ZAGREB - Katolička crkva u Hrvatskoj u praksi vrlo dobro zna sve o tzv. miješanim brakovima, odnosno, onim brakovima u kojima se član Crkve, krštena osoba, vjenčava ili s nekrštenom osobom ili pripadnikom druge vjerske zajednice.
- Sve je u mom slučaju bilo vrlo jednostavno - ispričala nam je Biljana G. iz Rijeke, žena koja ne pripada nijednoj vjeri i koja se udala za katolika. - Župnik u župi kojoj bih pripadala da sam bila krštena pozvao se na uredbu pape Ivana Pavla II. iz 2002. i zatražio od moga supruga, koji ima sve potrebne sakramente, da zatraži "oprost" od biskupa.
Mjesni biskup odgovorio je pozitivno već za desetak dana, s tim što je njezin suprug morao dati izjavu da će djecu krstiti u Katoličkoj crkvi i odgajati u katoličkoj vjeri.
- I to je bilo sve. Vjenčanje je bilo u crkvi i na vjenčanju se ništa od toga nije više spominjalo - priča Biljana G., koja se vjenčala prije dva mjeseca, a za dva tjedna bit će kuma na crkvenom vjenčanju.
- Mogu biti kuma jer me nitko ništa u crkvi nije pitao, kao što nisu pitali ni moje kumove. Dovoljni su samo podaci iz osobne iskaznice. Zanimljivo, kad bismo se razveli, ja bih se, bez obzira na to što sam crkveno vjenčana, mogla ponovno vjenčati, dok bi to mom suprugu biti znatno teže - govori Biljana.
Na pitanje je li moguć braka između kršćana i nekršćanina u Crkvi kratko odgovaraju da.
- Za crkveni brak u Katoličkoj crkvi dovoljno je da je jedna strana, zaručnik ili zaručnica, katoličke vjere - tumači vlč. Stjepan Šprajc iz zagrebačke župe Sv. Mateja. - Druga strana, nekatolik, može biti član neke druge crkve i tada se, pravnim rječnikom, govori o mješovitoj ženidbi. A ako je druga strana, nekatolik, pripadnik neke druge vjere, primjerice islamske ili budizma, tada se ta osoba ne mora krstiti i prijeći u Katoličku crkvu da bi se moglo pristupiti crkvenom vjenčanju. Dostatno je da katolička strana da izjavu da će stupanjem u ženidbu ostati vjerna Katoličkoj crkvi te da će djecu nastojati odgajati u katoličkoj vjeri - kaže vlč. Šprajc.
Darko Pavičić
- Sve je u mom slučaju bilo vrlo jednostavno - ispričala nam je Biljana G. iz Rijeke, žena koja ne pripada nijednoj vjeri i koja se udala za katolika. - Župnik u župi kojoj bih pripadala da sam bila krštena pozvao se na uredbu pape Ivana Pavla II. iz 2002. i zatražio od moga supruga, koji ima sve potrebne sakramente, da zatraži "oprost" od biskupa.
Mjesni biskup odgovorio je pozitivno već za desetak dana, s tim što je njezin suprug morao dati izjavu da će djecu krstiti u Katoličkoj crkvi i odgajati u katoličkoj vjeri.
- I to je bilo sve. Vjenčanje je bilo u crkvi i na vjenčanju se ništa od toga nije više spominjalo - priča Biljana G., koja se vjenčala prije dva mjeseca, a za dva tjedna bit će kuma na crkvenom vjenčanju.
- Mogu biti kuma jer me nitko ništa u crkvi nije pitao, kao što nisu pitali ni moje kumove. Dovoljni su samo podaci iz osobne iskaznice. Zanimljivo, kad bismo se razveli, ja bih se, bez obzira na to što sam crkveno vjenčana, mogla ponovno vjenčati, dok bi to mom suprugu biti znatno teže - govori Biljana.
Na pitanje je li moguć braka između kršćana i nekršćanina u Crkvi kratko odgovaraju da.
- Za crkveni brak u Katoličkoj crkvi dovoljno je da je jedna strana, zaručnik ili zaručnica, katoličke vjere - tumači vlč. Stjepan Šprajc iz zagrebačke župe Sv. Mateja. - Druga strana, nekatolik, može biti član neke druge crkve i tada se, pravnim rječnikom, govori o mješovitoj ženidbi. A ako je druga strana, nekatolik, pripadnik neke druge vjere, primjerice islamske ili budizma, tada se ta osoba ne mora krstiti i prijeći u Katoličku crkvu da bi se moglo pristupiti crkvenom vjenčanju. Dostatno je da katolička strana da izjavu da će stupanjem u ženidbu ostati vjerna Katoličkoj crkvi te da će djecu nastojati odgajati u katoličkoj vjeri - kaže vlč. Šprajc.
Darko Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....