Koliko je u ovih deset godina Jutarnji list promijenio hrvatsko novinarstvo?
- Jutarnji je potpuno promijenio hrvatsko novinarstvo. Sve hrvatske dnevne novine bile su tada staromodne i ovisne o vladajućim političkim i ekonomskim strukturama. Jutarnji list bio je odgovor na vapaj publike za političkim promjenama, ali i za širenjem medijskih sloboda. Tuđmanova Hrvatska bila je na izdisaju, međunarodna izolacija bila je za nas nepodnošljiva. Hrvatska je bila na margini Europe. Bili smo potisnuti u balkansko blato, upetljani u nacionalističke kontroverze. Hrvatska je, dakle, energično zahtijevala promjene i Jutarnji ih je donio: moderno novinarstvo i prijelom, vrhunske tekstove i političku korektnost.
Bio je to opozicijski list: je li se to vratilo kao problem poslije, kad je ta oporba najednom zasjela na vlast?
- Jutarnji list nije bio opozicijski, on je samo bio čvrsto europski list. To je njegova najvažnija politička odrednica. E sad, tko je na vlasti, jesu li to lijevi ili desni, to je za nas svih ovih godina bilo manje važno, čak bih rekao irelevantno. Važno nam je ispunjava li neka vlast naša europska očekivanja, ima li stvarno želju od ove zemlje napraviti modernu, demokratsku i europsku državu. Zato je Jutarnji list i prema vlasti koja je došla 2000. godine bio kritičan kad je koketirala s desnim snagama ili oklijevala s provođenjem reformi. Sanaderovu vlast podržali smo u onim potezima koji su nas približili EU i NATO-u, ali ne može imati naše simpatije kad oklijeva s dubokim reformskim potezima.
Je li danas potrebno osmisliti novu vrstu kritičnosti?
- Apsolutno. Do jučer smo se tukli s Tuđmanom i hadezeovskom Hrvatskom na klasičnim političkim temama. Danas su te teme suptilnije, kompliciranije. Jutarnji opet mora otvarati pitanja o kojima se politika još ne usudi niti zucnuti. Zašto Hrvatska ima najveći broj sudaca po stanovniku na svijetu, a imamo najsporije i najgore pravosuđe? Ili, zašto Hrvatska po stanovniku ima isti broj magnetskih rezonanci i CT-a kao Njemačka, ali ovdje se na pregled čeka šest mjeseci, a tamo tek šest minuta? Zašto je u Hrvatskoj pravo vlasništva slabije od prava posjeda? Zašto s hrvatskih sveučilišta ljudi izlaze, a ne znaju ni čitati, ni pisati? Zašto gotovo tri milijuna ljudi u Hrvatskoj živi bez rada? To jesu politička pitanja, ali to nema veze ni s ljevicom, ni s desnicom.
Razgovarao sam neki dan ovdje u EPH s Martinom Schulzom, šefom socijaldemokrata u Europskom parlamentu. I on mi sam kao vođa ljevičara kaže da za suvremenu socijaldemokraciju u Europi nije najvažnija tema to što u Kini radnici proizvode tenisice za jedan dolar po satu. Naša je tema kako će ti radnici izrađivati tenisice na strojevima koje smo mi proizveli. Dakle, riječ je o velikoj promjeni kuta gledanja na politiku i njene ciljeve. Suvremena ljevica ili socijaldemokracija danas je puno više pitanje razvoja suvremene tehnologije, nego sindikalne borbe.
Želim reći, ako se danas borite za to da Hrvatska napravi veliki znanstveni skok, tehnološke pomake, modernizira školstvo, zdravstvo i pravosuđe, onda se imate pravo nazivati ljevičarom i socijaldemokratom. Ako samo brbljate o tome da treba zadržati postojeća socijalna prava i ovakav zdravstveni sustav, onda ste jednostavno demagog i populist. Račan mi je na posljednjem, četverosatnom ručku rekao: ‘Gle, Nino, nemam ja problem s desničarima, ja imam problem s mojim ekstremnim ljevičarima. To su oni koji me mrze jer sam opredijeljen za Europsku Uniju i NATO. Oni ne bi ništa od toga’.
Ako više ne možemo govoriti o lijevoj ili desnoj orijentaciji nekih novina, kako biste najkraće politički pozicionirali Jutarnji list?
- Kao list čvrste proeuropske orijentacije.
Dugoročno, kao list koji se zanima za bolji, kvalitetniji život?
- Apsolutno. Pregovori s EU idu loše i sporo upravo zato što se političari boje obračunati s opasnim predrasudama, a predrasuda je, na primjer, da se može živjeti bez rada. Ako novine podržavaju takve stereotipe samo zato da bi se dodvorile publici, vrlo će brzo doći u ozbiljne probleme.
Ima li EPH problem reći vlasti da je nesposobna i da je treba odmah promijeniti ako ta vlast nije u stanju provesti reforme i na vrijeme uvesti Hrvatsku u EU?
- Mislim da to EPH i Jutarnji list moraju reći, i to vrlo oštro i vrlo argumentirano. Nije dovoljno reći. Moramo, međutim, o nekoj temi znati više od ministra, ili sami ili uz pomoć drugih, a to nije jako teško. Ne smijemo kao novinari nasjedati na demagogiju i populizam da bismo se dopali publici.
Što kad nam demagoški izazovi svakodnevno dolaze i od konkurencije?
- Na tu primitivnu demagogiju i primitivni populizam ne smijemo pristati, bez obzira na to koliko politička elita ili naša konkurencija u tome daleko ide.
Dakle, vi kao izdavač dajete placet da Jutarnji radi na tome da bude najkvalitetniji i najozbiljniji novinski proizvod u Hrvatskoj, bez obzira na tiražni rizik?
- Apsolutno. Uostalom, takav će proizvod imati i najviše čitatelja. Nemojmo biti ironični prema čitateljima. I penzioneri imaju svoju djecu. Oni točno znaju da se normalizacija ove države mora platiti. I njihova djeca imaju svoju djecu. Oni imaju svijest o budućnosti i ne žele prigrabiti sve odmah i za sebe. Ne, naši ljudi bit će spremni odricati se u ime budućnosti, ali moramo im reći koja je to budućnost. To ne može biti budućnost u kojoj će neka politička vrhuška potrošiti sve pare samo zato što se ne može efikasno organizirati.
To ne može biti budućnost u kojoj nesposobna administracija zaustavlja razvoj i razmišlja kako će sebe opravdati. To mora biti budućnost orijentirana na znanost, znanje, školovanje; budućnost vrhunske tehnologije i sofisticirane proizvodnje. Slovenija danas ima bolju medicinu od Hrvatske. Zašto? Tako nije bilo prije 20 godina. Novine moraju saznati rade li naši liječnici doista previše, jesu li previše ili premalo plaćeni. Recimo, to istražimo. Nije više dovoljno reći da naša medicina nema dovoljno novca jer to jednostavno nije točno. Hoćemo li doći u raskol s elitama? Hoćemo. A s čitateljima? Nećemo.
Tvrdite da društveno odgovorne i pametne novine, koje bježe od niskih strasti, istodobno mogu biti tržišno uspješne i mogu pobijediti konkurenciju?
- Naravno. Uvijek kada dođe u iskušenje da bude populistički, Jutarnji list iznevjeri svoju publiku. Publika Jutarnjeg lista, za razliku od publike konkurencije, mlađa je, bolje obrazovana i ima više novca: naprosto je potentnija. Njoj ne možete prodavati ni populizam, ni demagogiju. Takve publike ima više nego dovoljno, ali pod uvjetom da smo profesionalno sposobni i dovoljno pošteni da stvarno odgovorimo na njihove interese. To, naravno, nije jednostavno. Jer, ako vi tvrdoglavo branite tezu da Hrvati prebiru po smeću, suprotno tezi da živimo bolje od većine ljudi u Europskoj Uniji, doći ćete na udar svih političara u Hrvatskoj, podjednako iz HDZ-a i SDP-a. Mi se na to ne smijemo obazirati.
Što Jutarnji list kao zarađivač novca danas znači za EPH?
- Upravo zato što ima takvu fantastičnu čitateljsku publiku, Jutarnji list je apsolutni oglasni lider u državi. Oglašivači točno znaju da oglas u Jutarnjem vrijedi više nego u drugim novinama. Jutarnji za EPH, naravno, znači strašno puno. Kao što je u prvoj fazi EPH imao Globus kao izvorište kadrova, pameti i prihoda, u drugoj je fazi to postao Jutarnji list.
Pokretanje Jutarnjeg lista bilo je za nas u isto vrijeme naš najveći uspjeh, ali i naša najveća kriza. Naime, samo nekoliko mjeseci nakon što smo pokrenuli Jutarnji, a u njega smo uložili desetak milijuna tadašnjih maraka, za nas golem novac, dakle samo nekoliko mjeseci nakon toga praktički su prestala plaćanja najvećeg distributera Tiska prema nama. Već u jesen 1998. našli smo se u bezizlaznoj situaciji.
Sve što smo imali, i puno više od toga, uložili smo u Jutarnji. Zadužili smo se preko glave. Tada nas je dočekao kolaps Tiska. To je bila katastrofa velikih razmjera. Prijetio nam je potpuni slom ne samo projekta Jutarnji list, nego i cijelog EPH. Zbog toga je i nastao aranžman s WAZ-om. To nije bila prodaja, nego dokapitalizacija EPH, upravo zato da bismo spasili živu glavu. Tisak je tada otišao u stečaj i mi smo dug morali pretvoriti u dionice Tiska. Dug smo tek sada, prodajom udjela u Tisku, napokon namirili, i to čak ne do kraja.
Kakva uređivačka politika može garantirati opstanak papirnatih novina s obzirom na izazove elektroničke konkurencije?
- Nikada nismo u novinskom izdavaštvu imali tako zanimljivu situaciju. Očigledan je velik pad naklade print medija. Međutim, istodobno su naklade dnevnih novina porasle u cijelom svijetu. Zašto? Zato što je taj pad nadoknađen eksplozijom besplatnih novina. Prošle je godine bio najveći prihod novina od oglasa u povijesti. Vrhunac je bila 2001. godina, a poslije je bio neprekidan pad sve do lani.
Prošle su godine prihodi prešli 50 milijardi dolara, dakle veći su nego ikad u povijesti. To je zato što je pad prihoda u tiskanim medijima nadoknađen prihodima od internetskih portala koji proizvode te iste dnevne novine. Dakle, vrlo zanimljiva tendencija. Usred najveće krize print medija otvara se i najveća šansa upravo za novinsko izdavaštvo. Rekao bih da novine nisu u krizi, u krizi je možda industrija papira. Glavno pitanje nije hoće li novine preživjeti, nego na kojem će se mediju prodavati.
Potpuno je svejedno hoće li se vaš proizvod - novinski članak - na kraju pojaviti na printu, webu, videu, SMS-u ili na svim tim platformama. Važno je samo proizvesti vrhunski sadržaj. Pobijedit će onaj tko je brži, pametniji i zanimljiviji. Što se Jutarnjeg lista tiče, zaista sam velik optimist i mislim da su upravo Jutarnji, njegovi novinari i njegova publika idealni mediji za tu izazovnu budućnost.
Jedno vrijeme činilo se kao da EPH kroz Jutarnji list želi odgovoriti baš na svu konkurenciju koja se u tom trenutku pojavila: i na privatne televizije, i na novi koncept brzih novina 24 sata.
- Naravno. Uvijek kad se zbivaju promjene na tržištu, kad se vaša konkurencija uzjoguni, ispitujete moguće puteve i tražite odgovore. U jednom smo trenutku doista bili suočeni s tri projekta u koje je uloženo strašno puno novca. Riječ je o 24 sata, Novoj TV i RTL-u. Svi oni u kratkom su se vremenu pojavili svaki s investicijama između 20, 25 i 30 milijuna eura, i svima je glavni target bio EPH. Naravno da je EPH, koji je uvijek investirao iz vlastitih sredstava, a ne izvana, promišljao kako se s time suočiti. Možda smo u nekim stvarima lutali i možda nismo u pravom trenutku našli odgovore na sva pitanja, ali ostaje činjenica da smo zadržali i pojačali svoju lidersku poziciju te da su naši oglasni prihodi, na primjer, veći od prihoda HTV-a i RTL-a zajedno.
Danas točno znamo koja je naša budućnost i što za nju trebamo poduzeti. EPH je već dvije godine u ozbiljnoj fazi transformacije iz novinske u medijsku kompaniju. Na izazove konkurencije odgovorit ćemo puno snažnije i dublje nego što se očekuje. Promjene koje nastupaju na medijskom tržištu u svijetu jako su velike i korjenite, u njima ili sudjelujete ili ste out. EPH već raspolaže i tehnologijom i organizacijom te takvom mrežom partnerskih odnosa u cijelom svijetu da smo u potpunosti spremni na veliki bang.
Namjerava li EPH izravno odgovoriti na očito vrlo uspjeli projekt brzih novina 24 sata?
- Ne. Svaka kompanija ima svoj koncept, a naš je doista drukčiji. Naše je opredjeljenje proizvodnja novog sadržaja na različitim platformama i snažan iskorak u sve druge medije. Ulažemo velik novac i napore u razvoj naše tehnologije i internet operacija. Imamo sedam portala, a pred lansiranjem su još tri. Tehnološki smo već superiorni svemu što u Hrvatskoj postoji. Već danas čak 15 posto svih zaposlenih u EPH izravno radi na televiziji, internetu, SMS operacijama. Zato mislim da nema potrebe odgovarati i na izazove poput 24 sata. Hoćemo li, međutim, pokrenuti desetak novina koje će stajati dvije-tri kune, o tome danas ne mogu govoriti. Vidjet će se vrlo brzo.
Nastojeći objasniti razliku između dvije vodeće kompanije na medijskom tržištu u Hrvatskoj, ljudi iz Styrije htjeli su to pojednostaviti na ovaj način: WAZ-u je, kažu, do profita, vama osobno do moći, a njima do društvenog ugleda. Slažete li se?
- Nisam pročitao tu izjavu, ali bio bih zgrožen da je točno prenesena. Ali ako je točna, onda to mogu tumačiti samo suštinskim razlikama između nas i Styrije iz Graza. Mi smo globalna, svjetska kompanija, imamo joint-venture s desetak kompanija iz Europe i Sjedinjenih Država.
Styria, pak, pripada neprofitnoj, katoličkoj zakladi biskupa iz Graza. Logično je da naši pogledi na medijski posao ne mogu biti identični.
Koliko oglašivači pritišću vlasnike novina i uredništva? Kako zadržati ključne oglašivače, a ne dopustiti im da utječu na uređivačku politiku?
- Naravno, oglašivači utječu na uređivačku politiku, i to snažno, ali ne na onaj način na koji se obično misli. Ne čine to tako da netko nazove i kaže - nemojte objaviti negativan tekst o nama. Takvih intervencija više nema. Istina je da je cijela novinska industrija danas u situaciji da novine ne mogu opstati bez 50 ili 55 posto prihoda od oglasa. To nameće i neke obaveze. Novine moraju biti prihvatljivo okruženje za oglase. Bez obzira na to sviđa li nam se to ili ne. Novine sve manje žive od prodaje na kioscima, a sve više od oglasa. Bilo bi krajnje licemjerno reći da to utječe na oprez novinara i urednika. Ali danas je ipak bolje nego prije nekoliko godina: ljudi više ne povlače oglase zato što ste nešto loše o njima napisali, nego povlače ako radite prostačke, necivilizirane ili loše novine.
Kojom će brzinom omjer profita rasti u korist oglasa?
- Velikom. Novine će biti sve jeftinije, dapače besplatne. Izdavačima u svijetu sve je manje važno koliko su prodali na kioscima, a puno im je bitnije znati ime i prezime svog čitatelja. U Europi je taj omjer dosegnuo 66 posto u korist oglasa, a mi smo na korak do toga. No, to više nisu samo klasični oglasi. Prihodi iz drugih izvora bit će sve značajniji. Jutarnji list je ovih desetak godina bio i u tome avangardan. Prodali smo dvadesetak milijuna knjiga, a naši prihodi od interneta najviši su u zemlji. To su primjeri u kojem će se smjeru razvijati naš budući biznis.
Za takve novine koje ste zamislili, potrebni su najbolji novinari i urednici u Hrvatskoj.
- Imamo ih.
Da, ali koliko i kako EPH planira ulagati upravo u ljude?
- Izdavači u Hrvatskoj ne vole nas i zato što smo uvijek najbolje plaćali naše novinare i urednike. Mislim da će ljudi biti kreativni i dati maksimum ako su dobro plaćeni. To, doduše, ne mora uvijek biti tako, ali mi smo u EPH i Jutarnjem listu okupili izvanrednu ekipu. Ta se vrijednost potvrđuje sada kad idemo u velike promjene. Uspijevamo postići rezultate koji su fascinantni i u svjetskim razmjerima.
Uspjeli smo, recimo, u Slobodnoj Dalmaciji za samo dvije godine kompaniju koja je bila u apsolutnoj propasti dovesti u zonu profita. U Slobodnoj smo uveli novi dizajn, novu tehnologiju i nove redakcijske sustave, obrazovali smo ljude, i sve to u tri mjeseca. To je svjetski rekord. Bio je to vrlo bolan proces, neki ga nisu razumjeli, ali danas u Splitu imamo Slobodnu s respektabilnom nakladom i velikim prihodom od oglasa te odlično organiziranu redakciju.
Promjene u Jutarnjem, ali i u cijelom EPH ići će prema razdvajanju onoga što je industrijski posao proizvodnje vijesti i onoga što je stvarna, prava novinska kreacija. Sve veći naglasak bit će na vrhunskom, istraživačkom, autorskom, up-market novinarstvu visokog stila i najviših estetskih i profesionalnih zahtjeva. To je put kojim idu najbolji i najmoderniji izdavači u svijetu. U tome smo u golemoj prednosti pred konkurencijom. Svi mogu imati ovaj prvi dio, ali malo njih može izdržati usporedbu s nama u ovom drugom.
Neovisno o poslovnoj i organizacijskoj konsolidiranosti jedne ili druge tvrtke, što osobno radije čitate: Slobodnu ili Jutarnji?
- Sve manje čitam novine, a sve više čitam autore. Tražim razliku, dodanu vrijednost, informaciju više, anegdotu, pametan zaključak, zanimljiv dijagram, art fotografiju. Dobar stil, dobar štos, neočekivana slika - to je ono zbog čega vrijedi čitati novine. Ako dođete pred kiosk i ne osjetite trnce u leđima kad vidite naslovnicu, nemojte kupiti novine. Sve je već na internetu.
Nisu svi baš najbolje prihvatili redizajn Jutarnjeg lista.
- Redizajn nikad ne treba raditi radi izgleda. On je uvijek samo kraj jednog procesa. Rekao bih da je redakcija prvo napravila taj kraj, a nije krenula od početka. Ovaj redizajn rezultat je najmodernijih trendova u svijetu i napravljen je uz suradnju najvećih svjetskih eksperata. Novi izgled Jutarnjeg lista tek će u budućnosti pokazati pravu snagu.
Poslije će nas slijediti i ostale novine kao što su nas uvijek slijedile u inovacijama koje smo lansirali. Novine budućnosti objavljivat će samo 20 posto vijesti od jučer, a 80 posto istraživanja, analiza, reportaža. Zbog toga nam trebaju novi dizajn i modernije novine.
Nino Đula
- Jutarnji je potpuno promijenio hrvatsko novinarstvo. Sve hrvatske dnevne novine bile su tada staromodne i ovisne o vladajućim političkim i ekonomskim strukturama. Jutarnji list bio je odgovor na vapaj publike za političkim promjenama, ali i za širenjem medijskih sloboda. Tuđmanova Hrvatska bila je na izdisaju, međunarodna izolacija bila je za nas nepodnošljiva. Hrvatska je bila na margini Europe. Bili smo potisnuti u balkansko blato, upetljani u nacionalističke kontroverze. Hrvatska je, dakle, energično zahtijevala promjene i Jutarnji ih je donio: moderno novinarstvo i prijelom, vrhunske tekstove i političku korektnost.
Bio je to opozicijski list: je li se to vratilo kao problem poslije, kad je ta oporba najednom zasjela na vlast?
- Jutarnji list nije bio opozicijski, on je samo bio čvrsto europski list. To je njegova najvažnija politička odrednica. E sad, tko je na vlasti, jesu li to lijevi ili desni, to je za nas svih ovih godina bilo manje važno, čak bih rekao irelevantno. Važno nam je ispunjava li neka vlast naša europska očekivanja, ima li stvarno želju od ove zemlje napraviti modernu, demokratsku i europsku državu. Zato je Jutarnji list i prema vlasti koja je došla 2000. godine bio kritičan kad je koketirala s desnim snagama ili oklijevala s provođenjem reformi. Sanaderovu vlast podržali smo u onim potezima koji su nas približili EU i NATO-u, ali ne može imati naše simpatije kad oklijeva s dubokim reformskim potezima.
Je li danas potrebno osmisliti novu vrstu kritičnosti?
- Apsolutno. Do jučer smo se tukli s Tuđmanom i hadezeovskom Hrvatskom na klasičnim političkim temama. Danas su te teme suptilnije, kompliciranije. Jutarnji opet mora otvarati pitanja o kojima se politika još ne usudi niti zucnuti. Zašto Hrvatska ima najveći broj sudaca po stanovniku na svijetu, a imamo najsporije i najgore pravosuđe? Ili, zašto Hrvatska po stanovniku ima isti broj magnetskih rezonanci i CT-a kao Njemačka, ali ovdje se na pregled čeka šest mjeseci, a tamo tek šest minuta? Zašto je u Hrvatskoj pravo vlasništva slabije od prava posjeda? Zašto s hrvatskih sveučilišta ljudi izlaze, a ne znaju ni čitati, ni pisati? Zašto gotovo tri milijuna ljudi u Hrvatskoj živi bez rada? To jesu politička pitanja, ali to nema veze ni s ljevicom, ni s desnicom.
Razgovarao sam neki dan ovdje u EPH s Martinom Schulzom, šefom socijaldemokrata u Europskom parlamentu. I on mi sam kao vođa ljevičara kaže da za suvremenu socijaldemokraciju u Europi nije najvažnija tema to što u Kini radnici proizvode tenisice za jedan dolar po satu. Naša je tema kako će ti radnici izrađivati tenisice na strojevima koje smo mi proizveli. Dakle, riječ je o velikoj promjeni kuta gledanja na politiku i njene ciljeve. Suvremena ljevica ili socijaldemokracija danas je puno više pitanje razvoja suvremene tehnologije, nego sindikalne borbe.
Želim reći, ako se danas borite za to da Hrvatska napravi veliki znanstveni skok, tehnološke pomake, modernizira školstvo, zdravstvo i pravosuđe, onda se imate pravo nazivati ljevičarom i socijaldemokratom. Ako samo brbljate o tome da treba zadržati postojeća socijalna prava i ovakav zdravstveni sustav, onda ste jednostavno demagog i populist. Račan mi je na posljednjem, četverosatnom ručku rekao: ‘Gle, Nino, nemam ja problem s desničarima, ja imam problem s mojim ekstremnim ljevičarima. To su oni koji me mrze jer sam opredijeljen za Europsku Uniju i NATO. Oni ne bi ništa od toga’.
Ako više ne možemo govoriti o lijevoj ili desnoj orijentaciji nekih novina, kako biste najkraće politički pozicionirali Jutarnji list?
- Kao list čvrste proeuropske orijentacije.
Dugoročno, kao list koji se zanima za bolji, kvalitetniji život?
- Apsolutno. Pregovori s EU idu loše i sporo upravo zato što se političari boje obračunati s opasnim predrasudama, a predrasuda je, na primjer, da se može živjeti bez rada. Ako novine podržavaju takve stereotipe samo zato da bi se dodvorile publici, vrlo će brzo doći u ozbiljne probleme.
Ima li EPH problem reći vlasti da je nesposobna i da je treba odmah promijeniti ako ta vlast nije u stanju provesti reforme i na vrijeme uvesti Hrvatsku u EU?
- Mislim da to EPH i Jutarnji list moraju reći, i to vrlo oštro i vrlo argumentirano. Nije dovoljno reći. Moramo, međutim, o nekoj temi znati više od ministra, ili sami ili uz pomoć drugih, a to nije jako teško. Ne smijemo kao novinari nasjedati na demagogiju i populizam da bismo se dopali publici.
Što kad nam demagoški izazovi svakodnevno dolaze i od konkurencije?
- Na tu primitivnu demagogiju i primitivni populizam ne smijemo pristati, bez obzira na to koliko politička elita ili naša konkurencija u tome daleko ide.
Dakle, vi kao izdavač dajete placet da Jutarnji radi na tome da bude najkvalitetniji i najozbiljniji novinski proizvod u Hrvatskoj, bez obzira na tiražni rizik?
- Apsolutno. Uostalom, takav će proizvod imati i najviše čitatelja. Nemojmo biti ironični prema čitateljima. I penzioneri imaju svoju djecu. Oni točno znaju da se normalizacija ove države mora platiti. I njihova djeca imaju svoju djecu. Oni imaju svijest o budućnosti i ne žele prigrabiti sve odmah i za sebe. Ne, naši ljudi bit će spremni odricati se u ime budućnosti, ali moramo im reći koja je to budućnost. To ne može biti budućnost u kojoj će neka politička vrhuška potrošiti sve pare samo zato što se ne može efikasno organizirati.
To ne može biti budućnost u kojoj nesposobna administracija zaustavlja razvoj i razmišlja kako će sebe opravdati. To mora biti budućnost orijentirana na znanost, znanje, školovanje; budućnost vrhunske tehnologije i sofisticirane proizvodnje. Slovenija danas ima bolju medicinu od Hrvatske. Zašto? Tako nije bilo prije 20 godina. Novine moraju saznati rade li naši liječnici doista previše, jesu li previše ili premalo plaćeni. Recimo, to istražimo. Nije više dovoljno reći da naša medicina nema dovoljno novca jer to jednostavno nije točno. Hoćemo li doći u raskol s elitama? Hoćemo. A s čitateljima? Nećemo.
Tvrdite da društveno odgovorne i pametne novine, koje bježe od niskih strasti, istodobno mogu biti tržišno uspješne i mogu pobijediti konkurenciju?
- Naravno. Uvijek kada dođe u iskušenje da bude populistički, Jutarnji list iznevjeri svoju publiku. Publika Jutarnjeg lista, za razliku od publike konkurencije, mlađa je, bolje obrazovana i ima više novca: naprosto je potentnija. Njoj ne možete prodavati ni populizam, ni demagogiju. Takve publike ima više nego dovoljno, ali pod uvjetom da smo profesionalno sposobni i dovoljno pošteni da stvarno odgovorimo na njihove interese. To, naravno, nije jednostavno. Jer, ako vi tvrdoglavo branite tezu da Hrvati prebiru po smeću, suprotno tezi da živimo bolje od većine ljudi u Europskoj Uniji, doći ćete na udar svih političara u Hrvatskoj, podjednako iz HDZ-a i SDP-a. Mi se na to ne smijemo obazirati.
Što Jutarnji list kao zarađivač novca danas znači za EPH?
- Upravo zato što ima takvu fantastičnu čitateljsku publiku, Jutarnji list je apsolutni oglasni lider u državi. Oglašivači točno znaju da oglas u Jutarnjem vrijedi više nego u drugim novinama. Jutarnji za EPH, naravno, znači strašno puno. Kao što je u prvoj fazi EPH imao Globus kao izvorište kadrova, pameti i prihoda, u drugoj je fazi to postao Jutarnji list.
Pokretanje Jutarnjeg lista bilo je za nas u isto vrijeme naš najveći uspjeh, ali i naša najveća kriza. Naime, samo nekoliko mjeseci nakon što smo pokrenuli Jutarnji, a u njega smo uložili desetak milijuna tadašnjih maraka, za nas golem novac, dakle samo nekoliko mjeseci nakon toga praktički su prestala plaćanja najvećeg distributera Tiska prema nama. Već u jesen 1998. našli smo se u bezizlaznoj situaciji.
Sve što smo imali, i puno više od toga, uložili smo u Jutarnji. Zadužili smo se preko glave. Tada nas je dočekao kolaps Tiska. To je bila katastrofa velikih razmjera. Prijetio nam je potpuni slom ne samo projekta Jutarnji list, nego i cijelog EPH. Zbog toga je i nastao aranžman s WAZ-om. To nije bila prodaja, nego dokapitalizacija EPH, upravo zato da bismo spasili živu glavu. Tisak je tada otišao u stečaj i mi smo dug morali pretvoriti u dionice Tiska. Dug smo tek sada, prodajom udjela u Tisku, napokon namirili, i to čak ne do kraja.
Kakva uređivačka politika može garantirati opstanak papirnatih novina s obzirom na izazove elektroničke konkurencije?
- Nikada nismo u novinskom izdavaštvu imali tako zanimljivu situaciju. Očigledan je velik pad naklade print medija. Međutim, istodobno su naklade dnevnih novina porasle u cijelom svijetu. Zašto? Zato što je taj pad nadoknađen eksplozijom besplatnih novina. Prošle je godine bio najveći prihod novina od oglasa u povijesti. Vrhunac je bila 2001. godina, a poslije je bio neprekidan pad sve do lani.
Prošle su godine prihodi prešli 50 milijardi dolara, dakle veći su nego ikad u povijesti. To je zato što je pad prihoda u tiskanim medijima nadoknađen prihodima od internetskih portala koji proizvode te iste dnevne novine. Dakle, vrlo zanimljiva tendencija. Usred najveće krize print medija otvara se i najveća šansa upravo za novinsko izdavaštvo. Rekao bih da novine nisu u krizi, u krizi je možda industrija papira. Glavno pitanje nije hoće li novine preživjeti, nego na kojem će se mediju prodavati.
Potpuno je svejedno hoće li se vaš proizvod - novinski članak - na kraju pojaviti na printu, webu, videu, SMS-u ili na svim tim platformama. Važno je samo proizvesti vrhunski sadržaj. Pobijedit će onaj tko je brži, pametniji i zanimljiviji. Što se Jutarnjeg lista tiče, zaista sam velik optimist i mislim da su upravo Jutarnji, njegovi novinari i njegova publika idealni mediji za tu izazovnu budućnost.
Jedno vrijeme činilo se kao da EPH kroz Jutarnji list želi odgovoriti baš na svu konkurenciju koja se u tom trenutku pojavila: i na privatne televizije, i na novi koncept brzih novina 24 sata.
- Naravno. Uvijek kad se zbivaju promjene na tržištu, kad se vaša konkurencija uzjoguni, ispitujete moguće puteve i tražite odgovore. U jednom smo trenutku doista bili suočeni s tri projekta u koje je uloženo strašno puno novca. Riječ je o 24 sata, Novoj TV i RTL-u. Svi oni u kratkom su se vremenu pojavili svaki s investicijama između 20, 25 i 30 milijuna eura, i svima je glavni target bio EPH. Naravno da je EPH, koji je uvijek investirao iz vlastitih sredstava, a ne izvana, promišljao kako se s time suočiti. Možda smo u nekim stvarima lutali i možda nismo u pravom trenutku našli odgovore na sva pitanja, ali ostaje činjenica da smo zadržali i pojačali svoju lidersku poziciju te da su naši oglasni prihodi, na primjer, veći od prihoda HTV-a i RTL-a zajedno.
Danas točno znamo koja je naša budućnost i što za nju trebamo poduzeti. EPH je već dvije godine u ozbiljnoj fazi transformacije iz novinske u medijsku kompaniju. Na izazove konkurencije odgovorit ćemo puno snažnije i dublje nego što se očekuje. Promjene koje nastupaju na medijskom tržištu u svijetu jako su velike i korjenite, u njima ili sudjelujete ili ste out. EPH već raspolaže i tehnologijom i organizacijom te takvom mrežom partnerskih odnosa u cijelom svijetu da smo u potpunosti spremni na veliki bang.
Namjerava li EPH izravno odgovoriti na očito vrlo uspjeli projekt brzih novina 24 sata?
- Ne. Svaka kompanija ima svoj koncept, a naš je doista drukčiji. Naše je opredjeljenje proizvodnja novog sadržaja na različitim platformama i snažan iskorak u sve druge medije. Ulažemo velik novac i napore u razvoj naše tehnologije i internet operacija. Imamo sedam portala, a pred lansiranjem su još tri. Tehnološki smo već superiorni svemu što u Hrvatskoj postoji. Već danas čak 15 posto svih zaposlenih u EPH izravno radi na televiziji, internetu, SMS operacijama. Zato mislim da nema potrebe odgovarati i na izazove poput 24 sata. Hoćemo li, međutim, pokrenuti desetak novina koje će stajati dvije-tri kune, o tome danas ne mogu govoriti. Vidjet će se vrlo brzo.
Nastojeći objasniti razliku između dvije vodeće kompanije na medijskom tržištu u Hrvatskoj, ljudi iz Styrije htjeli su to pojednostaviti na ovaj način: WAZ-u je, kažu, do profita, vama osobno do moći, a njima do društvenog ugleda. Slažete li se?
- Nisam pročitao tu izjavu, ali bio bih zgrožen da je točno prenesena. Ali ako je točna, onda to mogu tumačiti samo suštinskim razlikama između nas i Styrije iz Graza. Mi smo globalna, svjetska kompanija, imamo joint-venture s desetak kompanija iz Europe i Sjedinjenih Država.
Styria, pak, pripada neprofitnoj, katoličkoj zakladi biskupa iz Graza. Logično je da naši pogledi na medijski posao ne mogu biti identični.
Koliko oglašivači pritišću vlasnike novina i uredništva? Kako zadržati ključne oglašivače, a ne dopustiti im da utječu na uređivačku politiku?
- Naravno, oglašivači utječu na uređivačku politiku, i to snažno, ali ne na onaj način na koji se obično misli. Ne čine to tako da netko nazove i kaže - nemojte objaviti negativan tekst o nama. Takvih intervencija više nema. Istina je da je cijela novinska industrija danas u situaciji da novine ne mogu opstati bez 50 ili 55 posto prihoda od oglasa. To nameće i neke obaveze. Novine moraju biti prihvatljivo okruženje za oglase. Bez obzira na to sviđa li nam se to ili ne. Novine sve manje žive od prodaje na kioscima, a sve više od oglasa. Bilo bi krajnje licemjerno reći da to utječe na oprez novinara i urednika. Ali danas je ipak bolje nego prije nekoliko godina: ljudi više ne povlače oglase zato što ste nešto loše o njima napisali, nego povlače ako radite prostačke, necivilizirane ili loše novine.
Kojom će brzinom omjer profita rasti u korist oglasa?
- Velikom. Novine će biti sve jeftinije, dapače besplatne. Izdavačima u svijetu sve je manje važno koliko su prodali na kioscima, a puno im je bitnije znati ime i prezime svog čitatelja. U Europi je taj omjer dosegnuo 66 posto u korist oglasa, a mi smo na korak do toga. No, to više nisu samo klasični oglasi. Prihodi iz drugih izvora bit će sve značajniji. Jutarnji list je ovih desetak godina bio i u tome avangardan. Prodali smo dvadesetak milijuna knjiga, a naši prihodi od interneta najviši su u zemlji. To su primjeri u kojem će se smjeru razvijati naš budući biznis.
Za takve novine koje ste zamislili, potrebni su najbolji novinari i urednici u Hrvatskoj.
- Imamo ih.
Da, ali koliko i kako EPH planira ulagati upravo u ljude?
- Izdavači u Hrvatskoj ne vole nas i zato što smo uvijek najbolje plaćali naše novinare i urednike. Mislim da će ljudi biti kreativni i dati maksimum ako su dobro plaćeni. To, doduše, ne mora uvijek biti tako, ali mi smo u EPH i Jutarnjem listu okupili izvanrednu ekipu. Ta se vrijednost potvrđuje sada kad idemo u velike promjene. Uspijevamo postići rezultate koji su fascinantni i u svjetskim razmjerima.
Uspjeli smo, recimo, u Slobodnoj Dalmaciji za samo dvije godine kompaniju koja je bila u apsolutnoj propasti dovesti u zonu profita. U Slobodnoj smo uveli novi dizajn, novu tehnologiju i nove redakcijske sustave, obrazovali smo ljude, i sve to u tri mjeseca. To je svjetski rekord. Bio je to vrlo bolan proces, neki ga nisu razumjeli, ali danas u Splitu imamo Slobodnu s respektabilnom nakladom i velikim prihodom od oglasa te odlično organiziranu redakciju.
Promjene u Jutarnjem, ali i u cijelom EPH ići će prema razdvajanju onoga što je industrijski posao proizvodnje vijesti i onoga što je stvarna, prava novinska kreacija. Sve veći naglasak bit će na vrhunskom, istraživačkom, autorskom, up-market novinarstvu visokog stila i najviših estetskih i profesionalnih zahtjeva. To je put kojim idu najbolji i najmoderniji izdavači u svijetu. U tome smo u golemoj prednosti pred konkurencijom. Svi mogu imati ovaj prvi dio, ali malo njih može izdržati usporedbu s nama u ovom drugom.
Neovisno o poslovnoj i organizacijskoj konsolidiranosti jedne ili druge tvrtke, što osobno radije čitate: Slobodnu ili Jutarnji?
- Sve manje čitam novine, a sve više čitam autore. Tražim razliku, dodanu vrijednost, informaciju više, anegdotu, pametan zaključak, zanimljiv dijagram, art fotografiju. Dobar stil, dobar štos, neočekivana slika - to je ono zbog čega vrijedi čitati novine. Ako dođete pred kiosk i ne osjetite trnce u leđima kad vidite naslovnicu, nemojte kupiti novine. Sve je već na internetu.
Nisu svi baš najbolje prihvatili redizajn Jutarnjeg lista.
- Redizajn nikad ne treba raditi radi izgleda. On je uvijek samo kraj jednog procesa. Rekao bih da je redakcija prvo napravila taj kraj, a nije krenula od početka. Ovaj redizajn rezultat je najmodernijih trendova u svijetu i napravljen je uz suradnju najvećih svjetskih eksperata. Novi izgled Jutarnjeg lista tek će u budućnosti pokazati pravu snagu.
Poslije će nas slijediti i ostale novine kao što su nas uvijek slijedile u inovacijama koje smo lansirali. Novine budućnosti objavljivat će samo 20 posto vijesti od jučer, a 80 posto istraživanja, analiza, reportaža. Zbog toga nam trebaju novi dizajn i modernije novine.
Svi će još jednom kopirati Jutarnji
|
Nino Đula
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....