Tad mi je Arkan stavio pištolj u usta i rekao: "U ovom trenutku da si se pokupio s mojim ljudima i da podneseš Ministarstvu sporta zahtjev za promjenom imena iz nogometnoga kluba Mladi proleter u Mladi Obilić. Da bih spasio živu glavu, ja sam to i učinio jer da nisam, sigurno bih bio ubijen - kaže mirnim glasom Aleksandar Olarević, vlasnik kluba Mladi radnik, dok mu oči bježe i time ipak odaju uznemirenost.
- Dobio sam nemoralnu ponudu da dio ugovora, odnosno transfer od oko milijun tadašnjih njemačkih maraka dam određenoj grupi ljudi koja je, može se tako reći, imala utjecaj na nogometni savez, koja je sastavljala reprezentaciju. Garantirali su mi da ću svakih 20 zadnjih minuta utakmice igrati na svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. - smiješeći se kaže Saša Marković, bivši igrač beogradskog Železnika i Crvene zvezde.
Prema neslužbenim informacijama, Željko Ražnatović-Arkan, nekadašnji kum srpske mafije, sada već pokojni, planira ubojstvo tadašnjeg predsjednika UEFA-e Lenarta Johansona jer UEFA nije odobrila da on, kao vlasnik FK Obilića i kao optužen za ratne zločine i kriminal, može voditi svoj klub na međunarodnim susretima. Šalje svoje ljude u Beč, ali oni u posljednji trenutak odustaju od zadatka jer nisu imali pogodan trenutak.
- Da, čuo sam za to. To mi nije bilo prvi put. Bio sam samo uznemiren - rekao je Lenart Johanson, predsjednik UEFA-e od 1990. do 2007. godine.
Uvodne su to sekvence iz senzacionalnog i intrigatnog šestodijelnog serijala uredništva popularne emisije "Insajder - pravila igre" o nogometnoj mafiji u Srbiji koji potpisuju dvije zgodne krhke djevojke - urednica Brankica Stanković i novinarka Mirjana Jeftović. Serija se upravo prikazuje na neovisnoj beogradskoj tv postaji B 92, a producent je Miodrag Đorović. Emisija je u ovo neizvjesno predizborno vrijeme uzbudila srbijansku javnost.
- Ratovi na tlu bivše Jugoslavije bili su prilika da se pojedinci obogate pljačkom i otimanjem izgovarajući se na patriotizam. Dok je država bila u ratu, a građani sve siromašniji, povlašteni su našli način da švercom cigareta, oružja, droge i raznim drugim poslovima zarade milijune. U jednom trenutku, početkom devedesetih, unosan biznis postaje osnivanje ili preuzimanje nogometnih klubova. Da je već tada bila u pitanju dobra zarada, pokazuje činjenica da su novi vlasnici s jedne strane postali ljudi iz podzemlja, a s druge državni dužnosnici - kaže Brankica Stanković.
Kada je 2000. godine ubijen čelni čovjek NK Obilić, naslijedila ga je njegova supruga Ceca. Srpska pjevačka zvijezda ne želi komentirati prvu epizodu dokumentarca o nogometnoj mafiji, nego kratko kaže: 'Ja nisam fudbalska mafijašica'
Jusuf Bulić postigao je rezultat 'vrijedan divljenja'. Uspio je, naime, klub iz šestog razreda dovesti do prve lige. Viđeni član beogradskih mafijaških krugova. Ubijen je u sačekuši 1998. godine. Danas klub vodi njegov sin Dragan koji je i predsjednik Udruge prvoligaša
Novinari "Insajdera" tijekom rada dobivali su mnogo prijetećih poruka, poput one Brankici Stanković da "se ne pojavljuje u Crnoj Gori" pa i onih u kojima im se prijeti smrću da odustanu od emisije jer ima dosta onih koji su umiješani u nečasne radnje, a još su moćni, utjecajni i nedodirljivi.
- O nogometu ne znam ništa niti me to zanima, ali zaključili smo da bi tema mogla biti zanimljiva ljudima. Reakcije su iznimne, dobivamo na tone poruka - kaže Brankica Stanković. No već tijekom rada na seriji dobili su dobronamjernu poruku od "svojih" ljudi iz policije da se "ostave ćorava posla" jer to može loše završiti.
- Mi na seriji radimo sedam mjeseci, a to se zbilo otprilike u petome mjesecu rada. Nas smo troje tada sjeli i razgovarali o daljnjoj sudbini projekta jer smo vidjeli da je to, i prije nego što je izišlo u javnost, izazvalo veliku reakciju zainteresiranih grupacija. Rečeno nam je da je zavladala panika u redovima, da su neki čak otišli iz zemlje. No zaključak je bio da moramo nastaviti dalje i sada se serija prikazuje - kaže Stanković.
Film u maniri najnapetijih trilera otkriva kako se kriju profiti klubova, kako zarade od prodaje igrača odlaze u džepove raznih ljudi iz svijeta nogometa, odnosno kriminala i politike, kako se kroz sport pere novac stečen prodajom droge ili drugim nelegalnim poslovima. Utakmice se namještaju, a kontrolom kladionica novac se vrti u krugu zainteresiranih. Sportska mafija jedna je od rijetkih čiji poslovi nisu ni taknuti.
U tom srbijanskom mikrosvijetu nogometa sve pršti od ubojstava, otmica, ucjena, prijevara, namještaljki.
- U "Insajderu" su rekli ono što se odavno zna, ali nitko se do sada nije usudio o tome javno progovoriti. U Srbiji je u mnogim stvarima slična situacija. Svi sve znaju, o tome se godinama bruji po kafićima, znaju se mnoge pojedinosti, ali javno svi šute - kaže urednik u beogradskom listu Vreme Miloš Vasić.
Ova emisija izavala je veliku reakciju srbijanske, ali i publike u ostalim postjugoslavenskim državama koje se također susreću sa sličnim problemima unutar svog nogometa. Pravila igre tako su gledanija od ostalih emisija "Insajdera" poput nedavno prikazane serije o tome kako su se u vrijeme sankcija golema sredstva iz Srbije slala na račune stranih banaka čime je država ogoljena i opljačkana. No u pitanju je nogomet. Brankica Stanković kaže kako emisija nije o nogometu, nego nogometu kao sredstvu mafije i politike te o sprezi politike i organiziranog kriminala u Srbiji gdje je u devedesetima na najradikalniji način došlo do kriminalizacije političkog života.
Emisija donosi impresivan popis klupskih čelnika i njihovih primarnih poslova. Od 1999. do 2006. godine ubijena su čak trojica predsjednika beogradskog kluba Bežanija, nižerazrednog kvartovskog kluba koji je, naporom i zaslugom "momaka s bežanijskog asfalta", ostvario san generacija stanovnika tog naselja da ima prvoligaša i na svom skromnom stadionu ugoste velikane Zvezdu i Partizan. Tako je 1999. godine ubijen Petar Milošević, predsjednik kluba, a ujedno i šef bežanijskoga klana, 2000. godine ubijen je njegov nasljednik Radoslav Trlajić, zvani Bata Trlaja, a 2006. godine ista je sudbina, treba li reći, sustigla Gorana Mijatovića Mitu, također obnašatelja obiju funkcija na Bežaniji.
Johansson se pojavljuje u prvoj epizodi dokumentarnog filma i kaže da je bio obaviješten o namjerama Arkana da ga likvidira. Nisam se uplašio, kaže tadašnji predsjednik Uefe, ali nije mi bilo ugodno
Živadin Mihajlović zvan Žika Muštikla, član SPS-a, uspio je klub iz beogradskog predgrađa uvesti u prvu nogometnu ligu. I Muštikla je poslije ubijen u jednom od brojnih obračuna
Glavom su svoju zanesenost nogometom platila i dva predsjednika FK Zvezdara, također iz prigradskoga beogradskog naselja - Miodrag Miča Nikšić, 1995. godine, te Branislav Trojanović zvani Trojke, 2000. godine. U "sačekuši" je ubijen čelnik FK Železnik, također iz pitoresknog beogradskog naselja, Jusuf Jusa Bulić, 1998. godine. On je postigao senzacionalni uspjeh vrijedan divljenja, klub je u šest godina iz šestog doveo do prvog ranga. Njegov sin Dragan danas vodi klub i predsjednik je Udruge prvoligaša Srbije. A 2000. godine ubijen je vođa FK Obilića Arkan. Iste godine ubijen je Branislav Lainović Dugi, novosadski biznismen, bivši komandant Srpske garde i predsjednik FK Slavija iz Novog Sada.
No tu nije kraj 2004. godine, hladnokrvno je u prostorijama Nogometnog saveza Srbije ubijen njegov predsjednik Branko Bulatović. Za njegovu smrt sumnjiči se crnogorska mafija, a razlog je pokušaj da se stane na kraj namještanju utakmica. Predsjednik FK Proletera iz Zrenjanina Goran Gubić ubio se 2004. zbog toga jer nije mogao vratiti dugove, a nije želio sudjelovati u namještanju utakmica. Proleter je te godine ispao iz lige. U zatvoru se 2004. ubio predsjednik OFK Beograda Miko Brašnjević. Pritvoren je zbog sumnje da je bio član tzv. stečajne mafije. U OFK Beogradu bio je dok je na čelu kluba bio Zvezdan Terzić, današnji predsjednik Fudbalskog saveza Srbije. No zanimljivo je da nakon ustoličenja Terzića najviše igrača "romantičara" s Karaburme, igra u mladoj reprezentaciji Srbije.
- Ne mislim da su svi ti ljudi ubijeni baš zbog malverzacija u nogometu. Taj smo popis naveli da se vidi tko su ljudi koji vladaju srbijanskim nogometom. Svi veći klubovi u svojim upravnim odborima imaju moćne ljude iz politike, policije, biznisa, porezne uprave, pravosuđa pa su samim tim i zaštićeni od ozbiljnih istraga i kontrola. Nogometna mafija sprega je sporta, kriminala i politike. U tom lancu najvažniji je novac koji se dobiva od transfera. Prema zakonima, jedan dio novca od transfera ide u klub, a drugi kroz plaćanje poreza ide državi. No u nedostatku bilo kakve kontrole, ali i pravljenja dvojnih ili trojnih ugovora, novac, po svemu sudeći, završava u džepovima pojedinaca - kaže Stanković.
Dragan Aca Bulić kaže kako je pokraj devedesetih mogao tek s dva kluba igrati regularne utakmice. "S ostalima nisam smio da ne bih bio ugrožen", priznaje u emisiji Bulić. Brankica Stanković, koja se hrabro uhvatila u koštac s delikatnom i opasnom temom, kaže da ne smatra da čini junačko djelo iako joj upravo to svi govore. "Mi samo radimo svoj posao", kaže ta mlada srbijanska novinarka.
Miloš Vasić navodi kako je ovo što se događa u srbijanskom nogometu, a vjerojatno i u drugim postjugoslavenskim ligama, klubovima i menadžerima, tek brutalni nastavak onoga što se događalo u SFRJ, od vremerna kada su nogometom drmali Generalštab, razni moćnici iz CK pa onda i razni drugi koji su se tu počeli priključivati, poput prvog socijalističkog menadžera Ace Obradovića.
Prisjetimo se samo famoznog Džareta Džarovskog, nekadašnjeg neokrunjenog kralja "jugoslavenskog nogometa", preko kojeg su se navodno dogovarali rezultati. Poslije raspada Jugoslavije, u novoj državnoj tvorevini, beogradski klubovi Crvena zvezda i Partizan dominiraju ligom. Liga gubi na kvaliteti i provincijalizira se. U prvu ligu ulazi niz malih klubova s periferije koji su prije tavorili u nižerazrednim natjecanjima. Te klubove preuzimaju na razne načine ljudi iz kriminalnog miljea ili političari povezani s kriminalnim klanovima.
Stavili su mi pištolj u usta i rekli da moram promijeniti ime kluba u Mladi Obilić. Otišao sam i promijenio ime. Sve je bilo gotovo u roku od 24 sata. Nema sumnje da bi me ubili da to nisam učinio
Tražili su da im dam milijuna tadašnjih maraka od svoga budućeg transfera, a oni mi garantiraju da ću na svakoj utakmici reprezentacije na prvenstvu svijeta igrati posljednjih 20 minuta
U vrijeme sankcija i opće neimaštine Zvezda i Partizan su prodajom svojih igrača postali najveći srbijanski izvoznici, što je prilika da pojedinci steknu golema bogatstva. Zato u nogomet ulazi sve više beskrupuloznih ljudi. Poslije završetka ratova na prostoru bivše Jugoslavije razne nogometne klubove osnivaju ili preuzimaju, s jedne stane, ljudi s kriminalnim dosjeima i povratnici s ratišta, a, s druge, istaknuti članovi tadašnjeg SPS-a, direktori uspješnih poduzeća koja su radila pod direktnim pokroviteljstvom vlasti.
Politika predaje te male klubove i mnogim "zaslužnim" ratnicima, odnosno raznim "komandantima" specijalnih i inih paravojnih postrojbi koje su okrvavile ruke po Hrvatskoj, BiH i Kosovu. Tako je i Brana Mićunović postao vlasnik nikšićke Sutjeske. On je crnogorski pandan Arkanu. Mićunović je, recimo, pred mnoštvom svjedoka ubio, na ulazu u podgoričku bolnicu, već ranjenog konkurenta, a onda je na sudu oslobođen zbog nedostatka dokaza! Zeta iz Golubovaca u ruke dobiva Radojica Božović, član zloglasnih Crvenih beretki. U prvu ligu ulazi i klub iz beogradskog naselja Čukarički, na čijem je čelu bio Živadin Mihajlović iz SPS-a, zvani Žika Muštikla.
Žarko Pavlović, poznat kao gazda Žare, preuzima FK Napredak iz Kruševca. U Francuskoj je bio uhićen i proveo je u zatvoru nekoliko godina, pod optužbom da je umiješan u šverc cigareta. Prošle se godine vratio u Srbiju te za 34,5 milijuna eura kupio nekadašnju zgradu Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova, koja je uništena u NATO-ovoj intervenciji 1999. godine. Željko Ražnatović Arkan je nakon rata otkupio nižerazredni Obilić i za tri godine doveo ga do prvaka države.
Arkan je zadužio tadašnji srbijanski politički vrh Miloševića i društvo. On je početkom ratova u bivšoj Jugoslaviji odrađivao mnoge prljave poslove. Kao vođa Zvezdinih navijača Delija, negativna navijačka energija, potkraj osamdesetih od mržnje prema tadašnjem komunističkom režimu, brzo se okrenula prvo protiv Hrvata, Muslimana te Albanaca. Psihološke pripreme širokih narodnih masa za rat uspješno su obavljene. Istodobno je rastao Arkanov utjecaj u klubu. Tako, recimo, kada je Crvena zvezda 1991. godine osvojila Kup europskih prvaka, direktor Vladimir Cvetković, u svlačionici, kako navodi list Vreme, rekao je igračima: "Srećna je zemlja koja ima vas, koja ima jednog Slobodana Miloševića i jednog Željka Ražnatovića Arkana."
Nogometni uspjeh pokazao je i MUP Srbije sa svojim nogometnim klubom. Tijekom 90-ih to ministarstvo ima klub Milicioner. Klub je u pet sezona uzastopno napredovao iz jednog u drugi rang natjecanja da bi u prvu ligu ušao u sezoni 97-98. Posve zasluženo jer milicionari su zaslužili da se malo opsute nakon napornog posla. Potkraj 90-ih klub ima prestižan broj sponzora. Glavni financijer bila je Komercijalna banka direktora Ljubomira Mihajlovića, koji se Milicioneru okrenuo kada nije uspio stati na čelo Partizana, a ujedno je bila i glavna banka FK Obilić. Glavni pokrovitelj kluba bio je Vlajko Stojiljković, tadašnji prvi čovjek MUP-a Srbije.
Stojiljković je u tom vremenu, navodi se u filmu, potencijalnim sponzorima govorio: "Dajte koju paru Milicioneru, a mi ćemo to znati cijeniti." Poslije pada Miloševića, Milicioner je krenuo stopama svog patrona te je ispao iz prve lige, a donatori su se povukli. Sportski centar u Makišu ostao je u vlasništvu MUP-a Srbije. Zanimljiva je priča o prelasku igrača Vojvodine Nikole Lazetića u Arkanov Obilić.
Kada se drznuo dvoumiti, bio je, jednostavno, otet. Zoran Uskoković Skole, tadašnji vođa "miljakovačkoga klana", oteo je Nikolu Lazetića, kojem je bio menadžer, odnosno vlasnik. I tako je prodan Obiliću uz dogovor da mu Arkan isplati određenu svotu novca. Kako ovaj u dogovorenom roku nije isplatio Uskokovića, to je, kako se smatra, jedan od mogućih razloga zašto je Arkan ubijen 2000. godine. Žarko Nikolić, nekadašnji čelnik kluba, tvrdi da se nakon ubojstva Arkana i prodaje Lazetića u Tursku počinju javljati ljudi iz kriminalnog miljea koji traže novac od transfera.
- Kad sam pitao "kakvo pravo polažete na Lazetića", Jorga, Dugi, a i Skole rekli su mi da imaju aranžman s Arkanom da će dobiti svoj dio novca kada se ovaj proda u inozemstvo. Prodala ga je Ceca poslije Arkanove smrti. Dva milijuna eura sjelo je u Komercijalnu banku, a ostatak je Ceca uzela na svoj privatni račun - navodi Nikolić. Četiri mjeseca nakon ubojstva Arkana ubijen je i Zoran Uskoković Skole. Za to su optuženi pripadnici "zemunskoga klana" koji je vodio Milorad Ulemek Legija.
Njegov ga je menadžer Zoran Uskoković Skole oteo i prodao Arkanovu Obiliću. Neraščišćeni računi oko ovog transfera bili su, tvrde neki, razlog Arkanove likvidacije
Iako je, kako kaže, nogomet nimalo ne zanima, uspjela je s novinarkom Mirjanom Jeftović napraviti emisiju koja je izazvala golemu pozornost u Srbiji. Danas dobivaju gomilu pisama u kojima ih uglavnom hvale, a neki ih i upozoravaju
Kako cijene transfera ovise i o igranju nekog igrača u reprezentaciji, onda postoje razni pritisci i svatko pokušava ubaciti svog igrača tako da izbornici uglavnom nisu odlučivali o sastavu. Usporedno s tim, sve je više kriminalaca ulazilo u menadžerske vode te u svom vlasništvu imaju igrače.
Zoran Arsić, bivši predsjednik FK Vojvodina i međunarodni sudac, pred kamerama "Insajdera" govori kako nije želio podleći pritiscima da Obilić pobijedi u nekoj utakmici. Nakon poraza bijesni Arkan razgrnuo je kordon policije, ošamario ga, vadio pištolj, prijetio mu. Dragan Bulić, sin ubijenog Jusifa Bulića, navodi kako je samo dan nakon ubojstva oca njegov klub igrao s Arkanovim Obilićem. Železnik je morao izgubiti i to se i dogodilo, kaže Bulić.
Policija do danas nije otkrila ubojice Jusufa Bulića. No iz transkripata prisluškivanih razgovora članova tzv. Makine grupe, koji su optuženi, pa oslobođeni za ubojstvo policijskoga generala Boška Buhe, u jednom trenutku navodi: "Onda kada smo isplatili Turčina..."Budući da su se koristili šiframa prilikom razgovora, to je značilo: "Onda kada smo ubili Jusufa Bulića", navodi Brankica Stanković.
Saša Marković otkriva da mu je doslovce pet minuta nakon ubojstva Jusufa Bulića stigla ponuda da igra za reprezentaciju, ali pod uvjetima da dio novca da određenim ljudima. Slavko Mijović, zvani Mija Pijuk, ubijen 2001. godine (početkom 70-ih godina bio je osuđen na 12 godina zatvora zbog ubojstva), blizak Arkanu, prema Markoviću je imao odobrenje čelnih ljudi iz vrha tadašnjeg Fudbalskog saveza Jugoslavije za takvu vrstu ucjena - tko će igrati u reprezentaciji, a tko neće. Saša Marković tvrdi da Slobodan Santrač, izbornik reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998., uopće nije sastavljao reprezentaciju.
- Santrač je prije svake važne utakmice dolazio u svlačionicu i prva rečenica kojom se obraćao igračima bila je: "Što da vam kažem?". Dragan Piksi Stojković rekao mu je: "Sani, reci bar tim". Mislim da Sani nikad nije znao tim, smijulji se Marković u "Insajderu".
Zanimljivost je kako su u jutarnjim satima 29. siječnja pripadnici MUP-a Srbije uhitili predsjednika Fudbalskog kluba Vojvodina iz Novog Sada Ratka Butorovića zvanog Bata Kankan. Privedeni su još i direktor SC Vojvodina Milan Žabrić te nogometni suci Mihajlo Jeknić, Borislav Kašanski i Goran Kovačić iz Beograda, osumnjičeni za namještanje rezultata u Prvoj ligi Srbije.
Zbilo se to upravo u trenutku kada srbijansku javnost u ova teška predizborna vremena zaokuplja intrigantni dokumantarni film "Pravila igre" u kojem se govori o nogometnoj mafiji. Brankica Stanković ne misli da je to u izravnoj vezi s emisijom.
Teško je doći do nekih komentara iz nogometnih klubova. Većina govori da mora pogledati svih šest epizoda da bi mogli nešto reći, a pojedinci tvrde kako o tome nisu imali pojma. Neki već sada proglašavaju "Pravila igre" velikom glupošću i "znanstvenom fantastikom". Mnogi čelni ljudi nogometa odbili su razgovor, a Ceca je, recimo, nakon prve epizode, kratko rekla kako "ona nije nogmetna mafijašica". No, kaže Brankica Stanković, zanimljivo je da u tome najviše prednjače sportski listovi, pogotovo beogradski Sportski žurnal.
- Sada neki od sportskih novinara očito odrađuju poslove za moćnika kojima ovi služe kao glasnogovornici - kaže ona. Brankica Stanković smatra da joj je u radu pomoglo što nije navijač niti je nogomet zanima.
- Mislim da je taj naš odmak bila prednost u radu.
A napominje kako joj se javilo mnoštvo razočaranih navijača. Doduše, nije bilo nikave reakcije iz udruga navijača, pogotovo ne iz redova Delija i Grobara, kao najbrojnijih i najmoćnijih navijačkih skupina. No kaže nam Stanković kako se u seriji nisu bavili navijačima i njihovim odnosima s klubovima. Ali kaže da će možda biti reakcija nakon epizode koja se bavi upravo Zvezdom i Partizanom.
No pravosuđe ne reagira iako su neki sugovornici priznali kažnjiva djela ili uputili na neke koji su ih činili. Brankica Stanković napominje da priča ide dalje jer su u radu na emisiji otkrili da je Vlada Srbije donijela tajni (sic!) zakon o privatizaciji klubova! Možda smo zato svjedoci da mnogi ljudi iz biznisa, tajkuni, ulaze u upravne odbore klubova i sve se više vrte oko nogometa. Očito je zakon i tajan upravo zato da se zauzmu pozicije kada se objavi - nastavlja Stanković.
Spektakularno uhićenje
Policijske kamere snimile su uhićenje predsjednika nogometnog kluba Vojvodina Ratka Butorovića zvanog Bata Kankan. Butorović je uhićen 29. siječnja u ranim jutarnjim satima u svojoj kući. Osim njega, uhićen je i direktor SC Vojvodina Milan Žabrić i tri nogometna suca. Autorica dokumentarca o srpskoj nogometnoj mafiji smatra da ova uhićenja nemaju nikakve veze sa saznanjima do kojih je došla njihova novinarka.
Vlado Vurušić
- Dobio sam nemoralnu ponudu da dio ugovora, odnosno transfer od oko milijun tadašnjih njemačkih maraka dam određenoj grupi ljudi koja je, može se tako reći, imala utjecaj na nogometni savez, koja je sastavljala reprezentaciju. Garantirali su mi da ću svakih 20 zadnjih minuta utakmice igrati na svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. - smiješeći se kaže Saša Marković, bivši igrač beogradskog Železnika i Crvene zvezde.
| Postojala su samo dva kluba s kojima se rezultat nije dogovarao - Zvezda i Partizan. Svi ostali znali su što im je činiti. Ako tko ne bi pristao na dogovor, bio je maknut. U razdoblju od samo sedam godina ubijena su, tako, tri predsjednika NK Bežanija |
- Da, čuo sam za to. To mi nije bilo prvi put. Bio sam samo uznemiren - rekao je Lenart Johanson, predsjednik UEFA-e od 1990. do 2007. godine.
Uvodne su to sekvence iz senzacionalnog i intrigatnog šestodijelnog serijala uredništva popularne emisije "Insajder - pravila igre" o nogometnoj mafiji u Srbiji koji potpisuju dvije zgodne krhke djevojke - urednica Brankica Stanković i novinarka Mirjana Jeftović. Serija se upravo prikazuje na neovisnoj beogradskoj tv postaji B 92, a producent je Miodrag Đorović. Emisija je u ovo neizvjesno predizborno vrijeme uzbudila srbijansku javnost.
- Ratovi na tlu bivše Jugoslavije bili su prilika da se pojedinci obogate pljačkom i otimanjem izgovarajući se na patriotizam. Dok je država bila u ratu, a građani sve siromašniji, povlašteni su našli način da švercom cigareta, oružja, droge i raznim drugim poslovima zarade milijune. U jednom trenutku, početkom devedesetih, unosan biznis postaje osnivanje ili preuzimanje nogometnih klubova. Da je već tada bila u pitanju dobra zarada, pokazuje činjenica da su novi vlasnici s jedne strane postali ljudi iz podzemlja, a s druge državni dužnosnici - kaže Brankica Stanković.
Kada je 2000. godine ubijen čelni čovjek NK Obilić, naslijedila ga je njegova supruga Ceca. Srpska pjevačka zvijezda ne želi komentirati prvu epizodu dokumentarca o nogometnoj mafiji, nego kratko kaže: 'Ja nisam fudbalska mafijašica'
Jusuf Bulić postigao je rezultat 'vrijedan divljenja'. Uspio je, naime, klub iz šestog razreda dovesti do prve lige. Viđeni član beogradskih mafijaških krugova. Ubijen je u sačekuši 1998. godine. Danas klub vodi njegov sin Dragan koji je i predsjednik Udruge prvoligaša
|
|
|
Ceca
Ražnatović,
pjevačica i nasljednica arkana na čelu kluba
|
Jusuf Jusa Bulić, predsjednik nogometnog kluba Železničar
|
Novinari "Insajdera" tijekom rada dobivali su mnogo prijetećih poruka, poput one Brankici Stanković da "se ne pojavljuje u Crnoj Gori" pa i onih u kojima im se prijeti smrću da odustanu od emisije jer ima dosta onih koji su umiješani u nečasne radnje, a još su moćni, utjecajni i nedodirljivi.
- O nogometu ne znam ništa niti me to zanima, ali zaključili smo da bi tema mogla biti zanimljiva ljudima. Reakcije su iznimne, dobivamo na tone poruka - kaže Brankica Stanković. No već tijekom rada na seriji dobili su dobronamjernu poruku od "svojih" ljudi iz policije da se "ostave ćorava posla" jer to može loše završiti.
- Mi na seriji radimo sedam mjeseci, a to se zbilo otprilike u petome mjesecu rada. Nas smo troje tada sjeli i razgovarali o daljnjoj sudbini projekta jer smo vidjeli da je to, i prije nego što je izišlo u javnost, izazvalo veliku reakciju zainteresiranih grupacija. Rečeno nam je da je zavladala panika u redovima, da su neki čak otišli iz zemlje. No zaključak je bio da moramo nastaviti dalje i sada se serija prikazuje - kaže Stanković.
Film u maniri najnapetijih trilera otkriva kako se kriju profiti klubova, kako zarade od prodaje igrača odlaze u džepove raznih ljudi iz svijeta nogometa, odnosno kriminala i politike, kako se kroz sport pere novac stečen prodajom droge ili drugim nelegalnim poslovima. Utakmice se namještaju, a kontrolom kladionica novac se vrti u krugu zainteresiranih. Sportska mafija jedna je od rijetkih čiji poslovi nisu ni taknuti.
U tom srbijanskom mikrosvijetu nogometa sve pršti od ubojstava, otmica, ucjena, prijevara, namještaljki.
- U "Insajderu" su rekli ono što se odavno zna, ali nitko se do sada nije usudio o tome javno progovoriti. U Srbiji je u mnogim stvarima slična situacija. Svi sve znaju, o tome se godinama bruji po kafićima, znaju se mnoge pojedinosti, ali javno svi šute - kaže urednik u beogradskom listu Vreme Miloš Vasić.
Ova emisija izavala je veliku reakciju srbijanske, ali i publike u ostalim postjugoslavenskim državama koje se također susreću sa sličnim problemima unutar svog nogometa. Pravila igre tako su gledanija od ostalih emisija "Insajdera" poput nedavno prikazane serije o tome kako su se u vrijeme sankcija golema sredstva iz Srbije slala na račune stranih banaka čime je država ogoljena i opljačkana. No u pitanju je nogomet. Brankica Stanković kaže kako emisija nije o nogometu, nego nogometu kao sredstvu mafije i politike te o sprezi politike i organiziranog kriminala u Srbiji gdje je u devedesetima na najradikalniji način došlo do kriminalizacije političkog života.
Emisija donosi impresivan popis klupskih čelnika i njihovih primarnih poslova. Od 1999. do 2006. godine ubijena su čak trojica predsjednika beogradskog kluba Bežanija, nižerazrednog kvartovskog kluba koji je, naporom i zaslugom "momaka s bežanijskog asfalta", ostvario san generacija stanovnika tog naselja da ima prvoligaša i na svom skromnom stadionu ugoste velikane Zvezdu i Partizan. Tako je 1999. godine ubijen Petar Milošević, predsjednik kluba, a ujedno i šef bežanijskoga klana, 2000. godine ubijen je njegov nasljednik Radoslav Trlajić, zvani Bata Trlaja, a 2006. godine ista je sudbina, treba li reći, sustigla Gorana Mijatovića Mitu, također obnašatelja obiju funkcija na Bežaniji.
Johansson se pojavljuje u prvoj epizodi dokumentarnog filma i kaže da je bio obaviješten o namjerama Arkana da ga likvidira. Nisam se uplašio, kaže tadašnji predsjednik Uefe, ali nije mi bilo ugodno
Živadin Mihajlović zvan Žika Muštikla, član SPS-a, uspio je klub iz beogradskog predgrađa uvesti u prvu nogometnu ligu. I Muštikla je poslije ubijen u jednom od brojnih obračuna
|
|
|
L
ennart Johansson
, bivši prvi čovjek UEFE
|
Žika Muštikla, predsjednik NK Čukarički
|
Glavom su svoju zanesenost nogometom platila i dva predsjednika FK Zvezdara, također iz prigradskoga beogradskog naselja - Miodrag Miča Nikšić, 1995. godine, te Branislav Trojanović zvani Trojke, 2000. godine. U "sačekuši" je ubijen čelnik FK Železnik, također iz pitoresknog beogradskog naselja, Jusuf Jusa Bulić, 1998. godine. On je postigao senzacionalni uspjeh vrijedan divljenja, klub je u šest godina iz šestog doveo do prvog ranga. Njegov sin Dragan danas vodi klub i predsjednik je Udruge prvoligaša Srbije. A 2000. godine ubijen je vođa FK Obilića Arkan. Iste godine ubijen je Branislav Lainović Dugi, novosadski biznismen, bivši komandant Srpske garde i predsjednik FK Slavija iz Novog Sada.
No tu nije kraj 2004. godine, hladnokrvno je u prostorijama Nogometnog saveza Srbije ubijen njegov predsjednik Branko Bulatović. Za njegovu smrt sumnjiči se crnogorska mafija, a razlog je pokušaj da se stane na kraj namještanju utakmica. Predsjednik FK Proletera iz Zrenjanina Goran Gubić ubio se 2004. zbog toga jer nije mogao vratiti dugove, a nije želio sudjelovati u namještanju utakmica. Proleter je te godine ispao iz lige. U zatvoru se 2004. ubio predsjednik OFK Beograda Miko Brašnjević. Pritvoren je zbog sumnje da je bio član tzv. stečajne mafije. U OFK Beogradu bio je dok je na čelu kluba bio Zvezdan Terzić, današnji predsjednik Fudbalskog saveza Srbije. No zanimljivo je da nakon ustoličenja Terzića najviše igrača "romantičara" s Karaburme, igra u mladoj reprezentaciji Srbije.
- Ne mislim da su svi ti ljudi ubijeni baš zbog malverzacija u nogometu. Taj smo popis naveli da se vidi tko su ljudi koji vladaju srbijanskim nogometom. Svi veći klubovi u svojim upravnim odborima imaju moćne ljude iz politike, policije, biznisa, porezne uprave, pravosuđa pa su samim tim i zaštićeni od ozbiljnih istraga i kontrola. Nogometna mafija sprega je sporta, kriminala i politike. U tom lancu najvažniji je novac koji se dobiva od transfera. Prema zakonima, jedan dio novca od transfera ide u klub, a drugi kroz plaćanje poreza ide državi. No u nedostatku bilo kakve kontrole, ali i pravljenja dvojnih ili trojnih ugovora, novac, po svemu sudeći, završava u džepovima pojedinaca - kaže Stanković.
Dragan Aca Bulić kaže kako je pokraj devedesetih mogao tek s dva kluba igrati regularne utakmice. "S ostalima nisam smio da ne bih bio ugrožen", priznaje u emisiji Bulić. Brankica Stanković, koja se hrabro uhvatila u koštac s delikatnom i opasnom temom, kaže da ne smatra da čini junačko djelo iako joj upravo to svi govore. "Mi samo radimo svoj posao", kaže ta mlada srbijanska novinarka.
Miloš Vasić navodi kako je ovo što se događa u srbijanskom nogometu, a vjerojatno i u drugim postjugoslavenskim ligama, klubovima i menadžerima, tek brutalni nastavak onoga što se događalo u SFRJ, od vremerna kada su nogometom drmali Generalštab, razni moćnici iz CK pa onda i razni drugi koji su se tu počeli priključivati, poput prvog socijalističkog menadžera Ace Obradovića.
Prisjetimo se samo famoznog Džareta Džarovskog, nekadašnjeg neokrunjenog kralja "jugoslavenskog nogometa", preko kojeg su se navodno dogovarali rezultati. Poslije raspada Jugoslavije, u novoj državnoj tvorevini, beogradski klubovi Crvena zvezda i Partizan dominiraju ligom. Liga gubi na kvaliteti i provincijalizira se. U prvu ligu ulazi niz malih klubova s periferije koji su prije tavorili u nižerazrednim natjecanjima. Te klubove preuzimaju na razne načine ljudi iz kriminalnog miljea ili političari povezani s kriminalnim klanovima.
Stavili su mi pištolj u usta i rekli da moram promijeniti ime kluba u Mladi Obilić. Otišao sam i promijenio ime. Sve je bilo gotovo u roku od 24 sata. Nema sumnje da bi me ubili da to nisam učinio
Tražili su da im dam milijuna tadašnjih maraka od svoga budućeg transfera, a oni mi garantiraju da ću na svakoj utakmici reprezentacije na prvenstvu svijeta igrati posljednjih 20 minuta
|
|
|
Ale
ksandar Olarević,
vlasnik kluba Mladi proleter
|
Saša Marković, nogometaš
|
U vrijeme sankcija i opće neimaštine Zvezda i Partizan su prodajom svojih igrača postali najveći srbijanski izvoznici, što je prilika da pojedinci steknu golema bogatstva. Zato u nogomet ulazi sve više beskrupuloznih ljudi. Poslije završetka ratova na prostoru bivše Jugoslavije razne nogometne klubove osnivaju ili preuzimaju, s jedne stane, ljudi s kriminalnim dosjeima i povratnici s ratišta, a, s druge, istaknuti članovi tadašnjeg SPS-a, direktori uspješnih poduzeća koja su radila pod direktnim pokroviteljstvom vlasti.
Politika predaje te male klubove i mnogim "zaslužnim" ratnicima, odnosno raznim "komandantima" specijalnih i inih paravojnih postrojbi koje su okrvavile ruke po Hrvatskoj, BiH i Kosovu. Tako je i Brana Mićunović postao vlasnik nikšićke Sutjeske. On je crnogorski pandan Arkanu. Mićunović je, recimo, pred mnoštvom svjedoka ubio, na ulazu u podgoričku bolnicu, već ranjenog konkurenta, a onda je na sudu oslobođen zbog nedostatka dokaza! Zeta iz Golubovaca u ruke dobiva Radojica Božović, član zloglasnih Crvenih beretki. U prvu ligu ulazi i klub iz beogradskog naselja Čukarički, na čijem je čelu bio Živadin Mihajlović iz SPS-a, zvani Žika Muštikla.
Žarko Pavlović, poznat kao gazda Žare, preuzima FK Napredak iz Kruševca. U Francuskoj je bio uhićen i proveo je u zatvoru nekoliko godina, pod optužbom da je umiješan u šverc cigareta. Prošle se godine vratio u Srbiju te za 34,5 milijuna eura kupio nekadašnju zgradu Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova, koja je uništena u NATO-ovoj intervenciji 1999. godine. Željko Ražnatović Arkan je nakon rata otkupio nižerazredni Obilić i za tri godine doveo ga do prvaka države.
Arkan je zadužio tadašnji srbijanski politički vrh Miloševića i društvo. On je početkom ratova u bivšoj Jugoslaviji odrađivao mnoge prljave poslove. Kao vođa Zvezdinih navijača Delija, negativna navijačka energija, potkraj osamdesetih od mržnje prema tadašnjem komunističkom režimu, brzo se okrenula prvo protiv Hrvata, Muslimana te Albanaca. Psihološke pripreme širokih narodnih masa za rat uspješno su obavljene. Istodobno je rastao Arkanov utjecaj u klubu. Tako, recimo, kada je Crvena zvezda 1991. godine osvojila Kup europskih prvaka, direktor Vladimir Cvetković, u svlačionici, kako navodi list Vreme, rekao je igračima: "Srećna je zemlja koja ima vas, koja ima jednog Slobodana Miloševića i jednog Željka Ražnatovića Arkana."
Nogometni uspjeh pokazao je i MUP Srbije sa svojim nogometnim klubom. Tijekom 90-ih to ministarstvo ima klub Milicioner. Klub je u pet sezona uzastopno napredovao iz jednog u drugi rang natjecanja da bi u prvu ligu ušao u sezoni 97-98. Posve zasluženo jer milicionari su zaslužili da se malo opsute nakon napornog posla. Potkraj 90-ih klub ima prestižan broj sponzora. Glavni financijer bila je Komercijalna banka direktora Ljubomira Mihajlovića, koji se Milicioneru okrenuo kada nije uspio stati na čelo Partizana, a ujedno je bila i glavna banka FK Obilić. Glavni pokrovitelj kluba bio je Vlajko Stojiljković, tadašnji prvi čovjek MUP-a Srbije.
Stojiljković je u tom vremenu, navodi se u filmu, potencijalnim sponzorima govorio: "Dajte koju paru Milicioneru, a mi ćemo to znati cijeniti." Poslije pada Miloševića, Milicioner je krenuo stopama svog patrona te je ispao iz prve lige, a donatori su se povukli. Sportski centar u Makišu ostao je u vlasništvu MUP-a Srbije. Zanimljiva je priča o prelasku igrača Vojvodine Nikole Lazetića u Arkanov Obilić.
Kada se drznuo dvoumiti, bio je, jednostavno, otet. Zoran Uskoković Skole, tadašnji vođa "miljakovačkoga klana", oteo je Nikolu Lazetića, kojem je bio menadžer, odnosno vlasnik. I tako je prodan Obiliću uz dogovor da mu Arkan isplati određenu svotu novca. Kako ovaj u dogovorenom roku nije isplatio Uskokovića, to je, kako se smatra, jedan od mogućih razloga zašto je Arkan ubijen 2000. godine. Žarko Nikolić, nekadašnji čelnik kluba, tvrdi da se nakon ubojstva Arkana i prodaje Lazetića u Tursku počinju javljati ljudi iz kriminalnog miljea koji traže novac od transfera.
- Kad sam pitao "kakvo pravo polažete na Lazetića", Jorga, Dugi, a i Skole rekli su mi da imaju aranžman s Arkanom da će dobiti svoj dio novca kada se ovaj proda u inozemstvo. Prodala ga je Ceca poslije Arkanove smrti. Dva milijuna eura sjelo je u Komercijalnu banku, a ostatak je Ceca uzela na svoj privatni račun - navodi Nikolić. Četiri mjeseca nakon ubojstva Arkana ubijen je i Zoran Uskoković Skole. Za to su optuženi pripadnici "zemunskoga klana" koji je vodio Milorad Ulemek Legija.
Njegov ga je menadžer Zoran Uskoković Skole oteo i prodao Arkanovu Obiliću. Neraščišćeni računi oko ovog transfera bili su, tvrde neki, razlog Arkanove likvidacije
Iako je, kako kaže, nogomet nimalo ne zanima, uspjela je s novinarkom Mirjanom Jeftović napraviti emisiju koja je izazvala golemu pozornost u Srbiji. Danas dobivaju gomilu pisama u kojima ih uglavnom hvale, a neki ih i upozoravaju
|
|
|
Ni
kola Lazetić
, nogometaš
|
B
rankica Stanković
, urednica emisije 'Insajder' - pravila igre
|
Kako cijene transfera ovise i o igranju nekog igrača u reprezentaciji, onda postoje razni pritisci i svatko pokušava ubaciti svog igrača tako da izbornici uglavnom nisu odlučivali o sastavu. Usporedno s tim, sve je više kriminalaca ulazilo u menadžerske vode te u svom vlasništvu imaju igrače.
Zoran Arsić, bivši predsjednik FK Vojvodina i međunarodni sudac, pred kamerama "Insajdera" govori kako nije želio podleći pritiscima da Obilić pobijedi u nekoj utakmici. Nakon poraza bijesni Arkan razgrnuo je kordon policije, ošamario ga, vadio pištolj, prijetio mu. Dragan Bulić, sin ubijenog Jusifa Bulića, navodi kako je samo dan nakon ubojstva oca njegov klub igrao s Arkanovim Obilićem. Železnik je morao izgubiti i to se i dogodilo, kaže Bulić.
Policija do danas nije otkrila ubojice Jusufa Bulića. No iz transkripata prisluškivanih razgovora članova tzv. Makine grupe, koji su optuženi, pa oslobođeni za ubojstvo policijskoga generala Boška Buhe, u jednom trenutku navodi: "Onda kada smo isplatili Turčina..."Budući da su se koristili šiframa prilikom razgovora, to je značilo: "Onda kada smo ubili Jusufa Bulića", navodi Brankica Stanković.
Saša Marković otkriva da mu je doslovce pet minuta nakon ubojstva Jusufa Bulića stigla ponuda da igra za reprezentaciju, ali pod uvjetima da dio novca da određenim ljudima. Slavko Mijović, zvani Mija Pijuk, ubijen 2001. godine (početkom 70-ih godina bio je osuđen na 12 godina zatvora zbog ubojstva), blizak Arkanu, prema Markoviću je imao odobrenje čelnih ljudi iz vrha tadašnjeg Fudbalskog saveza Jugoslavije za takvu vrstu ucjena - tko će igrati u reprezentaciji, a tko neće. Saša Marković tvrdi da Slobodan Santrač, izbornik reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998., uopće nije sastavljao reprezentaciju.
- Santrač je prije svake važne utakmice dolazio u svlačionicu i prva rečenica kojom se obraćao igračima bila je: "Što da vam kažem?". Dragan Piksi Stojković rekao mu je: "Sani, reci bar tim". Mislim da Sani nikad nije znao tim, smijulji se Marković u "Insajderu".
Zanimljivost je kako su u jutarnjim satima 29. siječnja pripadnici MUP-a Srbije uhitili predsjednika Fudbalskog kluba Vojvodina iz Novog Sada Ratka Butorovića zvanog Bata Kankan. Privedeni su još i direktor SC Vojvodina Milan Žabrić te nogometni suci Mihajlo Jeknić, Borislav Kašanski i Goran Kovačić iz Beograda, osumnjičeni za namještanje rezultata u Prvoj ligi Srbije.
Zbilo se to upravo u trenutku kada srbijansku javnost u ova teška predizborna vremena zaokuplja intrigantni dokumantarni film "Pravila igre" u kojem se govori o nogometnoj mafiji. Brankica Stanković ne misli da je to u izravnoj vezi s emisijom.
Teško je doći do nekih komentara iz nogometnih klubova. Većina govori da mora pogledati svih šest epizoda da bi mogli nešto reći, a pojedinci tvrde kako o tome nisu imali pojma. Neki već sada proglašavaju "Pravila igre" velikom glupošću i "znanstvenom fantastikom". Mnogi čelni ljudi nogometa odbili su razgovor, a Ceca je, recimo, nakon prve epizode, kratko rekla kako "ona nije nogmetna mafijašica". No, kaže Brankica Stanković, zanimljivo je da u tome najviše prednjače sportski listovi, pogotovo beogradski Sportski žurnal.
- Sada neki od sportskih novinara očito odrađuju poslove za moćnika kojima ovi služe kao glasnogovornici - kaže ona. Brankica Stanković smatra da joj je u radu pomoglo što nije navijač niti je nogomet zanima.
- Mislim da je taj naš odmak bila prednost u radu.
A napominje kako joj se javilo mnoštvo razočaranih navijača. Doduše, nije bilo nikave reakcije iz udruga navijača, pogotovo ne iz redova Delija i Grobara, kao najbrojnijih i najmoćnijih navijačkih skupina. No kaže nam Stanković kako se u seriji nisu bavili navijačima i njihovim odnosima s klubovima. Ali kaže da će možda biti reakcija nakon epizode koja se bavi upravo Zvezdom i Partizanom.
No pravosuđe ne reagira iako su neki sugovornici priznali kažnjiva djela ili uputili na neke koji su ih činili. Brankica Stanković napominje da priča ide dalje jer su u radu na emisiji otkrili da je Vlada Srbije donijela tajni (sic!) zakon o privatizaciji klubova! Možda smo zato svjedoci da mnogi ljudi iz biznisa, tajkuni, ulaze u upravne odbore klubova i sve se više vrte oko nogometa. Očito je zakon i tajan upravo zato da se zauzmu pozicije kada se objavi - nastavlja Stanković.
Spektakularno uhićenje
Policijske kamere snimile su uhićenje predsjednika nogometnog kluba Vojvodina Ratka Butorovića zvanog Bata Kankan. Butorović je uhićen 29. siječnja u ranim jutarnjim satima u svojoj kući. Osim njega, uhićen je i direktor SC Vojvodina Milan Žabrić i tri nogometna suca. Autorica dokumentarca o srpskoj nogometnoj mafiji smatra da ova uhićenja nemaju nikakve veze sa saznanjima do kojih je došla njihova novinarka.
|
Kako je pao bata Kankan
|
Vlado Vurušić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....