Nevjerojatan Davidov Bog

Pravedan je Jahve i pravednost ljubi - čestiti će gledati lice njegovo" - čitamo danas u misi u psalmu 11. U svakoj misi nakon prvog čitanja čita se ili pjeva psalam, a psalmi su dio Biblije - podrijetlom zapravo stariji od većine drugih biblijskih knjiga.

U njima vrijedi pronalaziti pravi smisao cijele biblijske Objave. David (to ime vjerojatno znači Ljubimac) pisao je oko polovice svih psalama. Živio je 1012. do 972. prije Krista. Uspješni kralj, iskreni vjernik i veliki griješnik.

Teško je njegov griješni život povezati s toliko jasnim psalmima. No, u tome se, vjerojatno, krije pravo shvaćanje Biblije. David je griješnik, nikad odmetnik! On griješi pred Božjim očima. Već u grijehu je pokajnik. Kao da su mu Božji zakoni tijesni, ali to je njegov jedini Bog - za drugog boga ne zna niti ga želi.

Sve se to s Davidom događa 3000 godine prije nas! Prije svih naših znanstvenih i socijalnih i psiholoških i teoloških teorija. Zapanjujuće je pitanje otkud Davidu toliko poznavanje čovjeka, ljudske duše i njezinih zakučastih tajni. On - dotad jedva pismeni pastir - ni od koga ne prepisuje. A o Bogu kao da sve zna i s Bogom sve misli.

Bog mu nije plod promišljanja nego Prijatelj koji s njim druguje. I s kojim se svađa i pomiruje. Bog mu nije tajna kojoj se dovija nego osoba s kojom druguje. Ne prihvaća ga zato što bi ga shvatio, nego mu vjeruje kao nikad sasvim poznatom prijatelju.

To je biblijska vjera. Do danas ni teologija ni duhovnost ne nalaze ništa uvjerljivije. To je jedinstvena, iskonska, ni s čime usporediva istina Biblije. Pravi Bog javlja se griješnom čovjeku, prihvaća ga kakva jest da bi ga pomalo mijenjao. Promjena je teška i upitna, ali prijateljstvo je od početka iskreno.

David je psalmima drukčiji nego u životu. Ali ne vara on Boga ni Bog njega. On griješi i grijeha se stidi; Bog grijehe oprašta i pomaže mu iznova živjeti.

Takvog Boga nitko nije mogao izmisliti - moguće ga je samo susresti i prihvatiti. I trajno se mijenjati.