ZAGREB, SARAJEVO - U Mostaru će se zbog nogometne utakmice Hrvatske i Turske koja se igra u Beču u petak uvesti izvanredno stanje. MUP Hercegovačko-neretvanske županije će na taj način pokušati osigurati mirnu večer u ovom, još podijeljenom gradu.
Bilić: Vježbat ćemo i jedanaesterce!
Prije dvije godine, za vrijeme Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, u Mostaru su izbili veliki neredi nakon utakmice Hrvatske i Brazila, a najteže je ozlijeđen (pogođen iz vatrenog oružja) mladi Omer Torlo, kojeg nogometno navijanje nije previše zanimalo. Ulice su bile poprilično uneređene te noći, a na listi ozlijeđenih bio je i znatan broj policajaca.
Šef mostarske policije Himzo Đonko najavio je da će u pripravnosti u petak biti više od 1000 policajaca, koji “neće imati milosti”.
- Ovaj put ćemo omogućiti građanima da žive normalno i znamo kako to napraviti. Imamo
Djeca iz hrvatskog vrtića Sv. Josip u Mostaru već navijaju zajedno s časnom sestrom Florijanom
sredstva i moć zaustaviti huligane - poručio je Đonko, koji je okupio sve načelnike uprava i sektora županijskog MUP-a. Osim zbog događaja otprije dvije godine, policija je ovaj put opreznija jer ima dojave o već dogovorenim neredima u Mostaru, Stocu i Rami.
Specijalne policijske snage su u pripravnosti, majke malodobnoj djeci zabranjuju izlaske, očevi provjeravaju ima li u rezervoarima dovoljno benzina za, kako se to već kaže, nedajbože. U četvrtfinalu Eura 2008. sastaju se Hrvatska i Turska, a u Bosni i Hercegovini to je, blago rečeno, utakmica visokog rizika.
Od Ahmića, preko Stupnog Dola, pa sve do mostarskog Bulevara pokazat će se kako je genijalni Liverpoolov menadžer Bill Shankly bio u pravu kada je rekao da neki misle - i griješe - kako je nogomet pitanje života i smrti. Jer, objasnio je, nogomet je puno više od toga. Linija navijanja u BiH bit će vidljiva na onim mjestima gdje je bila crta sukoba Hrvata i Bošnjaka. Hrvati će, valjda to ne treba objašnjavati,
navijati za, uz ostale,
Darija Srnu i neće ih biti briga što mu se babo zove
Uzeir sve dok nosi “vatreni” dres te puna srca i otvorenog grla pjeva Lijepu našu.
Bošnjaci će, uglavnom, navijati za Tursku i neće ih biti briga što se, recimo, otac Darija Srne zove Uzeir niti što je Niko Kovačsvoju kćer naučio da, kada je pitaju odakle je, kaže da je iz Livna (grada uz koji na pločama pokraj puta u Hrvatskoj piše i: BiH). Još će manje brinuti za to što je sve i jedan Bošnjak, pristajući uzeti tursko državljanstvo, morao promijeniti prezime i izbaciti “ić” s kraja, pa je Paščanovićpostao Pars, Jahović- Turkčan, a bivši playmaker hrvatskog košarkaškog kluba Split, Damir Mršić- Demir Kaan.
Grad na Neretvi često vida rane nakon utakmica. Većina ih se baš i igra u tom gradu poput derbija klubova s dviju obala, Veleža i Zrinjskog (posljednji put je jedva spašen prst sakupljaču lopti na terenu i to bi mogao biti povod novih dogovorenih nereda). Navijači hrvatskog kluba Zrinjskog stat će na stranu Bilićevevrste, a očekuje se da će navijači Veleža biti na strani Turske.
VITEZ - Nakon što je Turska u utakmici s Česima izborila četvrtzavršnicu Eura, Mahala, naselje u Vitezu s muslimanskim stanovništvom je “gorjelo”, a u utorak i srijedu u ovomu dijelu grada izvješene su turske i islamske zastave, i to na stupovima i nosačima predviđenima za službene općinske, federalne i državne zastave.
Ulje na vatru i nagovještaj što se sve može izroditi iz novonastale situacije, a na što su, u otvorenom pismu, upozorili i predstavnici hrvatskog naroda u Vitezu, dolilo je rušenje spomen-obilježja palim braniteljima 3. bojne Viteške brigade HVO-a, postavljenog kod Šumarije, u blizini središta grada. Spomenik je srušen u noći između utorka i srijede, počinitelji su nepoznati, a istraga nadležnih policijskih i pravosudnih organa je u tijeku. (sd)
Identitet, hrvatski i bosanski
Identitet i identifikacija - piše negdje - jesu među najnepreciznijim vododijelnicama u literarnom diskursu. Očito, ne samo u njemu. Dok o bosanskom identitetu pouzdano i nadahnuto pišu Miljenko Jergovićili Ivan Lovrenović, na drugi način Avdo Sidran, na sličan Marko Vešović, dok se on može i te kako jasno razabrati iz djelâ Ive Andrića, Alekse Šantića, Isaka Samokovlije, Irfana Horozovića- dotle Slobodna Dalmacija u smrtonosno pogođenoj reportaži Petra
Milošakaže da na navijačkoj razini tog identiteta nema: tamošnji Hrvati navijaju za Hrvatsku, Bošnjaci za Tursku, a Srbi zapravo za Rusiju, ali su protiv Turske spremni navijati i za Hrvate.
U jednome od moliških mjesta gdje se još govori(lo) hrvatski ustanovio sam smrt tog jezika kao mjesnog idioma kada su stasale generacije koje su se, igrajući nogomet, dovikivale ne više na hrvatskome, nego na talijanskome.
Identitet je svet čak i kad je slučajan: Šveđaninu Ibrahimovićuotac je Bošnjak a mati Hrvatica, baš kao i Hrvatu Srni; iz BiH su i po majci i po ocu devetorica hrvatskih nogometnih reprezentativaca, baš kao i nobelovac Ivo Andrić.
Pa sad ti vidi koliko navijaju Bosanci i Hercegovci za Hrvatsku, a koliko Hrvati za BiH koja pali i žari po Evropskom prvenstvu, ako se time uopće smijemo šaliti.
Hrvoje Slišković;Emir Imamović Pirke
Bilić: Vježbat ćemo i jedanaesterce!
Prije dvije godine, za vrijeme Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, u Mostaru su izbili veliki neredi nakon utakmice Hrvatske i Brazila, a najteže je ozlijeđen (pogođen iz vatrenog oružja) mladi Omer Torlo, kojeg nogometno navijanje nije previše zanimalo. Ulice su bile poprilično uneređene te noći, a na listi ozlijeđenih bio je i znatan broj policajaca.
Šef mostarske policije Himzo Đonko najavio je da će u pripravnosti u petak biti više od 1000 policajaca, koji “neće imati milosti”.
- Ovaj put ćemo omogućiti građanima da žive normalno i znamo kako to napraviti. Imamo
Djeca iz hrvatskog vrtića Sv. Josip u Mostaru već navijaju zajedno s časnom sestrom Florijanom
 |
Specijalne policijske snage su u pripravnosti, majke malodobnoj djeci zabranjuju izlaske, očevi provjeravaju ima li u rezervoarima dovoljno benzina za, kako se to već kaže, nedajbože. U četvrtfinalu Eura 2008. sastaju se Hrvatska i Turska, a u Bosni i Hercegovini to je, blago rečeno, utakmica visokog rizika.
Od Ahmića, preko Stupnog Dola, pa sve do mostarskog Bulevara pokazat će se kako je genijalni Liverpoolov menadžer Bill Shankly bio u pravu kada je rekao da neki misle - i griješe - kako je nogomet pitanje života i smrti. Jer, objasnio je, nogomet je puno više od toga. Linija navijanja u BiH bit će vidljiva na onim mjestima gdje je bila crta sukoba Hrvata i Bošnjaka. Hrvati će, valjda to ne treba objašnjavati,
| Bošnjaci će, uglavnom, navijati za Tursku i neće ih biti briga što se, recimo, otac Darija Srne zove Uzeir niti što je Niko Kovač svoju kćer naučio da, kada je pitaju odakle je, kaže da je iz Livna. |
Bošnjaci će, uglavnom, navijati za Tursku i neće ih biti briga što se, recimo, otac Darija Srne zove Uzeir niti što je Niko Kovačsvoju kćer naučio da, kada je pitaju odakle je, kaže da je iz Livna (grada uz koji na pločama pokraj puta u Hrvatskoj piše i: BiH). Još će manje brinuti za to što je sve i jedan Bošnjak, pristajući uzeti tursko državljanstvo, morao promijeniti prezime i izbaciti “ić” s kraja, pa je Paščanovićpostao Pars, Jahović- Turkčan, a bivši playmaker hrvatskog košarkaškog kluba Split, Damir Mršić- Demir Kaan.
Grad na Neretvi često vida rane nakon utakmica. Većina ih se baš i igra u tom gradu poput derbija klubova s dviju obala, Veleža i Zrinjskog (posljednji put je jedva spašen prst sakupljaču lopti na terenu i to bi mogao biti povod novih dogovorenih nereda). Navijači hrvatskog kluba Zrinjskog stat će na stranu Bilićevevrste, a očekuje se da će navijači Veleža biti na strani Turske.
|
R
aste napetost: spomenik HVO-a srušen u Vitezu
|
|
Ulje na vatru i nagovještaj što se sve može izroditi iz novonastale situacije, a na što su, u otvorenom pismu, upozorili i predstavnici hrvatskog naroda u Vitezu, dolilo je rušenje spomen-obilježja palim braniteljima 3. bojne Viteške brigade HVO-a, postavljenog kod Šumarije, u blizini središta grada. Spomenik je srušen u noći između utorka i srijede, počinitelji su nepoznati, a istraga nadležnih policijskih i pravosudnih organa je u tijeku. (sd)
Identitet, hrvatski i bosanski
Identitet i identifikacija - piše negdje - jesu među najnepreciznijim vododijelnicama u literarnom diskursu. Očito, ne samo u njemu. Dok o bosanskom identitetu pouzdano i nadahnuto pišu Miljenko Jergovićili Ivan Lovrenović, na drugi način Avdo Sidran, na sličan Marko Vešović, dok se on može i te kako jasno razabrati iz djelâ Ive Andrića, Alekse Šantića, Isaka Samokovlije, Irfana Horozovića- dotle Slobodna Dalmacija u smrtonosno pogođenoj reportaži Petra
Milošakaže da na navijačkoj razini tog identiteta nema: tamošnji Hrvati navijaju za Hrvatsku, Bošnjaci za Tursku, a Srbi zapravo za Rusiju, ali su protiv Turske spremni navijati i za Hrvate.
U jednome od moliških mjesta gdje se još govori(lo) hrvatski ustanovio sam smrt tog jezika kao mjesnog idioma kada su stasale generacije koje su se, igrajući nogomet, dovikivale ne više na hrvatskome, nego na talijanskome.
Identitet je svet čak i kad je slučajan: Šveđaninu Ibrahimovićuotac je Bošnjak a mati Hrvatica, baš kao i Hrvatu Srni; iz BiH su i po majci i po ocu devetorica hrvatskih nogometnih reprezentativaca, baš kao i nobelovac Ivo Andrić.
Pa sad ti vidi koliko navijaju Bosanci i Hercegovci za Hrvatsku, a koliko Hrvati za BiH koja pali i žari po Evropskom prvenstvu, ako se time uopće smijemo šaliti.
|
KOMENTAR INOSLAVA BEŠKERA
|
Hrvoje Slišković;Emir Imamović Pirke