ZAGREB - Prije 20 godina
Ben Johnson je bio najtraženija osoba u Seulu. Svi su htjeli čuti što u svoju obranu ima reći bivši olimpijski pobjednik i svjetski rekorder na 100 m. Da bi to postao, trebalo mu je 9.79 sekundi olimpijskog finala. Nitko prije njega nije tako brzo presprintao ciljnom ravninom atletskog stadiona. Tri dana bio je najbrži čovjek u povijesti. Samo tri dana poslije sumnje pod kojima je Johnson ispraćen u olimpijsku besmrtnost dobile su podlogu u pozitivnom nalazu dopinške kontrole. Johnson je opet bio običan smrtnik i sprinter na samrti. Varalica, a ne junak.
Tri dana poslije svijet je saznao da se iza kemijske formule C21H32N2O i imena “stanozolol” krije jedan od glavnih razloga Johnsonove brzine. Nekim ljudima oboljelima od anemije taj je anabolički steroid donosio spas. Johnsonu je donosio nedozvoljenu prednost.
Dvoboj Bena Johnsona i
Carla Lewisa na 100 m bio je najveća priča Olimpijskih igara u Seulu. Kanađanin rođen na Jamajci došao je u Seul kao svjetski rekorder i svjetski prvak, a Carl Lewis je četiri godine prije u Los Angelesu ponovio četiri olimpijska zlata
Jesseja
Owensa. U Zürichu, na Letzigrundu, uoči Olimpijskih igara, Lewis je pobijedio Johnsona. I najavljivao je da će to učiniti opet u Seulu. No, dogodilo mu se isto ono što je prošao godinu dana ranije na SP-u u Rimu. Johnson je eksplodirao na startu, pobjegao konkurenciji, pa je Lewisovo poznato ubrzanje od polovice staze prema cilju bilo nedovoljno da bi se uhvatilo Johnsona. Kanađanin je imao “brzinu više”.
- Nije bio ista osoba kao u kvalifikacijama. Ne znam kako je to uspio. Morao je biti hipnotiziran ili nešto takvo, ali nečim se stimulirao za finale.
Lewis: Prvi sam ga ‘otkrio’
To je Carl Lewis rekao u intervjuu za NBC nakon seulskog finala. Godinu dana prije, kad je u Rimu izgubio od Johnsona naslov svjetskog prvaka, također uz svjetski rekord Kanađanina, Lewis je sazvao konferenciju za novinare na kojoj je pričao kako doping uništava atletiku. Tom prilikom nije imenovao Johnsona, ali su reporteri tada iz njega izvukli da “Johnson nije bio nikakav faktor početkom ‘80-ih, kad nije mogao trčati brže od 10.1, ali se to promijenilo nakon 1985.”
- Ljudi zaboravljaju da sam ja bio prvi koji je progovorio o Benu i tada sam bio razapet. Godinu dana kasnije slavili su me kao proroka - izjavio je Lewis u razgovoru za Sports Illustrated.
Kanadska vlada je odmah nakon izbijanja skandala pokrenula istragu. U njoj je Johnsonov trener
Charlie Francis priznao da je Ben na stimulansima trčao od 1981. godine. Johnson se pokušao vratiti, ali je bio beznačajan trkač, ispao u polufinalu Igara u Barceloni 1992., a godinu dana kasnije još je jednom pao na dopinškoj kontroli i zaradio doživotnu zabranu.
Samo sumnja ostala
Johnson je poslije priznao krivnju, iako je uz pokajanje uvijek iskoristio priliku poslati i optužbu na račun konkurenata. Pričao je i podmetnutom dopingu, misterioznom čovjeku koji se pojavio u svlačionici uoči finala. Činjenica jest da je iste godine Carl Lewis bio pozitivan na američkim kvalifikacijama za Seul. No, za Američki olimpijski odbor je dovoljno dobro bilo objašnjenje da su tri nedozvoljene supstance u Lewisovo tijelo unijete putem lijeka protiv prehlade. Tada je to bilo dovoljno. U današnje vrijeme i Lewis bi bio varalica.
Što nam je 27. rujna 1988. donio? Nema sumnje da je tada počelo novo doba u povijesti sporta. Doba u kojem su svi postali svjesniji koliko je raširena uporaba nedozvoljenih sredstava u sportu. Doba u kojem je počela borba kako bi se varalice izbacilo iz sporta. To je pozitivan dio naslijeđa. No, ostao je i onaj negativan dio. Atletika se ni danas ne može riješiti lošeg imidža. I danas, kad
Usain Bolt pobjeđuje konkurente jednakom lakoćom kojom je to u Seulu učinio Ben Johson, uvijek će ostati prostor za sumnju.
- Još uvijek mi nije jasno kako se sa 10.0 u godinu dana uspio spustiti na 9.6. Tu postoji nešto... Na Jamajci nemaju redovite doping kontrole, mogu proći mjeseci između dva testa. Ne kažem da je netko na nečemu, ali svi bi trebali biti tretirani jednako - rekao je Lewis upitan za komentar Boltove sjajne utrke iz Pekinga, rekavši samo ono što mnogi širom svijeta misle.
Kada će se povjerenje vratiti? Vjerojatno nikada. Koliko god se trudili uvijek će biti onih koji će za slavu i sve što ona donosi biti spremni prihvatiti rizik. Rizik da će biti uhvaćeni ili da će na borilištu ostaviti život.
Doping je postojao prije Bena Johsona, ali se tek nakon skandala u Seulu povela prava borba protiv njegove uporabe. Nakon Johnsona mnogi su varalice uhvaćeni, ali ima i onih koji su prošli nekažnjeno. Izdvojili smo neke od najznačajnih dopinških skandala.
1998. Momčad Festine izbačena je s Tour de Francea nakon što je je u momčadskom vozilu pronađena velika količina različitih stimulativnih sredstava
2005. afera BALCO
osnivači laboratorija u Kaliforniji priznali su krivnju za proizvodnju i distribiciju steroida te za pranje novca, što je kasnije dovelo do razotkrivanja i kažnjavanja Marion Jones, Tima Montgomeryja, Dwaina Chambersa(sprint), C. J. Huntera(bacanje kugle), Barryja Bondsa(baseball)...
2006. operacija Puerto
španjolska policija upala je u ordinaciju dr. Fuentesai pronašla dokaze o korištenju nedozvoljenih sredstava protiv nekolicine biciklista, a liječnika se povezivalo i s tenisačima nogometašima i atletičarima, ali te sumnje nikad nisu dokazane
2006. Floyd Landis
- pobjednik Tour de Francea, nekoliko tjedana nakon pobjede pao na doping kontroli i ostao bez naslova
2006. Justin Gatlin
- olimpijski pobjednik na 100 m iz Atene ‘04., pao na doping kontroli nakon što su u njegovu tijelu nađeni steroidi
2007. Bjarne Riis
- bivši pobjednik Tour de Francea priznao je korištenje EPO-a u svojim uspjesima, a isto su učinili njegovi kolege Rolf Adagi Eric Zabel
2007. Tour de France
- serija doping skandala ( Sinkewitz, Mayo, Moreni, Vinokurov, Rasmussen...)
Gordan Gabrovec
Tri dana poslije svijet je saznao da se iza kemijske formule C21H32N2O i imena “stanozolol” krije jedan od glavnih razloga Johnsonove brzine. Nekim ljudima oboljelima od anemije taj je anabolički steroid donosio spas. Johnsonu je donosio nedozvoljenu prednost.
Dvoboj Bena Johnsona i
Carla Lewisa na 100 m bio je najveća priča Olimpijskih igara u Seulu. Kanađanin rođen na Jamajci došao je u Seul kao svjetski rekorder i svjetski prvak, a Carl Lewis je četiri godine prije u Los Angelesu ponovio četiri olimpijska zlata
Jesseja
Owensa. U Zürichu, na Letzigrundu, uoči Olimpijskih igara, Lewis je pobijedio Johnsona. I najavljivao je da će to učiniti opet u Seulu. No, dogodilo mu se isto ono što je prošao godinu dana ranije na SP-u u Rimu. Johnson je eksplodirao na startu, pobjegao konkurenciji, pa je Lewisovo poznato ubrzanje od polovice staze prema cilju bilo nedovoljno da bi se uhvatilo Johnsona. Kanađanin je imao “brzinu više”.
- Nije bio ista osoba kao u kvalifikacijama. Ne znam kako je to uspio. Morao je biti hipnotiziran ili nešto takvo, ali nečim se stimulirao za finale.
Lewis: Prvi sam ga ‘otkrio’
To je Carl Lewis rekao u intervjuu za NBC nakon seulskog finala. Godinu dana prije, kad je u Rimu izgubio od Johnsona naslov svjetskog prvaka, također uz svjetski rekord Kanađanina, Lewis je sazvao konferenciju za novinare na kojoj je pričao kako doping uništava atletiku. Tom prilikom nije imenovao Johnsona, ali su reporteri tada iz njega izvukli da “Johnson nije bio nikakav faktor početkom ‘80-ih, kad nije mogao trčati brže od 10.1, ali se to promijenilo nakon 1985.”
- Ljudi zaboravljaju da sam ja bio prvi koji je progovorio o Benu i tada sam bio razapet. Godinu dana kasnije slavili su me kao proroka - izjavio je Lewis u razgovoru za Sports Illustrated.
Kanadska vlada je odmah nakon izbijanja skandala pokrenula istragu. U njoj je Johnsonov trener
Charlie Francis priznao da je Ben na stimulansima trčao od 1981. godine. Johnson se pokušao vratiti, ali je bio beznačajan trkač, ispao u polufinalu Igara u Barceloni 1992., a godinu dana kasnije još je jednom pao na dopinškoj kontroli i zaradio doživotnu zabranu.
Samo sumnja ostala
Johnson je poslije priznao krivnju, iako je uz pokajanje uvijek iskoristio priliku poslati i optužbu na račun konkurenata. Pričao je i podmetnutom dopingu, misterioznom čovjeku koji se pojavio u svlačionici uoči finala. Činjenica jest da je iste godine Carl Lewis bio pozitivan na američkim kvalifikacijama za Seul. No, za Američki olimpijski odbor je dovoljno dobro bilo objašnjenje da su tri nedozvoljene supstance u Lewisovo tijelo unijete putem lijeka protiv prehlade. Tada je to bilo dovoljno. U današnje vrijeme i Lewis bi bio varalica.
Što nam je 27. rujna 1988. donio? Nema sumnje da je tada počelo novo doba u povijesti sporta. Doba u kojem su svi postali svjesniji koliko je raširena uporaba nedozvoljenih sredstava u sportu. Doba u kojem je počela borba kako bi se varalice izbacilo iz sporta. To je pozitivan dio naslijeđa. No, ostao je i onaj negativan dio. Atletika se ni danas ne može riješiti lošeg imidža. I danas, kad
Usain Bolt pobjeđuje konkurente jednakom lakoćom kojom je to u Seulu učinio Ben Johson, uvijek će ostati prostor za sumnju.
- Još uvijek mi nije jasno kako se sa 10.0 u godinu dana uspio spustiti na 9.6. Tu postoji nešto... Na Jamajci nemaju redovite doping kontrole, mogu proći mjeseci između dva testa. Ne kažem da je netko na nečemu, ali svi bi trebali biti tretirani jednako - rekao je Lewis upitan za komentar Boltove sjajne utrke iz Pekinga, rekavši samo ono što mnogi širom svijeta misle.
Kada će se povjerenje vratiti? Vjerojatno nikada. Koliko god se trudili uvijek će biti onih koji će za slavu i sve što ona donosi biti spremni prihvatiti rizik. Rizik da će biti uhvaćeni ili da će na borilištu ostaviti život.
Doping je postojao prije Bena Johsona, ali se tek nakon skandala u Seulu povela prava borba protiv njegove uporabe. Nakon Johnsona mnogi su varalice uhvaćeni, ali ima i onih koji su prošli nekažnjeno. Izdvojili smo neke od najznačajnih dopinških skandala.
1998. Momčad Festine izbačena je s Tour de Francea nakon što je je u momčadskom vozilu pronađena velika količina različitih stimulativnih sredstava
2005. afera BALCO
osnivači laboratorija u Kaliforniji priznali su krivnju za proizvodnju i distribiciju steroida te za pranje novca, što je kasnije dovelo do razotkrivanja i kažnjavanja Marion Jones, Tima Montgomeryja, Dwaina Chambersa(sprint), C. J. Huntera(bacanje kugle), Barryja Bondsa(baseball)...
2006. operacija Puerto
španjolska policija upala je u ordinaciju dr. Fuentesai pronašla dokaze o korištenju nedozvoljenih sredstava protiv nekolicine biciklista, a liječnika se povezivalo i s tenisačima nogometašima i atletičarima, ali te sumnje nikad nisu dokazane
2006. Floyd Landis
- pobjednik Tour de Francea, nekoliko tjedana nakon pobjede pao na doping kontroli i ostao bez naslova
2006. Justin Gatlin
- olimpijski pobjednik na 100 m iz Atene ‘04., pao na doping kontroli nakon što su u njegovu tijelu nađeni steroidi
2007. Bjarne Riis
- bivši pobjednik Tour de Francea priznao je korištenje EPO-a u svojim uspjesima, a isto su učinili njegovi kolege Rolf Adagi Eric Zabel
2007. Tour de France
- serija doping skandala ( Sinkewitz, Mayo, Moreni, Vinokurov, Rasmussen...)
|
Doping naš svagdašnji
|
Gordan Gabrovec
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....