Nataschina obitelj: Loša majka i utučen otac

Prema šturim informacijama koje daju susjedi i poznanici, Nataschina obitelj nije bila uzorna, a susjede tvrde da je Brigitta bila loša majka. Jaku sumnju na nju bacila je i knjiga 'Slučaj Natascha' nekadašnjeg detektiva Waltera Poechhackera koji je istraživao slučaj. On je iznio detalje koji ukazuju na to da je bila zlostavljana i zanemarivana, poput činjenice da je sa 10 godina još mokrila u krevet

Nataschin otac Ludwig Koch na javnost je ostavio bolji dojam od svoje bivše supruge. On se nikada nije pomirio s činjenicom da mu djeteta nema te je još godinama plaćao privatne detektive koji su je tražili. U jedinom susretu sa kćeri ostao je zaprepašten koliko je slična policijskoj fotografiji, na kojoj je prikazana onako kako bi mogla izgledati. Uvećao je i uokvirio tu sliku te je stavio na zid

Zašto ne mogu vidjeti svoje dijete? Dobro je da je okružena liječnicima, odvjetnicima, psihijatrima i medijskimm stručnjacima, ali dijete prirodno treba i majku - zavapila je ovih dana u medijima Brigitte Surny, majka Natasche Kampusch. Naime, iako je Natascha pobjegla od otmičara prije više od dva tjedna, u tom vremenu samo se jednom, neposredno nakon bijega, na policijskoj stanici susrela sa svojim roditeljima.



Bio je to dirljiv susret. Natascha se bacila majci oko vrata, nazvavši je njezinim starim nadimkom "mami Mausi". Ocu je plačući rekla da ga voli i pitala ga gdje je njezin omiljeni autić. Nakon toga roditelje je zamolila da je odvedu na sladoled. Unatoč prvoj provali emocija, prema vlastitoj želji, Natascha od tada ne želi da je roditelji posjećuju. S majkom održava telefonski kontakt, a s ocem ni to. Koji su razlozi zbog kojih je u ovom trenutku odlučila isključiti roditelje iz svojeg života, još uvijek se samo nagađa.



Treće dijete u obitelji



Natascha Kampusch treće je dijete svoje majke, danas 56-godišnje Brigitte Sirny, koja je u vrijeme kad je Natascha oteta imala već četvero unučadi od svoje dvije već odrasle kćeri iz prvog braka. Majka je zadržala prezime svog bivšeg muža Sirnyja, a Natascha je rođena dok je Brigitta još bila u nevjenčanoj vezi s djevojčičinim ocem Ludwigom Kochom. Stoga je djevojčica dobila njezino djevojčako prezime Kampusch.Prema šturim informacijama koje daju susjedi i poznanici, Nataschina obitelj nije bila uzorna, a susjede tvrde kako je Brigitta bila loša majka. Još prije otmice rastala se od Ludwiga Kocha, a Natascha je nastavila živjeti s njom. Živjele su u jednom od lošijih kvartova na samom rubu Beča. Jaku sumnju na nju bacila je i knjiga "Slučaj Natascha" nekadašnjeg dekektiva Waltera Poechhackera, koji je istraživao slučaj. On je iznio nove detalje koji ukazuju na to da je bila zlostavljana i zanemarivana, poput činjenice da je sa 10 godina još mokrila u krevet. Jutro prije nego je Natascha oteta majka se posvađala s kćerkom i ošamarila je jer nije htjela staviti naočale.



- Tijekom tih godina dok je nije bilo stalno sam se vraćala na to jutro, na taj dan kad je moja kći otišla bez pozdrava. Vjerojatno sam tada bila prestroga - priznaje Brigitta, koja tada nije mogla slutiti da sljedećih osam godina neće vidjeti svoju kćer.



Izgubila vjeru u roditelje



Nataschinoj odluci da ne viđa roditelje neko vrijeme vjerojatno je pridonijela i otmičareva manipulativna laž da je nakon otmice zatražio otkupninu koju su njezini roditelji odbili platiti. Iako to nije bila istina, često je Nataschi, koja je tada bila 10-godišnja djevojčica, ponavljao da nema kuda otići i da su čak i njezini roditelji odustali od nje. Dijete je, objašnjavaju psiholozi, na taj način izgubilo osnovno uporište koje ima u roditeljima i vjeru da je oni mogu zaštiti. Taj se stav, kažu, ne može promijeniti na silu i Natascha će morati sama odlučiti kad će ponovno početi kontaktirati s roditeljima.



- Svih ovih godina ostala je jaka i hrabro se spremala za bijeg. Nikada nisam gubila nadu, znala sam da je živa i da će se vratiti - pričala je novinarima Brigitta Sirny. Nakon otmice, kaže, bila je potpuno shrvana, izgubila je volju za životom i potpuno se udaljila od prijatelja, pa čak i djece i unuka.



- Kako bih mislila na nešto drugo, počela sam istovremeno raditi čak četiri posla. To je bio jedini način da ne poludim - priča Brigitta. Izvukla se, kaže, tek uz intenzivnu psihoterapiju. Nadu je pronalazila i u redovitim posjetama gatarama i numerolozima. Svi su je, kaže, uvjeravali da je Natascha živa, a jedna joj je proročica rekla da živi blizu, na sjeveru, u podrumu jedne kuće.



Djetinjstvo njezine kćeri, kaže, nitko više ne može vratiti, ali se nada da će barem zajedno proći mladost.



- Sada mi je najveća želja da odem s Nataschom na neko putovanje, na kojem bismo se ponovno zbližile - kaže majka, koja živi s drugim partnerom.



Nataschin otac Ludwig Koch na austrijsku je javnost ostavio mnogo bolji dojam od svoje bivše supruge. On se nikada nije pomirio s činjenicom da mu djeteta nema te je još godinama plaćao privatne detektive koji su je bezuspješno tražili.



Nakon povlačenja u izolaciju Natascha mu je poslala dugo pismo u kojem ga moli da se ne ljuti jer njoj sada treba mir, a da će nakon toga imati "sve vrijeme ovoga svijeta". Otac, koji se u međuvremenu ponovno oženio, uključio se i u pravnu brigu za sve što Nataschi može zatrebati. Potražuje sudskim putem, na ime duševnih boli svoje kćeri, 35.000 eura od prodaje kuće pokojnog otmičara Wolfganga Priklopila.

Natascha Kampusch ušla je u ožujku 1998. godine u podrum Wolfganga Priklopila kao djevojčica, a iz njega je prije dva tjedna izašla kao žena. Najosjetljivije godine odrastanja i puberteta provela je zatvorena u podrumskom sobičku od 12 kvadrata bez prozora, a jedina osoba koju je viđala, s kojom je mogla razgovarati, kojoj se mogla povjeriti i koja ju je mogla tješiti bio je - njezin otmičar. Psihijatri smatraju da pati od tzv. stockholmskog sindroma, odnosno da se identificira i zbližava sa svojim otmičarom.



- Na početku, odmah nakon otmice, Natascha je sasvim sigurno bila u stanju potpunog šoka i straha za goli život. Sigurno je imala napade panike i gubitka kontrole. Prvi su mjeseci za nju morali biti pakao. Najvažnije je bilo prevladati taj strah. To je izrazito teško, u takvom stanju stresa čovjek može umrijeti ili pomisliti na samoubojstvo. Da bi to prevladala, morala se početi zbližavati s njim, shvaćati njegove motive. U takvoj situaciji, koja je kod nje trajala godinama, postoji mogućnost da se i previše zainteresira za njega, da ga i previše počinje razumjeti i opravdavati. Tada se može razviti tzv. stockholmski sindrom - objasnio je medijima bečki psihijatar Reinhard Haller.



Priklopil prema njoj sigurno nije bio isključivo grub, bezobrazan i neugodan. Upravo obratno, često je bio ljubazan, nježan i dobar. Njegova uloga u Nataschinu životu bila je nevjerojatna: on je bio i prijatelj, i otac, i pedagog, i vjerojatno ljubavnik. U osjetljivo doba puberteta, kad se javlja potreba za pronalaženjem partnera, on je bio jedina osoba koju je sretala.



Trebat će joj dugogodišnja psihoterapija. No, četa stručnjaka s kojima boravi od bijega puna je nade. Tvrde da je Natascha vrlo jaka, robusne i prkosne naravi i da ima jaku želju da se izvuče.

PSIHIJATRIJSKO MIŠLJENJE Bio joj je prijatelj, otac, pedagog i ljubavnik