Nije dovoljno samo zasaditi stablo. No, nakon nekoliko godina masline se isplate više od nafte

Ti si totalno lud! Pa gdje ćeš sada u poljoprivrednike - okomila se obitelj, zajedno sa susjedima, na tada 13-godišnjeg dječačića Sandija Chiavalona iz Vodnjana. Upravo im je objavio da želi postati vinogradar ili maslinar.

Nije bio baš siguran otkud bi počeo, a kamoli što bi točno uzgajao. O poljoprivredi ništa nije znao - djed je bio stolar, otac je radio u brodogradilištu, a majka kao medicinska sestra. No, Sandija je privlačila zemlja. Masline posebno.

Od malena se vrzmao po okolnim vinogradima, voćnjacima, maslinicima i proučavao rast tih biljaka. Upisao je srednju poljoprivrednu školu, a neuništivu volju ubrzo su primijetili profesori. Već nakon prve godine shvatio je da vinogradi kao karijera otpadaju jer su potrebna ogromna ulaganja, a novca nije imao. Zato je zasadio svoj prvi mali maslinik od samo 30 stabala u dvorištu kuće u Vodnjanu.

Snaga vizije

Gledajući tih nekoliko malih sadnica maštao je o nepreglednim poljima maslina čije grane su se svijale od težine plodova. Nakon dvije godine imao je 150 maslina, a nakon tri godine 250. Obitelj je shvatila da mali neće odustati. Profesori, iznenađeni snagom vizije, odlučili su mu pomagati savjetima. Velikom brzinom upijao je ogromne količine znanja pa je na kraju školovanja oslobođen pisanja mature.

Dok su seljaci masovno prosvjedovali, rasprodavali zemlju i bježali u gradove, on je odlučio živjeti od poljoprivrede.

Nekoliko godina kasnije, sa samo 16 godina, Sandi Chiavalon je osvojio prvu zlatnu medalju za svoje ulje. Do 2006. ulje je s obitelji sam pakirao u boce, lijepio naljepnice, prodavao, a onda je upoznao Davora Bruketu iz marketinške agencije Bruketa & Žinić.

Stvaranje branda

Nije očekivao njihovu pomoć u promociji ulja. Bio je mala riba za takve reklamne velemajstore. No, oni su baš u promociji jednog malog proizvođača ulja vidjeli ogromni izazov. Brand maslinova ulja Chiavalon se počeo stvarati.

Priznanja su se počela nizati. Sa 23 godine postao je jedan od 15 najboljih maslinara svijeta.

Maslinike je povećao na 3000 stabala, a trenutačno priprema teren za sadnju još toliko. Ulje najvećim dijelom izvozi u Italiju, a u Hrvatskoj se može naći u najuglednijim restoranima, vinarijama, hotelima...

Chiavalon trenutačno posluje s gubitkom, znoji se na traktoru okopavajući maslinik i ne može si dopustiti godišnji odmor. Kako je to moguće?

- Nema tu brze zarade kao u uzgoju žitarica. Maslina prave plodove počinje rađati nakon 7 do 8 godina. Paralelno s podizanjem maslinika, treba razmišljati o stvaranju branda - kaže Chiavalon.

- Zato istovremeno dotjerujem kvalitetu, stalno povećavam proizvodnju, osluškujem i zadovoljavam zahtjeve tržišta.

- Država je krajem prošle godine kresala poticaje pa su tako potpuno ukinuti za maslinarstvo - kaže Chiavalon. Umjesto toga, država daje novac za kapitalna ulaganja, odnosno za početak proizvodnje.

Borba za komadić tržišta

- Prestali smo računati na državnu pomoć. Trudimo se izboriti sami kvalitetom i kvantitetom za komadić tržišta. Imat ćemo onoliko koliko si sami uspijemo napraviti. Ali, treba raditi i treba ulagati. Samo u mehanizaciju sam uložio milijun kuna! Većina misli da je najteže posaditi maslinik. Znam mnogo ljudi koji su posadili 2000 sadnica i mislili da je to glavnina posla. Ali, kada su shvatili da još toliko novca moraju dati za mehanizaciju, pa za marketing... Brzo su odustali. U ovom poslu treba biti strpljiv - kaže Chiavalon.

S druge strane, izračun rashoda i prihoda prosječnog maslinarskog gospodarstva pokazuje kako su operativni troškovi biznisa relativno niski - na proizvodnji od 900 litara djevičanskog ulja rashodi iznose oko 35 tisuća kuna. Prihodi su, pak, 70 tisuća kuna, što znači da biznis maslinama daje profitne stope od gotovo 50 posto.

Takvim se poslovnim modelom bilo koje ulaganje može vratiti u izuzetno kratkom roku - iako, kako Chiavalon kaže, treba nekoliko godina čekati da stabla narastu.

Problem je i veličina zemljišta. Već godinama seljacima savjetuju da spoje parcele i udruže se. Neki su ih poslušali. Oni koji nisu ne mogu pokriti troškove proizvodnje. Imaju premale površine. Oni neće preživjeti na nemilosrdnom globalnom tržištu.

Ulaganje za djecu

Sandi je zato oko sebe okupio još dvjestotinjak kooperanata.

Udružio se i s mladim uljarem Dvilijem Belićem iz malog istarskog mjestašca Bala, nedaleko od Vodnjana, koji se prije dvije godine, baš pred izbijanje najveće krize u novijoj povijesti, upustio u 500.000 eura vrijednu investiciju u najmoderniji pogon za proizvodnju maslinova ulja.

Nije požalio. Gura ga nevjerojatna doza optimizma.

- Samo razmišljam o maslinama. Volim ovaj posao. Tek sam počeo s proizvodnjom ulja i znam da ću početi zarađivati tek nakon 10 godina, ali ne odustajem. Ovo nije zarada na brzinu. U plodovima ovog rada uživat ću možda samo mali dio života. To je ulaganje u djecu - priča Dvilio. Ipak, priznaje da se danas zbog recesije u to ne bi upustio.

Životna odluka

Od pradjeda je naslijedio 11 hektara zemlje. Mogao je, kaže, biti papak i sve prodati i masno zaraditi. Ali nije. Isto kao i Sandi, kao mali je stalno bježao u maslinike i vinograde. No, život ga je odvukao na drugu stranu.

Do prije nekoliko godina radio je za 4000 kuna u jednom poduzeću. Nakon 8 godina provedenog na relativno sigurnom poslu, radeći od 8 do 16 sati, odlučio si je preokrenuti život naglavačke.

- Radio sam za plaću, bio siguran da ću je dobiti, ali je ispod mene bilo 50 ljudi za koje sam bio odgovoran. S vremenom sam ‘pucao’ i 2001. godine sam rekao da tako više ne mogu. Sreća je da sam imao nešto svog kapitala i još 1,8 milijuna kuna kredita. Sreća je i da sam imao podršku supruge i obitelji. Podigao sam 1600 stabala, a sada sam nabavio i najmoderniju uljaru. Isplatit će mi se za možda 10 do 15 godina - kaže.

- Treba radit’, a ne kukat’. Da sam sjedio skrštenih ruku i prodavao malo ulja iz podruma turistima, ništa od svega. Ne možemo si mi dopustiti da dođu bolja vremena, bolja vremena sami stvaramo - poručuje Dvilio svojim kolegama poljoprivrednicima.

Talijanski poučak

U cijeloj priči oko maslinarstva u oči bode još jedan neobičan podatak. Naime, u Hrvatskoj se čak 50 posto maslinova ulja još prodaje na crno. Većina maslinara uzima ulje nakon prerade, nakon čega ga loše skladišti, tako da ono gubi na kvaliteti. No, potom ga ipak uspijevaju prodati po cijeni od 80 do 100 kuna za litru. Inače, naše uljare otkupljuju ulje po 40 kuna za litru. U Italiji se ulje otkupljuje za oko tri eura po litri, a prodaje na crno ima zanemarivo malo.