Neke od najvećih i najopasnijih zmija otrovnica na svijetu stanuju na zagrebačkoj Trešnjevci. Gabonska ljutica čiji očnjaci narastu i do deset centimetara, zeleni pitoni iz Nove Gvineje, meksičke crnorepe i pigmi zvečarke, trepavičaste i afričke rogate ljutice, planinske jamničarke i poskoci, samo su mali dio velikog zmijskog carstva 34-godišnjeg Nevena Vrbanića, koje ima više od 130 najrazličitijih zmija. Za razliku od većine ljudi kod kojih njihova pojava, makar na televizijskom ekranu, izaziva veliki strah i prijezir, Vrbanić je ovim gmazovima fasciniran od svoje sedme godine, kada je na slapovima Krke doživio sudbonosni susret s bjelouškom.
Anatomija zmija
Adekvatan smještaj i mikro klima
- Odmalena sam oduševljen zmijama, a što sam više o njima učio, moja ljubav je rasla. Zmije, ali i ostale gmazove počeo sam skupljati dok sam još živio u Americi, od 17 do 22 godine, ali tek kad sam se vratio, počeo sam se ozbiljnije njima baviti, pa je i kolekcija počela rasti - rekao je Vrbanić koji trenutno u svom stanu ima 40 vrsta zmija, od kojih čak 30 otrovnih vrsta.
Zanimljivi sustanari, ističe Vrbanić, nikako nisu kućni ljubimci u pravom smislu riječi. Zmije su divlje životinje koje nikada neće biti privržene čovjeku poput psa ili mačke. One reagiraju instinktivno i nikada neće izgubiti svoj nagon. Ali to ne znači da je u druženju s njima nemoguće uživati.
- Uživam u njihovim bojama i kretnjama, nevjerojatno me smiruju. Volim ih promatrati i hraniti, pružati im uvjete što sličnije njihovu prirodnom okruženju, dakle odgovarajuću
temperaturu, vlagu, mjesto za skrivanje. Kroz navike poput vremena hranjenja i čišćenja terarija s vremenom se stvori rutina na koju se i životinja navikne pa odnos poprima neku vrstu prijateljstva. Držanje zmija moglo bi se zapravo poistovjetiti s držanjem riba u akvariju - kaže Vrbanić. Ističe da ljudi imaju potpuno pogrešnu predodžbu o tim životinjama pa misle da je zmija agresivna i da će ih napasti iz čista mira. To će, kaže, napraviti eventualno kobra ako čuva gnijezdo s jajima, ali da će, primjerice, poskok naganjati i natjeravati nekoga, što se nerijetko zna čuti, obična je glupost.
- Ljudi zbog imena misle da poskok skače, što nema veze s istinom. Toliko ih se ljudi boji, a nema razloga za to. Mnogim frendovima je trebalo dosta vremena da uopće smognu hrabrosti kročiti u stan - rekao je Vrbanić koji se već niz godina bavi proizvodnjom seruma za ugriz poskoka, ali i drugih europskih otrovnih zmija. Tako je, u suradnji s doktoricom Majom Lang Balijom iz Imunološkog zavoda i s jednim od najcjenjenijih herpetologa u Europi, profesorom Rainerom Fesserom iz Austrije, prije nekoliko godina krenuo u projekt uzgoja poskoka u zatočeništvu.
- Imunološki zavod je desetljećima od lovaca u prirodi kupovao poskoke, koji su služili za proizvodnju seruma. S obzirom na uvjete i način na koji su bili držani, većina ih ne bi dočekala iduću godinu pa je Zavod bio primoran ponovno otkupiti znatan broj poskoka. Prije nekoliko godina dogodila se velika promjena jer smo zajedničkim snagama i znanjem uspjeli promijeniti uvjete u njihovim nastambama, zadovoljiti im prirodne uvjete i potrebne psihofizičke potrebe i od tada su njihov broj i zdravlje stabilni, pa više nema potrebe da ih se izlovljava - rekao je Vrbanić koji će zajedno sa svojim stručnim timom ove godine dobiti nagradu od jedne austrijske udruge za zaštitu prirode. Osim što je zmijama okružen iz gušta, Vrbanić ozbiljno radi na raznim istraživanjima, posjećuje predavanja na temu zmija, a za nekoliko mjeseci namjerava otvoriti serpentarij - prvi privatni zoološki vrt u Hrvatskoj u kojem će biti samo zmije.
-Zmije su mesožderi i uglavnom se, ako ih držite u terariju, hrane miševima ili štakorima. Imaju slab vid, a osjetilo mirisa im je najjače oružje. Kada zmija plazi jezik ona zapravo pomoću jezika njuši i osjeća miris osobe u svojoj blizini. Uopće nisu neprijateljski raspoložene, ali će se braniti ugrizom ako se osjećaju ugroženima.
-Ljudi imaju potpuno krivu predodžbu o tim životinjama pa misle da je zmija agresivna i da će ih napasti iz čista mira. To će napraviti kaže, eventualno kobra, ukoliko čuva gnijezdo s jajima, ali da će primjerice poskok naganjati i natjeravati nekoga, što se nerijetko zna čuti, objašnjava Neven, obična je glupost.
Zmije mogu prepoznati svoje vlasnike
- Ne postoji zmija koja je u stanju razlikovati vlasnika od nekoga koga prvi put vidi - to je nemoguće. Ona može reagirati na neku rutinu, na neki specifičan način na koji se s njom ophodi, bilo to hranjenje, vađenje iz terarija, pokret tijela ili špricanje vodom. Ali kad bi tu rutinu izveo bilo tko drugi na isti način zmija bi reagirala identično - priča Vrbanić, koji neposredno prije hranjenja svojih boa i pitona koje ima već deset godina, kucka po staklu terarija, i to je rutina koju provodi od početka. Tada se zmija, čim osjeti kucanje, jer ona ne čuje, iz stanja totalne letargije i mirovanja automatski 'napali' na hranu i traži ju.
- Kad bih ja u tom trenutku stavio ruku u terarij, vjerojatnost da bi zmija na tu moju gestu reagirala ugrizom je 99 posto. Ako pak terarij otvorim bez prethodnog kucanja zmiju mogu primiti i izvaditi jer sam siguran da neće agresivno reagirati - objasnio je. Doduše, nastavlja Vrbanić, kod nekih naprednijih i inteligentnijih zmija (pitoni i boe su među najprimitivnijim, i evolucijski gledano, prvim zmijama), prvenstveno otrovnica kao što su mambe, prisutna je određena inteligencija i te zmije su u stanju prepoznati i razlikovati čovjeka (ruke) od hrane (miša ili čovjeka). Unatoč tome, tvrdnja da određenu individuu zmija prepoznaje kao pas ili mačka mogu prepoznati svog vlasnika, ne drži vodu. Ta je zabluda, ističe Vrbanić, proistekla iz čovjekovih želja i mašte.
Zmije ne vole gmizati po rukama
Svaka zmija se može naviknuti na vađenje i držanje po rukama, ali je pretjerano tvrditi da to voli, rekao je Vrbanić.
- Zmije su vrlo jednostavna bića. Sav smisao njihova života može se svesti na svega dvije jednostavne radnje, da se hrani, dakle raste i da se pari. Neposredno nakon hranjenja zmija miruje, a ostalo vrijeme gmiže po terariju u potrazi za hranom. Vađenjem zmije iz terarija mi joj jednostavno povećavamo prostor u kojem ona može istraživati. Ništa više. Kad bi mirno sjedili sa zmijom u krilu bez da je pokušavamo zaustaviti, vrlo brzo bi se ona maknula od nas. Ne možemo reći da joj paše mirovanje u našem krilu ili kad je navlačimo po rukama. Daleko od toga - ispričao je Vrbanić i dodao da ako je zmija, primjerice, sita i u stanju mirovanja, a mi ju izvadimo i stavimo u krilu, moguće je da se ne može maknuti jer joj odgovara naša tjelesna toplina, pogotovo ako je okolina hladnija. Zmija nas tada, kaže, ne doživljava kao živo biće već samo kao toplu podlogu.
Tina Radić
Anatomija zmija
Adekvatan smještaj i mikro klima
| Za razliku od većine ljudi kod kojih njihova pojava, makar i na televizijskom ekranu, izaziva velik strah i prijezir, Neven je ovim gmazovima fasciniran još od svoje sedme godine |
- Odmalena sam oduševljen zmijama, a što sam više o njima učio, moja ljubav je rasla. Zmije, ali i ostale gmazove počeo sam skupljati dok sam još živio u Americi, od 17 do 22 godine, ali tek kad sam se vratio, počeo sam se ozbiljnije njima baviti, pa je i kolekcija počela rasti - rekao je Vrbanić koji trenutno u svom stanu ima 40 vrsta zmija, od kojih čak 30 otrovnih vrsta.
Zanimljivi sustanari, ističe Vrbanić, nikako nisu kućni ljubimci u pravom smislu riječi. Zmije su divlje životinje koje nikada neće biti privržene čovjeku poput psa ili mačke. One reagiraju instinktivno i nikada neće izgubiti svoj nagon. Ali to ne znači da je u druženju s njima nemoguće uživati.
- Uživam u njihovim bojama i kretnjama, nevjerojatno me smiruju. Volim ih promatrati i hraniti, pružati im uvjete što sličnije njihovu prirodnom okruženju, dakle odgovarajuću
temperaturu, vlagu, mjesto za skrivanje. Kroz navike poput vremena hranjenja i čišćenja terarija s vremenom se stvori rutina na koju se i životinja navikne pa odnos poprima neku vrstu prijateljstva. Držanje zmija moglo bi se zapravo poistovjetiti s držanjem riba u akvariju - kaže Vrbanić. Ističe da ljudi imaju potpuno pogrešnu predodžbu o tim životinjama pa misle da je zmija agresivna i da će ih napasti iz čista mira. To će, kaže, napraviti eventualno kobra ako čuva gnijezdo s jajima, ali da će, primjerice, poskok naganjati i natjeravati nekoga, što se nerijetko zna čuti, obična je glupost.
- Ljudi zbog imena misle da poskok skače, što nema veze s istinom. Toliko ih se ljudi boji, a nema razloga za to. Mnogim frendovima je trebalo dosta vremena da uopće smognu hrabrosti kročiti u stan - rekao je Vrbanić koji se već niz godina bavi proizvodnjom seruma za ugriz poskoka, ali i drugih europskih otrovnih zmija. Tako je, u suradnji s doktoricom Majom Lang Balijom iz Imunološkog zavoda i s jednim od najcjenjenijih herpetologa u Europi, profesorom Rainerom Fesserom iz Austrije, prije nekoliko godina krenuo u projekt uzgoja poskoka u zatočeništvu.
| Puštanjem zmije iz terarija mi joj jednostavno povećavamo prostor u kojem ona može istraživati
|
-Zmije su mesožderi i uglavnom se, ako ih držite u terariju, hrane miševima ili štakorima. Imaju slab vid, a osjetilo mirisa im je najjače oružje. Kada zmija plazi jezik ona zapravo pomoću jezika njuši i osjeća miris osobe u svojoj blizini. Uopće nisu neprijateljski raspoložene, ali će se braniti ugrizom ako se osjećaju ugroženima.
-Ljudi imaju potpuno krivu predodžbu o tim životinjama pa misle da je zmija agresivna i da će ih napasti iz čista mira. To će napraviti kaže, eventualno kobra, ukoliko čuva gnijezdo s jajima, ali da će primjerice poskok naganjati i natjeravati nekoga, što se nerijetko zna čuti, objašnjava Neven, obična je glupost.
|
Jeste li znali
|
Zmije mogu prepoznati svoje vlasnike
- Ne postoji zmija koja je u stanju razlikovati vlasnika od nekoga koga prvi put vidi - to je nemoguće. Ona može reagirati na neku rutinu, na neki specifičan način na koji se s njom ophodi, bilo to hranjenje, vađenje iz terarija, pokret tijela ili špricanje vodom. Ali kad bi tu rutinu izveo bilo tko drugi na isti način zmija bi reagirala identično - priča Vrbanić, koji neposredno prije hranjenja svojih boa i pitona koje ima već deset godina, kucka po staklu terarija, i to je rutina koju provodi od početka. Tada se zmija, čim osjeti kucanje, jer ona ne čuje, iz stanja totalne letargije i mirovanja automatski 'napali' na hranu i traži ju.
- Kad bih ja u tom trenutku stavio ruku u terarij, vjerojatnost da bi zmija na tu moju gestu reagirala ugrizom je 99 posto. Ako pak terarij otvorim bez prethodnog kucanja zmiju mogu primiti i izvaditi jer sam siguran da neće agresivno reagirati - objasnio je. Doduše, nastavlja Vrbanić, kod nekih naprednijih i inteligentnijih zmija (pitoni i boe su među najprimitivnijim, i evolucijski gledano, prvim zmijama), prvenstveno otrovnica kao što su mambe, prisutna je određena inteligencija i te zmije su u stanju prepoznati i razlikovati čovjeka (ruke) od hrane (miša ili čovjeka). Unatoč tome, tvrdnja da određenu individuu zmija prepoznaje kao pas ili mačka mogu prepoznati svog vlasnika, ne drži vodu. Ta je zabluda, ističe Vrbanić, proistekla iz čovjekovih želja i mašte.
Zmije ne vole gmizati po rukama
Svaka zmija se može naviknuti na vađenje i držanje po rukama, ali je pretjerano tvrditi da to voli, rekao je Vrbanić.
- Zmije su vrlo jednostavna bića. Sav smisao njihova života može se svesti na svega dvije jednostavne radnje, da se hrani, dakle raste i da se pari. Neposredno nakon hranjenja zmija miruje, a ostalo vrijeme gmiže po terariju u potrazi za hranom. Vađenjem zmije iz terarija mi joj jednostavno povećavamo prostor u kojem ona može istraživati. Ništa više. Kad bi mirno sjedili sa zmijom u krilu bez da je pokušavamo zaustaviti, vrlo brzo bi se ona maknula od nas. Ne možemo reći da joj paše mirovanje u našem krilu ili kad je navlačimo po rukama. Daleko od toga - ispričao je Vrbanić i dodao da ako je zmija, primjerice, sita i u stanju mirovanja, a mi ju izvadimo i stavimo u krilu, moguće je da se ne može maknuti jer joj odgovara naša tjelesna toplina, pogotovo ako je okolina hladnija. Zmija nas tada, kaže, ne doživljava kao živo biće već samo kao toplu podlogu.
|
Neke od najčešćih zabluda
|
Tina Radić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....