Najbolji strani pop albumi 2006.

2. BOB DYLAN, Modern Times

Dylan je dugo vremena bio bez albuma koji bi mogao izdržati usporedbu s remek-djelima 'Bringing It All Back Home', 'Highway 61 Revisited', 'Blonde On Blonde' i 'Desire'. 'Modern Times' će zahvaljujući genijalnim pjesmama 'Thunder Of The Mountain', 'Workingman's Blues 2' i 'Ain't Talkin' ostati zapamćen kao najbolji Dylanov album u posljednja tri desetljeća i jako fina stilizacija roots-žanrova.

3. HOWE GELB, 'Sno Angel Like You

Distorzirana pojačala, akustične gitare čije strune sijeku poput mača, bubnjevi u 'crvenom', bas za rušenje zidova i zbor s melodijama, moćnim poput Nijagare, osnova su ovog albuma s mnogo uznositosti na raskrižju suncem sprženog avangardnog alt-countryja i gorljivog gospela, premda bez ijedne gospel-pjesme, kakvog smo očekivali od oca americane i lidera Giant Sanda, a možda i od Rya Coodera.  

4. BRUCE  SPRINGSTEEN, We Shall Overcome: The Seeger Sessions

Prvi Springsteenov album bez ijedne njegove skladbe donio je set starih protestnih, radničkih, buntovničkih i ljevičarskih pjesama koje je proslavio folk-doajen Pete Seeger. Uzevši bluegrass band s gorja Appalachi, dixieland trubače iz New Orleansa, odnosno trupu od 17 glazbenika, Springsteen je oformio najveći mogući folk-bend i sintetizirao folk, blues, country, cajun...

5. TV ON THE RADIO, Return To Cookie Mountain

Alter-rockeri iz Brooklyna sa-čuvali su  preporuke upisane uz preklanjski debi, završili pretvorbu studijskog trija u petočlani live band i privukli Bowieja u ulozi savjetnika i gosta u pjesmi 'Province'. Producent Sitek maksimalno je iskoristio dolazak pijanista Gerarda Smitha i  bubnjara Jaleela Burtona, pa su usporedbe s Radioheadom postale suvišne, jer je TVOTR sada bolji band.

6. RED HOT CHILLY  PEPPERS, Stadium Arcadium

Ljetni san o ljubavi i rock'n'rollu, začet u San Franciscu 1967. i Woodstocku 1969., zatrt na koncertu Stonesa u Altamontu i upokojen povraćanjem Sex Pistolsa, na kraju su dosanjali punkeri iz Los Angelesa koji su ujedinili i oživotvorili maštovitost Hendrixa, snagu Zeppelina, razbarušenost Stonesa, čistoću Beatlesa, harmonije Beach Boysa, šarolikost Sly Stonea, senzibilnost Neila Younga i jednostavnost U2.

7. ALI FARKA TOURE, Savane

Kad se producent Nick Gold vratio iz Bamaka s materijalom za 'In The Heart Of The Moon' nitko se nije bavio glasinama kako je na istom sessionu snimljen još bolji album. Posthumno izdanje malijskog delta-blues gitarista, koji nikad nije prihvatio anglocentrični koncept glazbe dokaz je da je farmer iz Niafunkea na obali Nigera bio jedan od najvećih muzičara s kraja 20-og i početka 21-og stoljeća.

8. DONALD FAGEN,  Morph The Cat

Nakon come backa Steely Dana, Donald Fagen odlučio je obnoviti samostalnu karijeru. Na snimanje je doveo većinu glazbenika s 'Everything Must Go' i kroz svaku pjesmu provukao poneki detalj iz 70-ih. 'Morph The Cat' ima nostalgičnih momenata, poput briljantne posvete Rayu Charlesu u 'What I Do', ali Fagen je najjači u opisima New Yorka poslije 11. rujna i ciničnim komentarima američke politike.

9. BECK, Information

Radioheadov producent Nigel Godrich uspješno je asistirao Becku na 'Mutations' i 'Sea Change', no ovo je najimpresivniji rezultat njihove suradnje. "Postmoderni Dylan" pomiješao je acid-rock, alternativni hip hop, post-techno, novi kalifornijski freak-folk i klasični južnjački country-blues, da bi izvukao pregršt odličnih pjesama i niskobudžetnim video spotovima pretvorio  'Information' u multimedijalni projekt. 

10. THE GOSSIP, Standing In The Way Of Control

Remek-djelo plesnog post-punka s elementima funka, bluesa, soula i gospela. Gitaristički minimalizam i razigrani bubnjarski ritmovi ostavili su prostora za strasno-melankoličan glas Beth Ditto. Srodno detroitskim grupama poput The White Stripes, Detroit Cobras i Dirtbombs, newyorškim The Rapture i Sonic Youth, ali i post-punk bandovima s kraja 70-ih poput Au Pairs i Gang Of Four. 

11. GNARLS BARKLEY, St. Elsewhere

Tetovirani debeljko Cee-Loo Green napustio je southern-hip hop band Goodie Moob i pokušao se afirmirati kao soul pjevač u maniri Isaaca Hayesa, a onda je u Atlanti naletio na Briana 'Danger Mouse' Burtona koji se proslavio bootleg miksom Beatlesa i Jay Z-ija (The Grey Album) i produkcijom Gorillaza. Zajedno su napravili planetarni hit 'Crazy' i najzabavniji album godine.

12. ARCHIE BRONSON OUTFIT, Derdang Derdang

Archie Bronson Outfit otkrio je Laurence Bell  kad je navratio u pub na čašu piva. Boljeg dokaza o blagotvornom efektu odlaska u gostionicu ne treba tražiti, a Archie Bronson Outfit podjednako dobro voze bluesiranim garage-rock makadamom, Delta blues puteljcima, kao i tehnički besprijekornom Kraut-rock auto-cestom baštineći od Johna Mayalla, koliko i od Fausta ili Public Image Ltd.

13. AMY WINEHOUSE, Back To Black

Na svom drugom albumu mlada i jezičava londonska R&B kantautorica priznaje da pije, o seksu i vezama piše i prljavim rječnikom, kad je ranjena,  svojim će napuklim glasom podsjetiti na Dianu Ross i Arethu Franklin, a njezin drugi album zvuči poput koktela bračne svađe i kolekcije besmrtnih singlova Motowna, Atlantica i Staxa.

 14. ADRIAN SHERWOOD, Becoming a Cliche

U karijeri dugoj četvrt stoljeća londonski producent Adrian Sher-wood radio je za Lee-Perryja, ADF, Dub Syndicate i Primal Scream. Potpisan je i kao koautor u studijskim projektima, ali ovo mu je tek drugi solo album. Miks futurističkog duba i junglea obogaćen sampleovima iz On-U Sound kataloga i asistencijama soul-reggae croonera LSK.  

Tijekom desetak godina karijere Cat Power je stekla reputaciju jedne od najinteresantnijih američkih kantautorica. 'The Greatest', sniman u Memphisu uz stare soul muzičare, neodoljiv je, poput mekog peciva topla i poput meda slatka, intimna i melankolična mješavina soula, countryja, popa 60-ih i indie-rocka, bliska Lambchopu, ali i Shelby Lynn i Nori Jones.  

16. THE ROOTS,  Game Theory

The Roots su zaokružili svoj najbolji rad nakon 'Things Fall Apart' i ponajbolji hip hop album u 2007. godini. Žestoko otvaranje s 'False Media' ima političke konotacije, ali The Roots ipak nisu skloni izlascima na barikade. Njihov ideal je uzbudljivi jazz-rap session, u kojem ima dovoljno mjesta i za briljantan repersko-rokerski crossover 'Here I Come'.

17. THE RACOUNTERS, Broken Boy Soldiers

Jack White nije heroinski ovisnik, frizura mu je cool, a retro-rock avantura s detroitskim singer/songwriterom Brendanom Bensonom i ritam-sekcijom garage-punk banda Greenhornes iznjedrila je debi s podjelom pjevačkih dužnosti nalik onoj kakvu su njegovali Lennon i Mc-Cartney, a uz 'šaranje' od The Who i Kinksa preko Zeppelina do Nirvane.

18. TONY ALLEN, Lagos No Shaking

Tony Allen počeo je karijeru u orkestru Fele Kutija, a danas svira s Damonom Albarnom i Paulom Simononom u londonskoj supergrupi The Good, The Bad & The Queen. Allenov trinaesti solo album, snimljen u Lagosu, podebljao je legendu o najboljem bubnjaru zapadne Afrike i donio pravu poslasticu ljubiteljima klasičnog afro-beata.

20. JOHNNY CASH, American V: A Hundred Highways

Četiri 'American' albuma i box-set 'Unearthed' Cash je snimio pod bolovima, a nakon smrti voljene June bio je i psihički slomljen. Unatoč svemu, smogao je snage za oproštaj snimiti potresno lijep album na temu ljubavi, vjerom i smrti, a s obradama kolega, prijatelja i uzora.

22. SOLOMON BURKE, Nashville

U nashvilleskom domu Buddy Miller - kantautor i producent s glasom i stasom soul pjevača organizirao je session na kojem su se okupili 'tvrdi' country i bluegrass glazbenici, ali i dame poput Gillian Welch, Patty Griffin, Dolly Parton, Patty Loveless i Emmylou Harris. U tjedan dana opuštene kućne atmosfere društvo je snimilo ležeran, ali fascinantan set country pjesama.

23. TOM ZE, Estudando O Pagode

 Za poklonike klasične Braziliane Tom Ze bio je i ostao samo velika enigma. Album koji je nastao iz nedovršene operete preuzeo je jednostavan libreto s tragičnom ljubavnom pričom, ali glazba je opet vrlo kompleksna i traži predanog slušatelja. Na površini, to je derivat tradicionalnog 'pagode' ritma, srodnog sambi, dok u dubljim slojevima Tom Ze zvuči poput luđeg brata Franka Zappe.

24. COSTELLO  & TOUSSAINT, The River In Reverse

Pravo slavlje glazbenog bogatstva New Orleansa i pjesama Allena Toussainta čije se klavirsko umijeće s mnogo vrludanja od jazza do bluesa i soula savršeno prostrlo kao temelj za Costellovo pjevanje i svirku s mnogo safta, mirisa, začina i boja američkog Juga. Gust složenac, pravi 'gumbo' rhythm & bluesa, soula, jazza, funka i rock & rolla New Orleansa.

25. JOAN AS POLICE WOMAN, Real Life

Joan Wasser odrasla je na Stoogesima, Black Flag i Sonic Youth, no zakačila se za soul i R&B, pa je poput poveznice između Chrissie Hynde, Dusty Springfield i Nine Simone te Nore Jones i Lucinde Williams, uz niz sličnosti s  Antonyjem (duet 'I Defy'), Rufusom Wainwrightom, CocoRosie, Joni Mitchell i Jeffom Buckleyjem. Glas,  emotivnost i intimnost pjesama doista su razorni. 

26. BONOBO, Days To Come

Projekt producenta, bas gitarista i DJ-a Simona Greena. Njegov treći album ne odstupa od početne downtempo sheme, ali bilježi promjene u zvuku najavljene na posljednjoj turneji s live bandom. U instrumentalima mogu najviše uživati fanovi Nightmares On Wax i Fila Brazilije, no ako ste ulovili Bonobo na radiju, to je sigurno bila jedna od  pjesama s vokalom izvrsne njemačke pjevačice Bajke.

27. CASSANDRA WILSON, Thunderbird

Cassandra  je ovoga puta  angažirala T-Bone Burnetta. Famozni producent (Roy Orbison i Elvis Costello) prilično je izmijenio njezin uobičajeni raspored u studiju. Doveo je Marca Ribotta, ali i programera Mikea Elizondoa koji je odradio pokuse s hip hop beatovima. No Cassandra Wilson opet je najjača u reinterpretacijama blues klasika, od 'Easy Rider' do Willie Dixonove 'I Want To Be Loved'.

28. YEAH YEAH YEAHS, Show Your Bones

'Fever To Tell' bio je sudar postpunka blues-mutacija i garage-rocka, no 'Show Your Bones' je zreo klasik alter-rocka, a najviše iznenađuje kako su Yeah Yeah Yeahs tako brzo i lako 'prešaltali' iz bučnog kaosa u band koji efikasno i disciplinirano rabi punkersku eksplozivnost kao pogonsko gorivo za izvrstan pop.

29. NEIL YOUNG, Living With War

Biti političan i debatirati, za Younga kao starog hipika koji se dobro sjeća Vijetnama, Woodstocka i mirovnih marševa nije ništa novo. Dapače, Young se osjeća kao riba u vodi  potvrđujući da svakome hipiku treba rat kako bi imao protiv čega voditi borbu perom i gitarom, a sada i internetom kojeg je vješto iskoristio kako bi antiratni album dopro do što većeg broja ušiju.

30. OJOS DE BRUJO, Techari

Flamenco, rumba, hard-funk i hip hop. Unikatni 'street style' miks katalonskog banda (u prijevodu - Vještičje oči) zvuči kao poziv na okupljanje različitih frakcija 'global groove' scene. Domaćine predvode virtuozni flamenco gitarist Ramon Gimenez i pjevačica Marina Abad, a tu su i njihov stari prijatelj Nitin Sawney, senegalski reper Faada Freddy (Daara J) i perkusionisti iz ADF-a. 

31. NEKO CASE, Fox Confessor Brings The Flood

Neko Case je vokalno superiorna pjevačica čiji je snažan, nazalni glas blizak rockabilly buntovnici Wandy Jackson i country primadonama Loretti Lynn i Tammy Wynette, no vjerojatno je najbliža pop pjevačicama poput Nancy Sinatre. Balansira indie-rock, twang-gitare i cinemascopski country & western, barokni pop, noir-jazz i blues. Rukopis na pola puta između Martyja Robbinsa i Nicka Cavea.

32. TY, Closer

Afro-futurizam i stop-and-go tehnika, briljantno razrađeni na albumu 'Upwards' (2003.), gurnuti su u drugi plan kad se londonski reper i alter- hip hop producent Ben 'Ty' Chijioke odlučio približiti prekooceanskim saveznicima. Rezultat je impresivan, ali dio zasluga se mora pripisati gostujućim reperima. Najviše su pokazali De La Soul, Bahamadia i Speech.

33. BONNIE PRINCE BILLY, The Letting Go

Oldhamovim folk pjesmama s natruhama bluesa i countryja i temama ljubavi i smrti, bez nasilja i animalnosti, europski su pečat dali Dawn McCarthy sa svojim renesansnim vokalom, silanski gudački kvartet s iskustvom u suvremenoj klasičnoj glazbi te producent Valgeir Sigursson (inače suradnik Bjork). Lijepo i osjećajno povezivanje dviju folk tradicija; engleske i američke.

34. OOIOO,  Taiga

Yoshimi 'P-We' Yokota je japanska prijateljica Flaming Lipsa, opjevana na albumu 'Yoshimi Battles The Pink Robots'. Od 1988. godine Yoshimi svira bubnjeve u kultnom noise-rock bandu The Boredoms, ali autorske radove čuva za vlastiti projekt OOIOO. Zamislite Sonic Youth u điru po tribalnoj Africi ili Can s japanskim kodo bubnjarima, dobit ćete obrise albuma 'Taiga'. 

35. DANI SICILIANO, Slappers

Londonski broken beat i future jazz producent Matthew Herbert imao je nekoliko projekata u kojima je sudjelovala njegova (sada već bivša) supruga Dani Siciliano. No, iz toga se nije dalo naslutiti da bi drugi solo album nekadašnje kalifornijske barske pjevačice mogao nadmašiti sve ovogodišnje radove razvikanih klupskih hitmakera.

36. BELLE AND SEBASTIAN, The Life Pursuit

Reinterpretacija bacharachovskog i girl popa 60-ih, te bowiejevskog glam-rocka 70-ih s pozicije 80's indie-pop banda The Prefab Sprout. Dašak soula, mrvu emocija s tapiserije Carole King i ironije Kinksa, vrhom punu žlicu morrisseyevske melankolične senzibilnosti, začinite s malo tople elektronike, kojim snažnim klavirskim akordom, gudačima i dobit ćete album s malo poželjne retro patine.

37. SERGENT GARCIA, Mascaras

'Sergent' Garcia nije dosegnuo popularnost rivala Manu Chaoa, ali već godinama brani titulu viceprvaka latin-alter produkcije. Njegov peti album fokusiran je na španjolsko govorno područje, no unutra su i pjesme na francuskom i engleskom, što odgovara proširenom koncertnom itinereru i potvrđivanju statusa europske live atrakcije.

38. PRIMAL SCREAM, Riot City Blues

Unatoč tekstovima u kojima se prečesto spominju Isus, đavo, džankiji, rock 'n'roll doktori i sestre, pilule, revolveri, benzin, Mustang Ford, samoubojice i gitare, 'Riot City Blues' je zabavan, punokrvan, razigran, 'good time' rock'n'roll album, križan soulom, bluesom, countryjem i odlascima u psihodeliju i garage-punk 60-ih.

39. MICHAEL FRANTI & SPEARHEAD, Yell Fire

Glasnogovornik antiglobalista i autor antologijske pjesme 'Bomb The World' prije nove akcije sa Spearheadom obišao je Bagdad, Gazu i Zapadnu obalu, snimio dokumentarac 'I Know I'm Not Alone' i našao inspiraciju za još jedan soul-reggae-hip hop manifest. Naravno, Frantijeve poruke nećete čuti na MTV-u barem do kraja Bushovog mandata.

40. TWO GALLANTS, What The Toll Tells

Adam Stephens i Tyson Vogel  rabe samo bubanj, glas i gitaru, žive u svom svijetu baš kao Jack i Meg White, no proglasiti ih kopijom detroitskog dueta bila bi blasfemija jer pjesme raspredaju u stilu Casha, Dylana i Younga, galeriju likova oslikavaju velikim žarom i marom za detalje, a muzički su do grla utopljeni u prljavi folk, punk, western i southern-rock.