Agresivnije nego dosad, pulski festival u subotu kreće u lov kako na publiku tako i na prestiž, i to u svim segmentima. Festival je počeo još prošle subote programom europskog filma na Kaštelu, ljetnoj terasi s oko 200 mjesta, međutim, pravim otvaranjem smatra se sutrašnja svečana priredba i vatromet u Areni, nakon kojih će uslijediti projekcija filma “Buick Rivera” Gorana Rušinovića.
Festival se pokušava riješiti imidža službene kulturne smotre koju gledatelji zaobilaze, ali to baš nije jednostavno, pogotovo kada se to čini uz maksimalnu potporu državne riznice. S budžetom od 800.000 eura, koliko je po nekim navodima koštao prošlogodišnji festival, mnogo se toga može napraviti, pa i dovesti neosporno atraktivnog gosta, britansku glumačku legendu Christophera Leeja.
Uz takve financijske injekcije može se i sve predstave na pratećim prostorima za prikazivanje proglasiti besplatnima, a ulaznicu za dvostruki glavni program u Areni spustiti na nevjerojatno niskih 10 kuna. Pitanje je samo što o tome misle Motovun, Zagreb film festival i ZagrebDox, koji vjerojatno nikad neće biti u takvoj poziciji, ali zato imaju bolju iskorištenost svojih predstava.
U preuređenje kina Zagreb na Giardinima utučeno je osam i pol milijuna kuna (to je, reklo bi se, službena brojka), ali i to nije prošlo bez skandala: nove ime Valli izazvalo je bijes među Puljanima, a još će im više smetati činjenica što iz zadnja tri reda neće moći čitati podnaslove europskih filmova, koji će tu biti reprizirani tijekom nacionalnog festivala, nakon već održane premijere na Kaštelu.
Dosad najveći adut Pule - odlična posjećenost projekcija u Areni - možda ne ispuni očekivanja, jer su domaći filmski laureati ove godine ponudili hermetičnija ostvarenja, od kojih se baš puno ne očekuje u kinima. Ipak, pretpostavlja se da bi pulsku publiku ipak trebalo zanimati što su novo napravili Vinko Brešan, Arsen Ostojić ili Fadil Hadžić. Teže će biti sa stranim filmovima koji se prikazuju poslije ponoći, budući da im naslovi nisu suviše atraktivni.
Festival slavi 55. obljetnicu i priželjkuje medijsku pompu i entuzijastične gledatelje kakve imaju njegovi konkurenti. Možda bi bilo bolje da provjeri kako to oni postižu, a pritom potroši što manje novca iz državnog i gradskog budžeta.
Negdje u snijegom zametenom američkom bespuću, a automobilu marke Buick Rivera, dva muškarca prizivaju demone rata u Bosni: jedan je Musliman, a drugi je bosanski Srbin. To je otprilike radnja romana Miljenka Jergovića “Buick Rivera”, a Goran Rušinović, nagrađen Zlatnom arenom za svoj prvijenac “Mondo Bobo” (1997.), jedino nije poštovao asocijativnost predloška: izraziti modernist ovaj put je napravio narativno čvrstu triler-dramu sa samo dva glavna glumca (Slavko Štimac i Leon Lučev) i jednom epizodom (Amerikanka Aimée Klein).
Snimljen na lokacijama u američkom Fargu (lokaciji istoimenog krimića braće Coen, samo što su slavni redatelji svoj film realizirali u Kanadi), “Buick Rivera”, usprkos produkcijskim nedaćama, koštao je razmjerno skromnih 4,5 milijuna kuna. Scenarij je nagrađen na sarajevskom CineLinku i promoviran u canneskom Atelieru: iako se nije uspio probiti u službenu selekciju potonjeg festivala, film ozbiljno računa na uspjeh na međunarodnoj filmskoj sceni.
Svojim prvijencem “Blagajnica hoće ići na more” (2000.) Dalibor Matanić privukao je 50.000 gledatelja u hrvatska kina, no kada je u pitanju njegovo novo ostvarenje, ekranizacija knjige kultnog pisca Damira Karakaša “Kino Lika“, komercijalnih kalkulacija nije bilo, što se možda pokaže kao dobra strategija. Jer, autor i sam priznaje da mu je film “crnjak”, u kojem je najbizarnija scena valjanje gole protagonistice (debitantica Areta Ćurković) po blatu sa svinjama. Možda to publici bude zanimljivije od komedija koje im se suviše očito pokušavaju dodvoriti.
Matanićev se film odigrava u ličkoj zabiti u koju stižu prve vijesti o skorom združivanja njihove domovine s Europskom Unijom. Kako će se to odraziti na sudbine talentiranog nogometaša, punačke prodavačice i seljaka izluđenog sušom, pokazat će rasplet. “Kino Lika” koštao je 7 milijuna kuna, što nije previše, jer se snimalo isključivo na lokacijama, a najvjerojatnije ćemo ga vidjeti i kao jednog od natjecatelja u regionalnom programu Sarajevo film festivala.
U klinču između “Indiane Jonesa 4” i “Seksa i grada”, novi se film Vinka Brešana nije osobito dobro proveo u domaćim kinima, jer ga je vidjelo tek oko 6500 gledatelja, što je otužni prosjek domaće kinematografije iz kojeg se redatelj dosad izdvajao, pogotovo njegovi megahitovi “Kako je počeo rat na mom otoku” (1996.) i “Maršal” (1999.). Gledanost postrani, “Nije kraj” vrlo je dobar film, koji hrabro miješa žanrove - od trilera do komedije groteske - i bavi se provokativnom romancom, zaluđenošću bivšeg hrvatskog borca Srpkinjom iz Obrovca, koju je prvi put ugledao preko nišana snajpera tijekom Domovinskog rata.
U ovogodišnjoj filmskoj ponudi u Areni Brešanovo je djelce neosporni “crowd pleaser”, pa bi ga gledatelji mogli ispratiti aklamacijama, osobito Predraga Vušovića čiji je humor taman po mjeri pulske publike. Inače, “Nije kraj” najskuplja je ovogodišnja produkcija - 10,5 milijuna kuna: s toliko lokacija i glumaca jeftinije nije moglo!
Novi film Zrinka Ogreste vratio se bez nagrade s međunarodnog festivala u Karlovym Varyma, gdje je redatelj postigao najveći uspjeh u karijeri: dobio je specijalnu nagradu žirija za svoje prethodno ostvarenje “Tu” (2003.). Nagrada ili ne, nema razloga za nezadovoljstvo: za svoj ga je program odabrao prilično izbirljivi Motovun, a u pripremi je još nekoliko prestižnih gostovanja na svjetskim filmskim smotrama.
Za Ogrestu, koji je dosad bio izrazito socijalno angažiran, “Iza stakla” je izvjesna prekretnica u karijeri, jer je u pitanju psihološka melodrama o ljubavnom trokutu, čije krajeve čine uspješni arhitekt, njegova supruga i dugogodišnja ljubavnica, bliska suradnica na poslu. Budžet od 7 milijuna i 800 tisuća kuna utrošen je uglavnom na vizualnu dotjeranost cjeline, budući da su Ogrestini protagonisti ovaj put puno boljeg socijalnog statusa nego u prethodnim filmovima. Leon Lučev - zahvaljujući i nastupu u Rušinovićevu filmu “Buick Rivera” - lako bi se mogao izdvojiti kao najvažniji glumac festivala.
Dobra je vijest što se Tomislav Radić definitivno vratio vrsti filmova kakvom je postizao najveće uspjehe u prvom razdoblju karijere, kada je snimio “Živu istinu” (1972.) i “Timona” (1973.). Nakon posve zaslužene Zlatne arene za “Što je Iva snimila...” (2005.), njegovo novo ostvarenje opet je komorna psihološka drama (cijena - četiri milijuna i 100 tisuća kuna) koja pribjegava omiljenoj dramskoj strategiji hrvatskog filma, omnibusu s prepletanjem priča i likova. Junaci “Tri priče o nespavanju”, kako naslov upućuje, imaju problema sa snom (u čemu prednjači jedna beba), a radnja se odigrava na dvije europske lokacije (strane gošće su glumice Rosana Pastor i Maria Almudever).
Kao i u “Timonu”, Radić je uspio nagovoriti i svoje muške protagoniste da se razgolite, što Marinku Prgi i Dariju Markoviću, zagrebačkom filmskom kritičaru koji danas živi u Španjolskoj, nije bilo osobito teško. Dvojbeno je samo što takav zahtjevan film radi u prevelikoj Areni? Kino Valli njemu bi bio neusporedivo primjereniji prostor.
Producent Jozo Patljak, vlasnik Alka filma, nevjerojatno je tvrdoglav tip. Zapeo je dokazati da će s veteranom Fadilom Hadžićem (86 mu je godina) napraviti uspješan film i sada mu je to već treći pokušaj. Problem je možda bio u tom što su “Doktor ludosti” (2003.) i “Lopovi prve klase” (2005.) komedije, a u tom se žanru Hadžić nikad nije snalazio na filmu, nego isključivo na pozornicama.
“Zapamtite Vukovar” je ratna drama koju je Patljak realizirao bez pomoći Ministarstva kulture: poprilično čudno, budući da bi barem vukovarska tragedija morala biti tema od državnog interesa. Hadžića je privukla knjiga novinarke Alemke Mirković i inspirirala za scenarij nakrcan kako stvarnim tako i izmišljenim likovima. Saša Anočić, na primjer, glumi legendarnog Sinišu Glavaševića, a Goran Grgić Veselina Šljivančanina. Ako se Hadžiću i Patljaku posreći, njihov bi film mogao biti tzv. dark horse festivalske utrke. Svi spominju okršaj Brešana, Ogreste, Matanića i Ostojića, međutim, ni Hadžić nije bez šansi.
Mate Matišić može biti zadovoljan ovogodišnjim pulskim festivalom budući da se nametnuo kao dramski pisac koji najviše intrigira domaće filmaše. Vinko Brešan iskoristio je motive njegovih drama “Žena bez tijela” i “Sinovi umiru prvi” za film “Nije kraj”, a Arsen Ostojić ekranizirao je “Ničijeg sina” (kojeg je prethodno Brešan postavio na sceni riječkog HNK).
Ostojiću je novi film odmak od mozaičke strukture prvijenca, “Te divne splitske noći”, moralnog pobjednika pulskog festivala 2004. godine. U pitanju je pravolinijska drama, čiji je protagonist hrvatski ratni invalid: on otkriva neugodnu istinu da njegov pravi otac nije onaj za kojeg je mislio, “novokomponirani” političar, nego netko posve drugi - i to još Srbin! Glavnu ulogu tumači riječki glumac Alen Liverić, partneri su mu Mustafa Nadarević i Biserka Ipša, a budžet je 7 milijuna i 400 tisuća kuna. Patljak je oba svoja filma - Hadžićev i Ostojićev - realizirao na super 35-ici (cinemascope formatu), a oni koji su ih vidjeli, tvrde da su vizualno impresivni.
Nenad Polimac
Festival se pokušava riješiti imidža službene kulturne smotre koju gledatelji zaobilaze, ali to baš nije jednostavno, pogotovo kada se to čini uz maksimalnu potporu državne riznice. S budžetom od 800.000 eura, koliko je po nekim navodima koštao prošlogodišnji festival, mnogo se toga može napraviti, pa i dovesti neosporno atraktivnog gosta, britansku glumačku legendu Christophera Leeja.
Uz takve financijske injekcije može se i sve predstave na pratećim prostorima za prikazivanje proglasiti besplatnima, a ulaznicu za dvostruki glavni program u Areni spustiti na nevjerojatno niskih 10 kuna. Pitanje je samo što o tome misle Motovun, Zagreb film festival i ZagrebDox, koji vjerojatno nikad neće biti u takvoj poziciji, ali zato imaju bolju iskorištenost svojih predstava.
U preuređenje kina Zagreb na Giardinima utučeno je osam i pol milijuna kuna (to je, reklo bi se, službena brojka), ali i to nije prošlo bez skandala: nove ime Valli izazvalo je bijes među Puljanima, a još će im više smetati činjenica što iz zadnja tri reda neće moći čitati podnaslove europskih filmova, koji će tu biti reprizirani tijekom nacionalnog festivala, nakon već održane premijere na Kaštelu.
Dosad najveći adut Pule - odlična posjećenost projekcija u Areni - možda ne ispuni očekivanja, jer su domaći filmski laureati ove godine ponudili hermetičnija ostvarenja, od kojih se baš puno ne očekuje u kinima. Ipak, pretpostavlja se da bi pulsku publiku ipak trebalo zanimati što su novo napravili Vinko Brešan, Arsen Ostojić ili Fadil Hadžić. Teže će biti sa stranim filmovima koji se prikazuju poslije ponoći, budući da im naslovi nisu suviše atraktivni.
Festival slavi 55. obljetnicu i priželjkuje medijsku pompu i entuzijastične gledatelje kakve imaju njegovi konkurenti. Možda bi bilo bolje da provjeri kako to oni postižu, a pritom potroši što manje novca iz državnog i gradskog budžeta.
Negdje u snijegom zametenom američkom bespuću, a automobilu marke Buick Rivera, dva muškarca prizivaju demone rata u Bosni: jedan je Musliman, a drugi je bosanski Srbin. To je otprilike radnja romana Miljenka Jergovića “Buick Rivera”, a Goran Rušinović, nagrađen Zlatnom arenom za svoj prvijenac “Mondo Bobo” (1997.), jedino nije poštovao asocijativnost predloška: izraziti modernist ovaj put je napravio narativno čvrstu triler-dramu sa samo dva glavna glumca (Slavko Štimac i Leon Lučev) i jednom epizodom (Amerikanka Aimée Klein).
Snimljen na lokacijama u američkom Fargu (lokaciji istoimenog krimića braće Coen, samo što su slavni redatelji svoj film realizirali u Kanadi), “Buick Rivera”, usprkos produkcijskim nedaćama, koštao je razmjerno skromnih 4,5 milijuna kuna. Scenarij je nagrađen na sarajevskom CineLinku i promoviran u canneskom Atelieru: iako se nije uspio probiti u službenu selekciju potonjeg festivala, film ozbiljno računa na uspjeh na međunarodnoj filmskoj sceni.
Svojim prvijencem “Blagajnica hoće ići na more” (2000.) Dalibor Matanić privukao je 50.000 gledatelja u hrvatska kina, no kada je u pitanju njegovo novo ostvarenje, ekranizacija knjige kultnog pisca Damira Karakaša “Kino Lika“, komercijalnih kalkulacija nije bilo, što se možda pokaže kao dobra strategija. Jer, autor i sam priznaje da mu je film “crnjak”, u kojem je najbizarnija scena valjanje gole protagonistice (debitantica Areta Ćurković) po blatu sa svinjama. Možda to publici bude zanimljivije od komedija koje im se suviše očito pokušavaju dodvoriti.
Matanićev se film odigrava u ličkoj zabiti u koju stižu prve vijesti o skorom združivanja njihove domovine s Europskom Unijom. Kako će se to odraziti na sudbine talentiranog nogometaša, punačke prodavačice i seljaka izluđenog sušom, pokazat će rasplet. “Kino Lika” koštao je 7 milijuna kuna, što nije previše, jer se snimalo isključivo na lokacijama, a najvjerojatnije ćemo ga vidjeti i kao jednog od natjecatelja u regionalnom programu Sarajevo film festivala.
U klinču između “Indiane Jonesa 4” i “Seksa i grada”, novi se film Vinka Brešana nije osobito dobro proveo u domaćim kinima, jer ga je vidjelo tek oko 6500 gledatelja, što je otužni prosjek domaće kinematografije iz kojeg se redatelj dosad izdvajao, pogotovo njegovi megahitovi “Kako je počeo rat na mom otoku” (1996.) i “Maršal” (1999.). Gledanost postrani, “Nije kraj” vrlo je dobar film, koji hrabro miješa žanrove - od trilera do komedije groteske - i bavi se provokativnom romancom, zaluđenošću bivšeg hrvatskog borca Srpkinjom iz Obrovca, koju je prvi put ugledao preko nišana snajpera tijekom Domovinskog rata.
U ovogodišnjoj filmskoj ponudi u Areni Brešanovo je djelce neosporni “crowd pleaser”, pa bi ga gledatelji mogli ispratiti aklamacijama, osobito Predraga Vušovića čiji je humor taman po mjeri pulske publike. Inače, “Nije kraj” najskuplja je ovogodišnja produkcija - 10,5 milijuna kuna: s toliko lokacija i glumaca jeftinije nije moglo!
Novi film Zrinka Ogreste vratio se bez nagrade s međunarodnog festivala u Karlovym Varyma, gdje je redatelj postigao najveći uspjeh u karijeri: dobio je specijalnu nagradu žirija za svoje prethodno ostvarenje “Tu” (2003.). Nagrada ili ne, nema razloga za nezadovoljstvo: za svoj ga je program odabrao prilično izbirljivi Motovun, a u pripremi je još nekoliko prestižnih gostovanja na svjetskim filmskim smotrama.
Za Ogrestu, koji je dosad bio izrazito socijalno angažiran, “Iza stakla” je izvjesna prekretnica u karijeri, jer je u pitanju psihološka melodrama o ljubavnom trokutu, čije krajeve čine uspješni arhitekt, njegova supruga i dugogodišnja ljubavnica, bliska suradnica na poslu. Budžet od 7 milijuna i 800 tisuća kuna utrošen je uglavnom na vizualnu dotjeranost cjeline, budući da su Ogrestini protagonisti ovaj put puno boljeg socijalnog statusa nego u prethodnim filmovima. Leon Lučev - zahvaljujući i nastupu u Rušinovićevu filmu “Buick Rivera” - lako bi se mogao izdvojiti kao najvažniji glumac festivala.
Dobra je vijest što se Tomislav Radić definitivno vratio vrsti filmova kakvom je postizao najveće uspjehe u prvom razdoblju karijere, kada je snimio “Živu istinu” (1972.) i “Timona” (1973.). Nakon posve zaslužene Zlatne arene za “Što je Iva snimila...” (2005.), njegovo novo ostvarenje opet je komorna psihološka drama (cijena - četiri milijuna i 100 tisuća kuna) koja pribjegava omiljenoj dramskoj strategiji hrvatskog filma, omnibusu s prepletanjem priča i likova. Junaci “Tri priče o nespavanju”, kako naslov upućuje, imaju problema sa snom (u čemu prednjači jedna beba), a radnja se odigrava na dvije europske lokacije (strane gošće su glumice Rosana Pastor i Maria Almudever).
Kao i u “Timonu”, Radić je uspio nagovoriti i svoje muške protagoniste da se razgolite, što Marinku Prgi i Dariju Markoviću, zagrebačkom filmskom kritičaru koji danas živi u Španjolskoj, nije bilo osobito teško. Dvojbeno je samo što takav zahtjevan film radi u prevelikoj Areni? Kino Valli njemu bi bio neusporedivo primjereniji prostor.
Producent Jozo Patljak, vlasnik Alka filma, nevjerojatno je tvrdoglav tip. Zapeo je dokazati da će s veteranom Fadilom Hadžićem (86 mu je godina) napraviti uspješan film i sada mu je to već treći pokušaj. Problem je možda bio u tom što su “Doktor ludosti” (2003.) i “Lopovi prve klase” (2005.) komedije, a u tom se žanru Hadžić nikad nije snalazio na filmu, nego isključivo na pozornicama.
“Zapamtite Vukovar” je ratna drama koju je Patljak realizirao bez pomoći Ministarstva kulture: poprilično čudno, budući da bi barem vukovarska tragedija morala biti tema od državnog interesa. Hadžića je privukla knjiga novinarke Alemke Mirković i inspirirala za scenarij nakrcan kako stvarnim tako i izmišljenim likovima. Saša Anočić, na primjer, glumi legendarnog Sinišu Glavaševića, a Goran Grgić Veselina Šljivančanina. Ako se Hadžiću i Patljaku posreći, njihov bi film mogao biti tzv. dark horse festivalske utrke. Svi spominju okršaj Brešana, Ogreste, Matanića i Ostojića, međutim, ni Hadžić nije bez šansi.
Mate Matišić može biti zadovoljan ovogodišnjim pulskim festivalom budući da se nametnuo kao dramski pisac koji najviše intrigira domaće filmaše. Vinko Brešan iskoristio je motive njegovih drama “Žena bez tijela” i “Sinovi umiru prvi” za film “Nije kraj”, a Arsen Ostojić ekranizirao je “Ničijeg sina” (kojeg je prethodno Brešan postavio na sceni riječkog HNK).
Ostojiću je novi film odmak od mozaičke strukture prvijenca, “Te divne splitske noći”, moralnog pobjednika pulskog festivala 2004. godine. U pitanju je pravolinijska drama, čiji je protagonist hrvatski ratni invalid: on otkriva neugodnu istinu da njegov pravi otac nije onaj za kojeg je mislio, “novokomponirani” političar, nego netko posve drugi - i to još Srbin! Glavnu ulogu tumači riječki glumac Alen Liverić, partneri su mu Mustafa Nadarević i Biserka Ipša, a budžet je 7 milijuna i 400 tisuća kuna. Patljak je oba svoja filma - Hadžićev i Ostojićev - realizirao na super 35-ici (cinemascope formatu), a oni koji su ih vidjeli, tvrde da su vizualno impresivni.
|
Sub
ota: Buick Rivera
|
|
Nedje
lja: Kino Lika
|
|
Pone
djeljak: Nije kraj
|
|
Utorak: Iz
a stakla
|
|
Srijeda: Tr
i priče o nespavanju
|
|
Četvrtak: Zapamtite Vukovar
|
|
Pet
ak: Ničiji sin
|
Nenad Polimac
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....