Neka se otkriju svi tajni poslovi

Napomenusmo važnost tajne u Crkvi, osobito kad je o ispovijedi riječ. Već u Starom zavjetu stoji: “Kad si u parbi s bližnjim svojim, ne otkrivaj tuđe tajne da te ne izgrdi tko čuje i da ti se kleveta ne vrati” (Izr 25,9). Ali to se očito odnosi na osobne tajne, nipošto na javne poslove. A raspolaganje novcem zajednice javni je posao. Možemo se pitati kome je trebalo toliko isticati da će nove zakonske odredbe i Crkvu prisiliti da otkrije što radi s novcem, osobito onim što ga od države prima. A pitanje je već iz Evanđelja jasno. Isus je očito predvidio da će neki pokušati ugroziti Crkvu otkrivanjem njezinih navodno tajnih poslova, zato kaže:

“Ne bojte se, dakle.

Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima” (Mt 10,26).

U crkvenim poslovima nema tajne - osim ispovjedne diskrecije kad je o osobnim grijesima riječ. Zašto bi sad bilo senzacija ako se od crkvenih vlasti traži da sva svoja primanja i sve svoje troškove objavljuju javnosti? Zakon rješava što od toga ide pod porez, ali sve narod mora znati. Da bi Crkvi, odnosno svećenicima, zaista vjerovao. Jer tajna onemogućuje povjerenje, a bez povjerenja između naroda i svećenika Crkva kao zajednica ne može živjeti.

Hvala Bogu da javnost sazna za svaku kunu kojom Crkva raspolaže. Saznat će za osobne prihode svećenika koji su razmjerno mali u odnosu na plaće službenika u politici i privredi. I da Crkva jako mnogo troši za pomaganje siromaha, javne kuhinje i slične pothvate.

Kad je o gradnjama riječ, ni tu se nema što kriti. Ima umjetničkih građevina koje i država mora uzdržavati. Ako se pak u cijelom tom događanju otkrije i nešto neprilično - pravo je vrijeme da javnost to sazna i kritički ocijeni.