RIM - Je li Katolička crkva objavila popis novih sedam smrtnih grijeha, kao što to javljaju pojedina glasila? Kao i mnogoput, opet je za račun efektnog naslova žrtvovana činjenica.
Novih sedam smrtnih grijeha spomenula je rimska la Repubblica jučer, a za njom londonski Times, crpeći iz intervjua koji je vatikanskome Osservatoreu Romanu dao Gianfranco Girotti, naslovni biskup Mete i dužnosnik Apostolske penitencijarije (sudišta Svete Stolice nadležnoga "pro foro interno", dakle za unutrašnje crkvene odnose, pa i nesakramentalne).
Pričest usprkos grijehu
Monsignor Girotti nije govorio ni o kakvim novim smrtnim grijesima, nego o "novim oblicima društvenog grijeha". Posrijedi su društvena ponašanja u kojima pojedinac sudjeluje, i time griješi protiv Boga, protiv njegova plana spasenja ili protiv onoga što je Bog stvorio da služi ljudima i da ih veseli, po nauku Katoličke crkve.
Kršćani su iz židovstva preuzeli Desetore zapovijedi koje je Moše (Mojsije), kako je rekao, dobio osobno od Boga na Sinaju. Kršenje bilo koje od tih zapovijedi kompromitira vječno spasenje, sve dok se prekršitelj iskreno ne pokaje i čvrsto odluči da ih više neće kršiti. Za oproštenje nekih od tih prijestupa Katolička crkva zahtijeva da se krivac pokaje i pred ljudskim sudom i da otrpi dosuđenu kaznu (primjerice za ubojstvo). U srednjem vijeku dodan je i popis sedmorih smrtnih grijeha, u koji su uvršteni: oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost, te lijenost.
Drogiranje, pretjerano bogaćenje, izazivanje siromaštva, socijalna nepravda, zagađivanje okoliša, manipuliranje DNK i ugrožavanje embrija
Katolička crkva je upozoravala i na druge grijehe, dakle na ponašanja nespojiva kako s kršćanskom vjerom, tako i s vječnim spasenjem, uvršćujući na taj popis podosta toga. Neke od njih definirala je u nauku vjere (katekizmu), osobito od Tridentskog koncila. Aktualni katekizam, na primjer, upozorava da je i utaja poreza grijeh protiv Božje zapovijedi: "Ne kradi!", te sugerira da za odrješenje od grijeha utajivač mora vratiti utajeno, kao što i ini kradljivac mora vratiti utajeno. Mnogi se Hrvati svejedno pričešćuju, unatoč tome.
Papa Benedikt XVI. se ovih dana izravno požalio da među vjernicima slabi poimanje grijeha. Drugim riječima, da katolici više i ne shvaćaju uvijek kad vrijeđaju Boga, kad griješe protiv Njegove ljubavi. Štoviše, u javnost je izišao i podatak iz istraživanja koje je prije nekoliko godina provelo Katoličko sveučilište Svetog Srca, da se tri petine katolika uopće više ne ispovijedaju. A ispovijed je, u katoličkom nauku vjere, sakrament pomirbe s Bogom, za koji je prvi uvjet spoznati grijeh, pa se za nj iskreno pokajati, te ga eventualno i okajati, kako bi čovjek ponovo mogao biti svetohranište Boga živoga preobraženoga u hostiju. Apostolska penitencijarija ovih je dana upravo zato ponovo raspravljala o tome što je grijeh danas i - posve u skladu s katoličkim vjerskim naukom i s onim što su u više navrata iznosili recentni pape kao vrhovi katoličkog magisterija - navela neka od tih ponašanja neprihvatljivih za katolika, ako zaista vjeruje u Boga, ako Ga zaista ljubi, ili barem ako zaista strepi od Sudnjeg dana.
Pedofilija i abortus
Boga se vrijeđa, specificirao je Girotti u intervjuu, i upropašćujući okoliš, poduzimajući moralno diskutabilne znanstvene pokuse, genetski manipulirajući da se izmijeni DNK ili ugrozi embrij. U grijehu je tko se drogira i tko drogu raspačava (Crkva ipak ne precizira što je sve droga, je li to npr. duhan). U grijehu je, po Girottiju, i tko uzrokuje socijalne nepravde koje izazivaju siromaštvo, te koji sabiru blago namijenjeno malobrojnima, ali to nije novost.
U intervjuu je prelat naglasio da su teški grijesi i dalje abortus i pedofilija, što također nije novost (abortus, naime, Katolička crkva podvodi pod Božju zapovijed: "Ne ubij!"). Naravno, nije biskup propustio da za pedofiliju kojom su se okaljali crkveni dužnosnici okrivi novinare, jer smo mi to, veli, "naglasili da bismo ocrnili Crkvu" - što je uvrijeđena reakcija nečiste savjesti, jer bi iole pošten uzeo u obzir mogućnost da novinari prozivaju društveno štetna ponašanja ne gledajući krivcu ni u brk, ni u odoru (koja ni tu sama ne čini čovjeka).
Inoslav Bešker
Novih sedam smrtnih grijeha spomenula je rimska la Repubblica jučer, a za njom londonski Times, crpeći iz intervjua koji je vatikanskome Osservatoreu Romanu dao Gianfranco Girotti, naslovni biskup Mete i dužnosnik Apostolske penitencijarije (sudišta Svete Stolice nadležnoga "pro foro interno", dakle za unutrašnje crkvene odnose, pa i nesakramentalne).
Pričest usprkos grijehu
Monsignor Girotti nije govorio ni o kakvim novim smrtnim grijesima, nego o "novim oblicima društvenog grijeha". Posrijedi su društvena ponašanja u kojima pojedinac sudjeluje, i time griješi protiv Boga, protiv njegova plana spasenja ili protiv onoga što je Bog stvorio da služi ljudima i da ih veseli, po nauku Katoličke crkve.
Kršćani su iz židovstva preuzeli Desetore zapovijedi koje je Moše (Mojsije), kako je rekao, dobio osobno od Boga na Sinaju. Kršenje bilo koje od tih zapovijedi kompromitira vječno spasenje, sve dok se prekršitelj iskreno ne pokaje i čvrsto odluči da ih više neće kršiti. Za oproštenje nekih od tih prijestupa Katolička crkva zahtijeva da se krivac pokaje i pred ljudskim sudom i da otrpi dosuđenu kaznu (primjerice za ubojstvo). U srednjem vijeku dodan je i popis sedmorih smrtnih grijeha, u koji su uvršteni: oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost, te lijenost.
Drogiranje, pretjerano bogaćenje, izazivanje siromaštva, socijalna nepravda, zagađivanje okoliša, manipuliranje DNK i ugrožavanje embrija
|
Moderni grijesi
|
Papa Benedikt XVI. se ovih dana izravno požalio da među vjernicima slabi poimanje grijeha. Drugim riječima, da katolici više i ne shvaćaju uvijek kad vrijeđaju Boga, kad griješe protiv Njegove ljubavi. Štoviše, u javnost je izišao i podatak iz istraživanja koje je prije nekoliko godina provelo Katoličko sveučilište Svetog Srca, da se tri petine katolika uopće više ne ispovijedaju. A ispovijed je, u katoličkom nauku vjere, sakrament pomirbe s Bogom, za koji je prvi uvjet spoznati grijeh, pa se za nj iskreno pokajati, te ga eventualno i okajati, kako bi čovjek ponovo mogao biti svetohranište Boga živoga preobraženoga u hostiju. Apostolska penitencijarija ovih je dana upravo zato ponovo raspravljala o tome što je grijeh danas i - posve u skladu s katoličkim vjerskim naukom i s onim što su u više navrata iznosili recentni pape kao vrhovi katoličkog magisterija - navela neka od tih ponašanja neprihvatljivih za katolika, ako zaista vjeruje u Boga, ako Ga zaista ljubi, ili barem ako zaista strepi od Sudnjeg dana.
Pedofilija i abortus
Boga se vrijeđa, specificirao je Girotti u intervjuu, i upropašćujući okoliš, poduzimajući moralno diskutabilne znanstvene pokuse, genetski manipulirajući da se izmijeni DNK ili ugrozi embrij. U grijehu je tko se drogira i tko drogu raspačava (Crkva ipak ne precizira što je sve droga, je li to npr. duhan). U grijehu je, po Girottiju, i tko uzrokuje socijalne nepravde koje izazivaju siromaštvo, te koji sabiru blago namijenjeno malobrojnima, ali to nije novost.
U intervjuu je prelat naglasio da su teški grijesi i dalje abortus i pedofilija, što također nije novost (abortus, naime, Katolička crkva podvodi pod Božju zapovijed: "Ne ubij!"). Naravno, nije biskup propustio da za pedofiliju kojom su se okaljali crkveni dužnosnici okrivi novinare, jer smo mi to, veli, "naglasili da bismo ocrnili Crkvu" - što je uvrijeđena reakcija nečiste savjesti, jer bi iole pošten uzeo u obzir mogućnost da novinari prozivaju društveno štetna ponašanja ne gledajući krivcu ni u brk, ni u odoru (koja ni tu sama ne čini čovjeka).
Inoslav Bešker
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....