ZAGREB - Više od trideset knjiga i novinskih uveza stajalo je protekli tjedan poslagano na stolu postavljenom kraj teških, debelih vrata trezora Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Te iste knjige su ukradene prije više od dvadesetak godina u najvećoj pljački knjiga u Hrvatskoj. Riječ je o knjigama koje su nestale iz NSK početkom 80-ih, u tzv. pljački stoljeća. Osuđeni pljačkaš Aleksandar Milles iz knjižnice je, uz pomoć nekoliko zaposlenika NSK, u razdoblju od 1982. do 1987. godine ukrao više od dvije tisuće starih knjiga, karti, grafika i ilustracije.
Neke od tih knjiga ovih dana pronađene su u Hrvatskoj kod privatne osobe te su po nalogu Općinskog državnog odvjetništva iz Đakova vraćene na svoje mjesto - u NSK. Ivan Kosić, voditelj zbirke rukopisa i starih knjiga u NSK-u, preuzeo je protekli tjedan pronađene knjige. On je u vrijeme spektakularne krađe tek počeo raditi u Knjižnici, koja se tih godina nalazila u zgradi na Marulićevu trgu.
- Napokon su se knjige vratile kući - izjavio je voditelj Kosić, kojem je u vrijeme krađe u trezoru NSK šef bio Dražen Budiša. Voditelj Kosić otkriva da je u ovih dvadesetak godina pronađen i vraćen mali broj nekada ukradenih knjiga. “To više je ovo značajan pronalazak. Čudno je kako su na knjigama kroz cijelo to vrijeme ostali žigovi knjižnice. Inače se uništavaju takva obilježja, pa je tada knjigama gotovo nemoguće ući u trag.”
Pronađene knjige nisu bile među najvrednijima koje su nestale u krađi iz 80-ih, ali među njima je, primjerice, djelo autora Alfreda Brehma. No, policijski inspektor Josip Vrbić iz Odjela organiziranog kriminaliteta pri MUP-u otkriva da na tržištu knjiga visoke cijene postižu i pronađeni novinski uvezi Hrvatskog domobrana iz 40-ih. “Postižu cijenu i do pet tisuća američkih dolara, a toliko vrijede jer ih nema puno sačuvanih. Nakon rata su većinom spaljivani i uništavani, pa se zato i rjeđe pronalaze na tržištu te tako postižu visoke cijene”, kazao je inspektor Vrbić.
A kako su i gdje pronađene ukradene knjige?
Knjige su, priča Vrbić, otkrivene uz pomoć jednog trgovca knjigama. On je kontaktirao policiju kako bi ih obavjestio da je kod jednog prodavača u Đakovu uočio knjige s obilježijima NSK.
Policija je kontaktirala tog prodavača koji je na prodaju ponudio veću količinu knjiga, i to putem oglasa u novinama. “I stvarno smo kod njega pronašli navedene knjige. Ispričao je da ih je dobio od svećenika iz Vrsara za kojeg je nešto radio. Svećenik mu nije mogao platiti te
mu je dao knjige. Došli smo i do svećenika. No, on je stariji čovjek, nije bio raspoložen za razgovor. Rekao nam je da je skupljao knjige i kupovao ih na sve strane. Protiv nikoga od njih nije pokrenut nikakav postupak jer su knjige davno ukradene i teško bi bilo utvrditi tko je za što kriv i tko je što znao.
Previše su ruku prošle te knjige”, rekao je Vrbić. Dodao je da ovaj pronalazak potvrđuje da nisu sve knjige koje su tada ukradene završile u inozemstvu. “Imali smo i jedan pronalazak knjiga u Italiji. Bile su ponuđene na prodaju jednoj knjižnici i onda su nas i oni kontaktirali.” Međutim, policijski inspektor Vrbić tvrdi da je, s obzirom na to koliko je djela tada bilo ukradeno, pronađen jako mali broj knjiga. “Bila je to najveća krađa intelektualnog blaga jednog naroda. Bila je to krađa kulturnog identiteta i kao takva ostat će zauvijek zapamćena”, ispričao je policijski inspektor Vrbić.
A kako se to dogodilo?
Mozak pljačke stoljeća bio je Aleksandar Milles. A cijela priča o toj pljački, samom Millesu i kasnije sudskom procesu zvuči kao kriminalistički roman. O Millesu se i danas prepričavaju razne priče: od toga da je bio sotonist i homoseksualac do toga da su mu liječnici preporučivali psihoterapeutsko liječenje. Aleksanadar Milles pljačku NSK započeo je 1982. godine, kada je imao samo 18 godina. Danas bi, da 1995. godine nije počinio samoubojstvo, imao 44 godine i već bi odavno bio na slobodi. Naime, kad je uhvaćen, 1989. godine, isprva je kao inicijator i organizator osuđen na 15 godina, ali mu je Vrhovni sud kaznu smanjio na devet godina.
Millesa je jedan od njegovih poznanika, koji je želio ostati anoniman, u razgovoru za Jutarnji opisao kao osebujnu ličnost zanimljivog izgleda. “Nikad nisam vidio nikoga s tako velikim nosom. Imao je velik prćasti nos, po kojem je stvarno bio specifičan. No, oduvijek je bio mračan tip.
Vjerovao je u tu sotonističku priču i tu je misiju ozbiljno shvaćao. Bio je galantan tip. Nikad nije pio alkohol. Volio je piti guste sokove sa šlagom i uvijek je kasnio. Bio je prilično zanimljiv lik.” Aleksandar Milles rodio se u Zagrebu kao drugo dijete Katje Goldoni i novinara Konstantina Millesa. Poznata je u zagrebačkim krugovima bila i njegova 15 godina starija sestra, novinarka Maja Milles, koja je također počinila samoubojstvo. Navodno je kao dijete
Aleksandar patio od noćnih mora, pa se nije bio u stanju ni redovito školovati. Već je s osam godina, pisali su mediji, počeo proučavati vjersku literaturu te održavati sotonističke obrede.
Pisalo se da je sa 12 godina završio u bolnici u Vinogradskoj te da su mu liječnici prepisali tada “dulju hospitalizaciju u svrhu psihoterapeutskog tretmana”. “Bio je takav - čudak, ali brzo je krenuo u posao. Otvorio je videoteku ‘666’ na kojoj je zaradio prvi veći novac”, priča njegov nekadašnji poznanik. Krajem 70-ih Aleksandar je upoznao kolekcionara Stjepana Marinovića, od kojeg je, navodno, o knjigama sve i naučio. Marinović je kasnije u postupku bio optužen kao jedan od kupaca ukradenih knjiga, ali je bio oslobođen. Marinovića se danas može sresti na sajmovima antikviteta kako prodaje knjige. Ovih dana dobili smo ga na telefon, ali o slučaju Aleksandra Millesa i velike pljačke javno nije želio ništa reći.
No, za ovaj slučaj najvažnije je bilo Millesovo upoznavanje sa Zlatkom Kovačem, jednim od bivših zaposlenika NSK, kasnije optuženim za sudjelovanje u pljački. Pisalo se da je prvu knjigu s pečatom NSK Milles kupio upravo od Kovača, i to 1982. godine. Bila je to Zora dalmatinska.
“Glavnu ulogu u Millesovu napretku imao je, navodno, adresar njegova oca, koji je imao prilično ozbiljne veze u visokom društvu u inozemstvu, pa su samim time i njemu bila otvorena vrata za kontakte u tom svijetu. I on je to, očigledno, znao iskoristiti. Povezao se s bogatim i uglednim kolekcionarima koji su mu naručivali knjige, a njegovi ljudi su ih krali iz knjižnice. Bilo je to prilično jednostavno i dugo je trajalo, a dok se nisu dogodila uhićenja, dugo se o tome pričalo u kuloarima”, priča njegov nekadašnji poznanik.
A kako su krali knjige iz NSK? Njegov poznanik priča da je Milles, očigledno, vrlo brzo postao vodeći čovjek operacije i pljačke u kojoj su sudjelovali tadašnji zaposlenici NSK. Kasnije su u tom procesu za pljačku osuđeni i Alan Mitrović, Berislav Lacković, Zlatko Kovač, Vladimir Netelko, Josip Pušić i Ivan Tkalčić. “Navodno su na zgradi bile postavljene skele za radove na fasadi i onda bi zaposlenici ostavili prozor otvoren, pa bi oni ulazili i krali knjige koje bi Milles preprodavao imućnim kolekcionarima i antikvarima u inozemstvu. Čak je i sam Milles nekoliko puta ulazio u Knjižnicu i birao knjige”, priča poznanik. Osim fundusa NSK, opljačkali
su i fundus Metropolitanske knjižice u vlasništvu Zagrebačke nadbiskupije, a taj dio ukradenih radova procijenjen je na 1,1 milijun njemačkih maraka.
“Mislim da je to krao iz osvete prema Crkvi. Ponavljam da je vjerovao u svoju sotonističku misiju”, dodaje poznanik. Milles je uhićen 1988. godine, a osuđen je 1989. godine. Zanimljiv je podatak da se, kad je izašao na slobodne dane, pokušao učlaniti u NSK. Događaj koji će ostati u sjećanju HDZ-ovcu Ivanu Jarnjaku dogodio se 1994. godine.
Milles je tada sa svojim zatvorskim prijateljem Franjom Cepancem provalio u kuću na Krležinom gvozdu 11. Pokušali su opljačkati slike i novac, ali kad su otkriveni, bacili su se u bijeg. Policija je tragala za njima i tako je Milles u Jurjevskoj uspio oteti jednog policajca. “Držali su ga tri do četiri sata”, prisjetio se Jarnjak. On je tada bio ministar i odmah je došao na mjesto događaja i uspio je prekinuti tu talačku krizu.
“Ni s kim nije želio tada razgovarati. Bilo mi ga je čudno vidjeti s oružjem u rukama jer je bio nekako sitan i svilen. Rekao sam mu: ‘Kako to da se tako načitan čovjek primio oružja?’” Na to je reagirao. Rekao mi je da su tada bile druge okolnosti. Bojao se da će u zatvoru dobiti batine, pa nas je molio da mu pomognemo kako bi ga se premjestilo u drugi zatvor. Obećao sam mu da ćemo ga zaštititi i da neće dobiti batine.” I možda su ga i zaštitili od batina, ali nisu ga mogli zaštititi od njega samog.
Naime, Milles je do tada već nekoliko puta, navodno, pokušao samoubojstvo, a najčudnije je kako je preživio ono koje je pokušao pet dana nakon otmice. Popeo se tada na dimnjak u zatvoru u Lipovici i skočio. Preživio je tada pad sa 30-ak metara. No, 5. lipnja 1995. godine pronađen je mrtav u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj. Uzrok smrti bila je prevelika doza pilula. Utvrđeno je da je to bilo samoubojstvo.
Vanja Nezirović
Neke od tih knjiga ovih dana pronađene su u Hrvatskoj kod privatne osobe te su po nalogu Općinskog državnog odvjetništva iz Đakova vraćene na svoje mjesto - u NSK. Ivan Kosić, voditelj zbirke rukopisa i starih knjiga u NSK-u, preuzeo je protekli tjedan pronađene knjige. On je u vrijeme spektakularne krađe tek počeo raditi u Knjižnici, koja se tih godina nalazila u zgradi na Marulićevu trgu.
- Napokon su se knjige vratile kući - izjavio je voditelj Kosić, kojem je u vrijeme krađe u trezoru NSK šef bio Dražen Budiša. Voditelj Kosić otkriva da je u ovih dvadesetak godina pronađen i vraćen mali broj nekada ukradenih knjiga. “To više je ovo značajan pronalazak. Čudno je kako su na knjigama kroz cijelo to vrijeme ostali žigovi knjižnice. Inače se uništavaju takva obilježja, pa je tada knjigama gotovo nemoguće ući u trag.”
Pronađene knjige nisu bile među najvrednijima koje su nestale u krađi iz 80-ih, ali među njima je, primjerice, djelo autora Alfreda Brehma. No, policijski inspektor Josip Vrbić iz Odjela organiziranog kriminaliteta pri MUP-u otkriva da na tržištu knjiga visoke cijene postižu i pronađeni novinski uvezi Hrvatskog domobrana iz 40-ih. “Postižu cijenu i do pet tisuća američkih dolara, a toliko vrijede jer ih nema puno sačuvanih. Nakon rata su većinom spaljivani i uništavani, pa se zato i rjeđe pronalaze na tržištu te tako postižu visoke cijene”, kazao je inspektor Vrbić.
A kako su i gdje pronađene ukradene knjige?
Knjige su, priča Vrbić, otkrivene uz pomoć jednog trgovca knjigama. On je kontaktirao policiju kako bi ih obavjestio da je kod jednog prodavača u Đakovu uočio knjige s obilježijima NSK.
Policija je kontaktirala tog prodavača koji je na prodaju ponudio veću količinu knjiga, i to putem oglasa u novinama. “I stvarno smo kod njega pronašli navedene knjige. Ispričao je da ih je dobio od svećenika iz Vrsara za kojeg je nešto radio. Svećenik mu nije mogao platiti te
mu je dao knjige. Došli smo i do svećenika. No, on je stariji čovjek, nije bio raspoložen za razgovor. Rekao nam je da je skupljao knjige i kupovao ih na sve strane. Protiv nikoga od njih nije pokrenut nikakav postupak jer su knjige davno ukradene i teško bi bilo utvrditi tko je za što kriv i tko je što znao.
Previše su ruku prošle te knjige”, rekao je Vrbić. Dodao je da ovaj pronalazak potvrđuje da nisu sve knjige koje su tada ukradene završile u inozemstvu. “Imali smo i jedan pronalazak knjiga u Italiji. Bile su ponuđene na prodaju jednoj knjižnici i onda su nas i oni kontaktirali.” Međutim, policijski inspektor Vrbić tvrdi da je, s obzirom na to koliko je djela tada bilo ukradeno, pronađen jako mali broj knjiga. “Bila je to najveća krađa intelektualnog blaga jednog naroda. Bila je to krađa kulturnog identiteta i kao takva ostat će zauvijek zapamćena”, ispričao je policijski inspektor Vrbić.
A kako se to dogodilo?
Mozak pljačke stoljeća bio je Aleksandar Milles. A cijela priča o toj pljački, samom Millesu i kasnije sudskom procesu zvuči kao kriminalistički roman. O Millesu se i danas prepričavaju razne priče: od toga da je bio sotonist i homoseksualac do toga da su mu liječnici preporučivali psihoterapeutsko liječenje. Aleksanadar Milles pljačku NSK započeo je 1982. godine, kada je imao samo 18 godina. Danas bi, da 1995. godine nije počinio samoubojstvo, imao 44 godine i već bi odavno bio na slobodi. Naime, kad je uhvaćen, 1989. godine, isprva je kao inicijator i organizator osuđen na 15 godina, ali mu je Vrhovni sud kaznu smanjio na devet godina.
Millesa je jedan od njegovih poznanika, koji je želio ostati anoniman, u razgovoru za Jutarnji opisao kao osebujnu ličnost zanimljivog izgleda. “Nikad nisam vidio nikoga s tako velikim nosom. Imao je velik prćasti nos, po kojem je stvarno bio specifičan. No, oduvijek je bio mračan tip.
Vjerovao je u tu sotonističku priču i tu je misiju ozbiljno shvaćao. Bio je galantan tip. Nikad nije pio alkohol. Volio je piti guste sokove sa šlagom i uvijek je kasnio. Bio je prilično zanimljiv lik.” Aleksandar Milles rodio se u Zagrebu kao drugo dijete Katje Goldoni i novinara Konstantina Millesa. Poznata je u zagrebačkim krugovima bila i njegova 15 godina starija sestra, novinarka Maja Milles, koja je također počinila samoubojstvo. Navodno je kao dijete
Aleksandar patio od noćnih mora, pa se nije bio u stanju ni redovito školovati. Već je s osam godina, pisali su mediji, počeo proučavati vjersku literaturu te održavati sotonističke obrede.
Pisalo se da je sa 12 godina završio u bolnici u Vinogradskoj te da su mu liječnici prepisali tada “dulju hospitalizaciju u svrhu psihoterapeutskog tretmana”. “Bio je takav - čudak, ali brzo je krenuo u posao. Otvorio je videoteku ‘666’ na kojoj je zaradio prvi veći novac”, priča njegov nekadašnji poznanik. Krajem 70-ih Aleksandar je upoznao kolekcionara Stjepana Marinovića, od kojeg je, navodno, o knjigama sve i naučio. Marinović je kasnije u postupku bio optužen kao jedan od kupaca ukradenih knjiga, ali je bio oslobođen. Marinovića se danas može sresti na sajmovima antikviteta kako prodaje knjige. Ovih dana dobili smo ga na telefon, ali o slučaju Aleksandra Millesa i velike pljačke javno nije želio ništa reći.
No, za ovaj slučaj najvažnije je bilo Millesovo upoznavanje sa Zlatkom Kovačem, jednim od bivših zaposlenika NSK, kasnije optuženim za sudjelovanje u pljački. Pisalo se da je prvu knjigu s pečatom NSK Milles kupio upravo od Kovača, i to 1982. godine. Bila je to Zora dalmatinska.
“Glavnu ulogu u Millesovu napretku imao je, navodno, adresar njegova oca, koji je imao prilično ozbiljne veze u visokom društvu u inozemstvu, pa su samim time i njemu bila otvorena vrata za kontakte u tom svijetu. I on je to, očigledno, znao iskoristiti. Povezao se s bogatim i uglednim kolekcionarima koji su mu naručivali knjige, a njegovi ljudi su ih krali iz knjižnice. Bilo je to prilično jednostavno i dugo je trajalo, a dok se nisu dogodila uhićenja, dugo se o tome pričalo u kuloarima”, priča njegov nekadašnji poznanik.
A kako su krali knjige iz NSK? Njegov poznanik priča da je Milles, očigledno, vrlo brzo postao vodeći čovjek operacije i pljačke u kojoj su sudjelovali tadašnji zaposlenici NSK. Kasnije su u tom procesu za pljačku osuđeni i Alan Mitrović, Berislav Lacković, Zlatko Kovač, Vladimir Netelko, Josip Pušić i Ivan Tkalčić. “Navodno su na zgradi bile postavljene skele za radove na fasadi i onda bi zaposlenici ostavili prozor otvoren, pa bi oni ulazili i krali knjige koje bi Milles preprodavao imućnim kolekcionarima i antikvarima u inozemstvu. Čak je i sam Milles nekoliko puta ulazio u Knjižnicu i birao knjige”, priča poznanik. Osim fundusa NSK, opljačkali
su i fundus Metropolitanske knjižice u vlasništvu Zagrebačke nadbiskupije, a taj dio ukradenih radova procijenjen je na 1,1 milijun njemačkih maraka.
“Mislim da je to krao iz osvete prema Crkvi. Ponavljam da je vjerovao u svoju sotonističku misiju”, dodaje poznanik. Milles je uhićen 1988. godine, a osuđen je 1989. godine. Zanimljiv je podatak da se, kad je izašao na slobodne dane, pokušao učlaniti u NSK. Događaj koji će ostati u sjećanju HDZ-ovcu Ivanu Jarnjaku dogodio se 1994. godine.
Milles je tada sa svojim zatvorskim prijateljem Franjom Cepancem provalio u kuću na Krležinom gvozdu 11. Pokušali su opljačkati slike i novac, ali kad su otkriveni, bacili su se u bijeg. Policija je tragala za njima i tako je Milles u Jurjevskoj uspio oteti jednog policajca. “Držali su ga tri do četiri sata”, prisjetio se Jarnjak. On je tada bio ministar i odmah je došao na mjesto događaja i uspio je prekinuti tu talačku krizu.
“Ni s kim nije želio tada razgovarati. Bilo mi ga je čudno vidjeti s oružjem u rukama jer je bio nekako sitan i svilen. Rekao sam mu: ‘Kako to da se tako načitan čovjek primio oružja?’” Na to je reagirao. Rekao mi je da su tada bile druge okolnosti. Bojao se da će u zatvoru dobiti batine, pa nas je molio da mu pomognemo kako bi ga se premjestilo u drugi zatvor. Obećao sam mu da ćemo ga zaštititi i da neće dobiti batine.” I možda su ga i zaštitili od batina, ali nisu ga mogli zaštititi od njega samog.
Naime, Milles je do tada već nekoliko puta, navodno, pokušao samoubojstvo, a najčudnije je kako je preživio ono koje je pokušao pet dana nakon otmice. Popeo se tada na dimnjak u zatvoru u Lipovici i skočio. Preživio je tada pad sa 30-ak metara. No, 5. lipnja 1995. godine pronađen je mrtav u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj. Uzrok smrti bila je prevelika doza pilula. Utvrđeno je da je to bilo samoubojstvo.
Vanja Nezirović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....