Izgledalo je da Ivo Sanader prolazi kroz dva dosta teška tjedna, i to baš uoči izbora. Prvo su se počeli javljati glasovi da je njegova vlada suodgovorna za tragediju na Kornatima; da je takvo što preraslo u opće raspoloženje, Sanader i HDZ teško bi preživjeli izbore.
Zatim su mediji objavili bitne naglaske iz jednog dokumenta Europske komisije, u kojem se kaže da se pregovori EU i Hrvatske obustavljaju u području pravosuđa, dok god Hrvatska ne ispuni potrebne zahtjeve. Osim zbog pravosuđa, Sanaderova je vlada kritizirana i zbog nedostatne borbe protiv korupcije, kao i zbog sporog rješavanja problema srpskih izbjeglica.
Jasno je da Europska Unija nije hrvatska izborna tema. Nitko neće dobiti glas više ili glas manje na pitanju brzine i uvjeta pridruživanja Europskoj Uniji.
Međutim, u ovom se slučaju nije radilo o tempu i okolnostima pridruživanja, nego o Sanaderovoj vjerodostojnosti. Ivo Sanader tvrdio je, sve donedavno, da se pregovori s EU odvijaju poželjnim ritomom, u zamalo idiličnoj političkoj atmosferi.
Sada je, pak, postalo jasno da pregovori kasne, da je politička atmosfera daleko od idilične, te da EU javno inzistira na mjerilima koje Hrvatska zasad nije kadra ispuniti.
Sve je to moglo pridonijeti narušavanju vjerodostojnosti predsjednika HDZ-a, koji je tu svoju vjerodostojnost i svoj success story gradio baš na vanjskoj politici.
Tajna u podjeli
Naposljetku, HDZ-u vrlo vjerojatno nije konvenirao ni mali raskol u HSP-u: ako HDZ računa na HSP kao na ozbiljnog koalicijskog partnera. Svaki glas manje za HSP - a gotovo da nema sumnje da će odlazak Tadića i Rožića, dvojice razmjerno popularnih zastupnika, narušiti rejting pravaša - zapravo je i glas manje za Hrvatsku demokratsku zajednicu.
Konačni coup de grace lošim Sanaderovim danima trebao je zadati dokument o angažiranju hrvatskih diplomatskih predstavnika u izbornom procesu među dijasporom i bosanskohercegovačkim Hrvatima. U praksi, to znači da diplomatska predstavništva trebaju biti iskorištena kako bi što više Hrvata u inozemstvu glasovalo za Hrvatsku demokratsku zajednicu.
Riječ je o akciji koju si državno odgovorna vladajuća stranka ne smije dopustiti, čak ni u najžešćoj izbornoj kampanji.
U posljednja se dva tjedna, dakle, dogodilo mnogo toga što je trebalo oštetiti izborne šanse HDZ-a. No, sve je te loše znakove za HDZ prebrisalo istraživanje HRT-a, Pulsa i Jutarnjeg lista (najopsežnije i najtemeljitije istraživanje provedeno ove godine), koje je pokazalo da su HDZ i SDP zapravo izjednačeni.
A ako su HDZ i SDP izjednačeni, sasvim je vjerojatno da će HDZ, uz pomoć glasova iz inozemstva, i s obzirom na činjenicu da ima veći koalicijski kapacitet, zapravo pobijediti na izborima i osvojiti još jedan mandat. Tajna uspjeha HDZ-a jest, naravno, u poznatoj podjeli hrvatskog biračkog tijela, koja se, osim u izvanrednim situacijama poput 2000. i 2003., manifestira na skoro svakim izborima: desna opcija redovito dobiva 35 do 40 posto birača, a lijeva opcija, u najboljem slučaju, tridesetak posto.
Kako sada stvari stoje, lijeva bi opcija, znači SDP i njegov posrnuli parter HNS, mogla dobiti 35 posto, što međutim neće biti dovoljno za parlamentarnu većinu.
No drugi aspekt tajne povratka HDZ-a, i to nakon što su ga mnogi, zbog katastrofalnih rezultata u ljetnim anketama, već bili otpisali, treba potražiti u fenomenu "narodnog" ili socijalnog kapitalizma.
Kada sam početkom lipnja ove godine intervjuirao Ivu Sanadera, predsjednik HDZ-a rekao mi je da smatra kako se ovi izbori neće dobivati ili gubiti na velikim nacionalnim temama, nego pak na konkretnim ekonomskim pitanjima.
Budući da HDZ ni tada, kao ni danas, nije prezentirao specifične gospodarske politike, nije bilo posve jasno na što Sanader misli.
Danas je, međutim, sasvim jasno o čemu je ovdje riječ. Umjesto pravog kapitalizma, s jednakošću šansi, s jednakošću ulagača, s otvorenim pristupom za strani kapital, sa smanjenim socijalnim funkcijama države, i s obvezom da svatko mora platiti svoje račune, Sanaderova se vlada odlučila za model masovnog, narodnog, socijalnog kapitalizma.
Beneficije
Prodaja dionica Ine i HT-a uistinu predstavlja određenu raspodjelu nacionalnog bogatstva, i to među stotinama tisuća ljudi. Posve je pogrešno podcjenjivati i ironizirati te dvije operacije, koje su velikom postotku hrvatskih građana omogućile da postanu, makar i posve minijaturni, suvlasnici dvije najpotentnije hrvatske korporacije.
Osim prodaje dionica po povoljnim uvjetima, drugi element narodnog kapitalizma jesu beneficije umirovljenicima i braniteljima (kako je to Feral Tribune ispravno uočio u najnovijem broju).
Država uredno vraća dugove umirovljenicima, koji to osjećaju na osobnom standardu, dok su se proračunska izdvajanja za branitelja znatno povećala.
Treći bitan element Sanaderova narodnog kapitalizma jest besplatno školstvo.
Podsjetimo, u vrijeme pravog socijalizma, dakle u vrijeme SFRJ, školske su se knjige morale kupovati. Sada vas školske knjige čekaju na školskim klupama. Ni najzagriženiji kritičari ministra Primorca ne smiju osporiti visoku razinu učinka besplatnih školskih knjiga na osjećaj socijalne sigurnosti.
Četvrto, Sanaderova je vlada obećala ili pokrenula čitav niz regionalnih infrastrukturnih projekata, uključujući i famozni most na Pelješcu, čija gradnja počinje 15. listopada
Advocatus diaboli mogao bi, naravno, reći kako vlada novcem iz proračuna kupuje glasove na parlamentarnim izborima.
No, s druge strane, nesporno je da će te ceste, mostovi, i tko zna što drugo što se ovih dana najavljuje, ostati krajnjim korisnicima, i da će povećati gospodarski potencijal raznih dijelova Hrvatske.
Temeljna ideja Sanaderova projekta "narodnog" kapitalizma jest da što više ljudi dobije barem nešto.
Ponovimo još jednom, sve to nema puno veze s pravim kapitalizmom i sa strukturnim reformama koje su neophodne ovoj zemlji, da bi se mogla uspješnije razvijati. Međutim, riječ je o potezima koji ljude barem privremeno čine zadovoljnijim i sigurnijim.
Dodamo li tome još jedan vrlo dobar izvještaj o gospodarskom rastu (drugo tromjesečje završilo je sa 6,6 posto, opet znatno iznad prognoza), i izvanrednu turističku sezonu, logično je što HDZ, vjerojatno prvi put u ovih sedamnaest godina, očekuje da će pobijediti na izborima ne samo zahvaljujući nacionalnom naboju i trećini biračkog tijela koje a priori glasa protiv lijevih i liberalnih opcija, nego i zahvaljujući zadovoljavanju materijalnih apetita glasača.
Davor Butković
Zatim su mediji objavili bitne naglaske iz jednog dokumenta Europske komisije, u kojem se kaže da se pregovori EU i Hrvatske obustavljaju u području pravosuđa, dok god Hrvatska ne ispuni potrebne zahtjeve. Osim zbog pravosuđa, Sanaderova je vlada kritizirana i zbog nedostatne borbe protiv korupcije, kao i zbog sporog rješavanja problema srpskih izbjeglica.
| Prodaja dionica Ine HT-a uistinu predstavlja određenu preraspodjelu nacionalnog bogatstva |
Međutim, u ovom se slučaju nije radilo o tempu i okolnostima pridruživanja, nego o Sanaderovoj vjerodostojnosti. Ivo Sanader tvrdio je, sve donedavno, da se pregovori s EU odvijaju poželjnim ritomom, u zamalo idiličnoj političkoj atmosferi.
Sada je, pak, postalo jasno da pregovori kasne, da je politička atmosfera daleko od idilične, te da EU javno inzistira na mjerilima koje Hrvatska zasad nije kadra ispuniti.
Sve je to moglo pridonijeti narušavanju vjerodostojnosti predsjednika HDZ-a, koji je tu svoju vjerodostojnost i svoj success story gradio baš na vanjskoj politici.
Tajna u podjeli
Naposljetku, HDZ-u vrlo vjerojatno nije konvenirao ni mali raskol u HSP-u: ako HDZ računa na HSP kao na ozbiljnog koalicijskog partnera. Svaki glas manje za HSP - a gotovo da nema sumnje da će odlazak Tadića i Rožića, dvojice razmjerno popularnih zastupnika, narušiti rejting pravaša - zapravo je i glas manje za Hrvatsku demokratsku zajednicu.
Konačni coup de grace lošim Sanaderovim danima trebao je zadati dokument o angažiranju hrvatskih diplomatskih predstavnika u izbornom procesu među dijasporom i bosanskohercegovačkim Hrvatima. U praksi, to znači da diplomatska predstavništva trebaju biti iskorištena kako bi što više Hrvata u inozemstvu glasovalo za Hrvatsku demokratsku zajednicu.
Riječ je o akciji koju si državno odgovorna vladajuća stranka ne smije dopustiti, čak ni u najžešćoj izbornoj kampanji.
U posljednja se dva tjedna, dakle, dogodilo mnogo toga što je trebalo oštetiti izborne šanse HDZ-a. No, sve je te loše znakove za HDZ prebrisalo istraživanje HRT-a, Pulsa i Jutarnjeg lista (najopsežnije i najtemeljitije istraživanje provedeno ove godine), koje je pokazalo da su HDZ i SDP zapravo izjednačeni.
A ako su HDZ i SDP izjednačeni, sasvim je vjerojatno da će HDZ, uz pomoć glasova iz inozemstva, i s obzirom na činjenicu da ima veći koalicijski kapacitet, zapravo pobijediti na izborima i osvojiti još jedan mandat. Tajna uspjeha HDZ-a jest, naravno, u poznatoj podjeli hrvatskog biračkog tijela, koja se, osim u izvanrednim situacijama poput 2000. i 2003., manifestira na skoro svakim izborima: desna opcija redovito dobiva 35 do 40 posto birača, a lijeva opcija, u najboljem slučaju, tridesetak posto.
Kako sada stvari stoje, lijeva bi opcija, znači SDP i njegov posrnuli parter HNS, mogla dobiti 35 posto, što međutim neće biti dovoljno za parlamentarnu većinu.
No drugi aspekt tajne povratka HDZ-a, i to nakon što su ga mnogi, zbog katastrofalnih rezultata u ljetnim anketama, već bili otpisali, treba potražiti u fenomenu "narodnog" ili socijalnog kapitalizma.
Kada sam početkom lipnja ove godine intervjuirao Ivu Sanadera, predsjednik HDZ-a rekao mi je da smatra kako se ovi izbori neće dobivati ili gubiti na velikim nacionalnim temama, nego pak na konkretnim ekonomskim pitanjima.
Budući da HDZ ni tada, kao ni danas, nije prezentirao specifične gospodarske politike, nije bilo posve jasno na što Sanader misli.
Danas je, međutim, sasvim jasno o čemu je ovdje riječ. Umjesto pravog kapitalizma, s jednakošću šansi, s jednakošću ulagača, s otvorenim pristupom za strani kapital, sa smanjenim socijalnim funkcijama države, i s obvezom da svatko mora platiti svoje račune, Sanaderova se vlada odlučila za model masovnog, narodnog, socijalnog kapitalizma.
Beneficije
Prodaja dionica Ine i HT-a uistinu predstavlja određenu raspodjelu nacionalnog bogatstva, i to među stotinama tisuća ljudi. Posve je pogrešno podcjenjivati i ironizirati te dvije operacije, koje su velikom postotku hrvatskih građana omogućile da postanu, makar i posve minijaturni, suvlasnici dvije najpotentnije hrvatske korporacije.
Osim prodaje dionica po povoljnim uvjetima, drugi element narodnog kapitalizma jesu beneficije umirovljenicima i braniteljima (kako je to Feral Tribune ispravno uočio u najnovijem broju).
Država uredno vraća dugove umirovljenicima, koji to osjećaju na osobnom standardu, dok su se proračunska izdvajanja za branitelja znatno povećala.
Treći bitan element Sanaderova narodnog kapitalizma jest besplatno školstvo.
Podsjetimo, u vrijeme pravog socijalizma, dakle u vrijeme SFRJ, školske su se knjige morale kupovati. Sada vas školske knjige čekaju na školskim klupama. Ni najzagriženiji kritičari ministra Primorca ne smiju osporiti visoku razinu učinka besplatnih školskih knjiga na osjećaj socijalne sigurnosti.
Četvrto, Sanaderova je vlada obećala ili pokrenula čitav niz regionalnih infrastrukturnih projekata, uključujući i famozni most na Pelješcu, čija gradnja počinje 15. listopada
Advocatus diaboli mogao bi, naravno, reći kako vlada novcem iz proračuna kupuje glasove na parlamentarnim izborima.
No, s druge strane, nesporno je da će te ceste, mostovi, i tko zna što drugo što se ovih dana najavljuje, ostati krajnjim korisnicima, i da će povećati gospodarski potencijal raznih dijelova Hrvatske.
Temeljna ideja Sanaderova projekta "narodnog" kapitalizma jest da što više ljudi dobije barem nešto.
Ponovimo još jednom, sve to nema puno veze s pravim kapitalizmom i sa strukturnim reformama koje su neophodne ovoj zemlji, da bi se mogla uspješnije razvijati. Međutim, riječ je o potezima koji ljude barem privremeno čine zadovoljnijim i sigurnijim.
Dodamo li tome još jedan vrlo dobar izvještaj o gospodarskom rastu (drugo tromjesečje završilo je sa 6,6 posto, opet znatno iznad prognoza), i izvanrednu turističku sezonu, logično je što HDZ, vjerojatno prvi put u ovih sedamnaest godina, očekuje da će pobijediti na izborima ne samo zahvaljujući nacionalnom naboju i trećini biračkog tijela koje a priori glasa protiv lijevih i liberalnih opcija, nego i zahvaljujući zadovoljavanju materijalnih apetita glasača.
Davor Butković
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....