Neobična i lijepa stvar dogodila se u Biogradu, na Noćnjaku, natjecanju proizvođača maslinovog ulja, što ga svake godine u drugome mjestu duž dalmatinske obale organizira Zadružni savez Dalmacije. Nakon kemijske analize, te po ocjeni uglednoga žirija senzornih analitičara, najbolje je ulje ove godine proizvela “Sretna obitelj Kardum”. Kada je iz zapečaćene kuverte izvučen papir, i publici pročitan ovakav ishod, na pozornicu su izašli njih šestero: otac, majka i četvero djece. Mama Kardum se sve vrijeme smijala dok su ih fotografi slikali, tako da čovjek nije u nju mogao pogledati, a da se i sam ne krene barem smiješiti, tata Kardum je djelovao umjereno ponosno, dok su djeca Kardumi pozirali kao da je sve normalno i u najboljem redu, i kao da se svakoga dana u nečemu pobjeđuje.
Otac je po profesiji fizioterapeut, imao je uredan građanski život u kapitalizmu, a onda mu se sve to smučilo, jer je protiv čovjeka i čovječnosti, i odlučio je da više ne želi imati ništa s korporacijskim kapitalizmom. Nakon toga su drukčije počeli živjeti, u Stankovcima kod Zadra uredili su maslinik, a njemu je cilj da se više bavi drugim svojim zanimanjem: hagioterapijom. Liječio bi ljude molitvom.
Umjetnička vrijednost ulja
Kad ih takve vidi, njega i njegovu sretnu obitelj, čovjek ni prema toj stvari ne može biti ironičan. Napokon, i korporacijski kapitalizam može se prezreti samo ukoliko se u nešto ozbiljno vjeruje. Nevjerujući će zauvijek raditi za nekoga gazdu.
U konkurenciji pakovina - a to su ona maslinova ulja koja imaju svoju etiketu te se mogu negdje i kupiti - pobijedila je Olea BB d.o.o. iz Rabca, za ulje sorte buža. Taj je rezultat bio skoro i očekivan, jer ulja obitelji Belić, i to različitih sorti, već godinama pobjeđuju na većini hrvatskih natjecanja. Riječ je o tvrtki na koju valja obratiti pažnju, jer u pristojnim količinama i u vremenskome kontinuitetu proizvodi ulja gotovo umjetničke vrijednosti.
Spomenimo još samo vicešampione, Mladena Kokića iz Zastažišća i “Oleaticu”, bračnoga para Srdar, iz Buja, jer su sva ulja koja na Noćnjaku osvajaju medalje, a ove godine je samo zlatnih podijeljeno sedamdesetak, zbilja vrhunske kvalitete.
Maslinari iz susjedstva
No, ono što na Noćnjaku gosta sa strane svaki put iznenadi i ozari, pa obasjan tim dojmom još neko vrijeme zadovoljnije živi, jest to što se maslinari raduju jedni drugima, oduševljeno plješću šampionima i, za razliku od nekih drugih profesija, razgovaraju jedni s drugima i nisu jalni na ičiju pobjedu. Nikada nećete čuti da je tu nešto namješteno, ili da je žiri pogriješio, premda je riječ o najosjetljivijoj, vrlo subjektivnoj metodi ocjenjivanja: nepcem i jezikom.
I još nešto je zanimljivo: gdje god da se održava, susret hrvatskih maslinara odiše pozitivnom atmosferom, punom snošljivosti. Recimo, i ove su godine, kao i ranijih, na Noćnjaku sudjelovali i medalje osvajali i maslinari iz Slovenije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Njima se, prema nekom finom bontonu, jače pljeskalo nego domaćima, da im se pokaže da su dragi gosti. Inače, Biograd i zadarski kraj pokazali su se, u svakom pogledu, u najljepšem svjetlu. Naravno, za to su najzaslužniji lokalni maslinari, budući da u organizaciji Noćnjaka, gdje god se održavao, ne sudjeluju mjesne vlasti. To, zapravo, i čudi, jer bi od ovakve manifestacije moglo biti velike obostrane koristi, pogotovo ako bi ušla u turističku ponudu.
Prvi dan je, kao i prethodnih godina, događaj pohodio i ministar poljoprivrede Petar Čobanković, slikao se s maslinarima, hvalio njihov rad i, recimo i to bez ikakve ironije, odigrao dobru i iznimno pozitivnu ulogu. Inače, kriza i recesija su se na ovogodišnjem okupljanju osjetili tek minimalno, možda nije došao poneko od maslinara iz udaljenijih mjesta, ali je sve drugo bilo na uobičajenoj razini: skromno u glamouru, a bogato u događajima.
Kod šampiona u gostima
Po prvi puta je, za maslinare i njihove goste, održan i gastro show, koji su vodili glavni kuhar hotela Ilirija Ante Kulaš, vinski publicist Želimir Bašić i senzorna analitičarka i ekspertkinja za maslinova ulja Sandra Petričević. Osim što se show mogao doživjeti i kao kratki tečaj o sljubljivanju sortnih ulja, hrane i vina, nekim od maslinara bila je to prva prigoda za ekscentričnu, a zapravo jednostavnu i nepcu gotovo prirodnu kombinaciju čokoladnog kolača i ulja. Kasnije mi je Željko Troskot, gospodin iz Biograda, za kojega bi se moglo reći da je maslinar, maslinski entuzijast i prosvjetitelj, govorio kako je malo toga tako dobro poput sladoleda od čokolade, kada ga, čas nakon što se počne otapati, zalijemo Belićevim uljem istarske bjelice (Belić je, dakle, Olea BB d.o.o.). A ja se, pak, prisjećam mousea od čokolade, što ga je za preklanjski šampionat svih šampionata Ultra Extra, priredio Stephan Macchi, koji smo, također, zalijevali istarskom bjelicom, istina, ne sjećam se čijom.
Sutradan, jutro nakon proglašenja, Ivica Vlatković, zadarski ginekolog i lanjski šampion Noćnjaka, vodi nas u svoj maslinik iznad Novigrada (dalmatinskog, naravno), gdje se okupljaju sudionici ovogodišnjega Noćnjaka, maslinari iz cijele Dalmacije i Istre, druže se i dive Ivičinim maslinama.
Da je više takvih čelnika...
Naravno, drže se i kratki govori. Između ostalih, prisutne pozdravlja načelnik općine Joso Klapan. I on govori dobro, lijepo i pametno, zahvaljuje doktoru Vlatkoviću što je Novigrađane animirao da ožive maslinarstvo i iz desetljećima zaraslih maslinika spašavaju zarasla stabla. Bilo bi zgodno kada bi i neka veća hrvatska mjesta imala tako reprezentativne čelnike…
Na kraju, dok se vraća kući, zabrinut što će se ponovo naći među svojim svakodnevnim svijetom, čovjek se svaki put isto pita: je li se to maslinama i maslinovim uljem bave neki bolji i plemenitiji ljudi, ili bi masline i od nas pokvarenjaka načinile bolje ljude.