu je pio sa svojim prijateljima, dvojica bi za njega život dala, kao i on za njih, i kad je konobar jednom od njih htio zabraniti da pleše po kafiću, usput ga je izvrijeđao. Tvrtko to nije mogao dopustiti, pa je došlo do svađe. To je jedina istina - tvrdi Ana. Dodaje kako je jutro uoči smrti istetovirao dvije zvijezde, svaku na jednom ramenu, a Ana također planira to učiniti, njemu u sjećanje.

Prijateljice s pogreba

- Velika se prašina digla kada mu je na sprovod došlo puno mladih djevojaka s tetovažama i u crnim kratkim haljinama. Insinuiralo se da je riječ o promiskuitetnim curama iz podzemlja. To nije istina. One su sve moje prijateljice, sve pohađaju fakultet ili već imaju diplome, a osuda tetovaža mi je apsurdna. To je licemjerje. Sama ih imam puno i to nije oznaka pripadnosti krim miljeu, nego svaka predstavlja dio mog života - objasnila je Ana koja je završila ekonomiju i radi u tvrtki Bnet.



Pozornost fotografa u pogrebnoj je povorci posebno privukla djevojka koja preko leđa ima tetoviran križ s vagom sa svake strane. Iznad križa na engleskom piše: “Samo mi Bog može suditi”. Zanimljivo, tu joj je tetovažu nedugo prije smrti darovao sam Tomičić.



Buru je podigla i osmrtnica koju je Ana objavila u novinama. U njoj je stajalo: “Ti si samo čovjek. Ljubomorni bogovi znaju da ne trebaju dugo čekati. Vrebaju nas! Kažnjavaju smrtnike zbog njihove sreće, čekajući rupu pukotine kroz koju će se uvući zmija nesreće.” Ana kaže da joj je te riječi kao posvetu ispisao Tvrtko nakon samo tri mjeseca veze, još 2003. godine.



- Voljeli smo se strastveno, životinjski. Tvrtko je privatno bio drugačiji, samo moj. Volio je kuhati, slušao fado, Leonarda Cohena i Mozarta. Znao je pet jezika i obožavao svoju djecu. Vjerovao je u Boga. Vidim ga kao zarobljenog u nesretnoj i neshvaćenoj duši - zaključuje Ana.



Tomislav Novak