Nedorečeni feminizam

Suvremene feministice znaju misliti da kršćanstvo ženu ponižava, da joj ne priznaje njezinu pravu važnost u ljudskom društvu. Današnji svetac Lovro Brindiški (1559.-1619.) također je mislio da bi kršćani morali više cijeniti ulogu žene. Tražio je da Marija, Majka Isusova, bude priznata kao posrednica svih milosti, što znači da njoj Bog povjerava skrb za svako ljudsko biće, da Bog svakome baš po njoj pomaže. Drugim riječima: po tom shvaćanju Žena je prva do Boga. To kršćani  vjeruju, ali se Crkva nije usudila to službeno proglasiti kao članak vjere, kao dogmu. Biti će da je tome uzrok oprez prema protestantima od kojih su neki posumnjali da katolici ponekad Mariji iskazuju božanske počasti; kao da je ona Bog - a ipak je samo stvorenje. Onda se u katolištvu pojavio izraz da je ta Žena “svemoguća na koljenima” - da nije Bog, ali joj Bog povjerava svoju skrb za ljude.

O tim pitanjima postoje u kršćanstvu mnoge studije i knjige. Ali običnim vjernicima to nije problem. “Ti sve možeš kod božanskog svoga Sina” - kaže se u marijanskim molitvama. A ljudi osjećaju da je koji put lakše obratiti se njoj nego Bogu izravno. Baš će radi toga Bog uzdignuti Mariju, Ženu kao Djevicu i Majku - na najvišu razinu svoje blizine. Čovjek je naviknuo da ga majka razumije nekako prije od oca.

Svaki svećenik - od pape do kapelana - zna da je Marija u Crkvi iznad svakoga od njih. Bit će da zato poučenim vjernicima suvremeni ekstremni feminizam nije privlačan. Jednostavno ne vide što bi on još htio. No i oni manje poučeni mogu velikim marijanskim proslavama shvatiti da je kršćanstvo u najboljem smislu ženska vjera. Ni koja slavlja ne okupljaju tolika mnoštva kao ljetni marijanski blagdani, osobito Velika Gospa. Ali sveti Lovro Brindiški vjerojatno neće dobiti proglašenje svoje marijanske dogme o Marijinom općem posredništvu.