Požude

Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao pridošlice i putnici klonite putenih požuda koje vojuju protiv duše - čitamo danas iz Prve Petrove poslanice (1 Pt2,11).

Petar upozorava da smo na ovom svijetu ipak kao u prolazu - pridošlice i putnici - pa se ne smijemo vezivati, posebno ne za seksualne prohtjeve. Kad spominje “putene požude”, ne misli na spolnost kao takvu nego na neodgovorne težnje za spolnim zadovoljenjem. Biblija na više mjesta - posebno u Pjesmi nad pjesmama - veliča ljubav između žene i muškarca - čak i bez misli na plodnost. Ali tu je uvijek riječ o osobnoj odgovornoj ljubavi, ne o prolaznoj neodgovornoj nasladi. Požuda bez ljubavi nije čovjeka dostojna. Ona se lako rađa i potiče u susretima, ali se ne smije prihvaćati jer ugrožava dostojanstvo. Čovjek izazovnu ljepotu primjećuje, može joj se i diviti, ali se ne smije za nju privezati. Odricanjem od tjelesne požude čovjek cijeni ljubav koja je veza među osobama. Za vjernika je važna spoznaja da je ono što ga privlači osoba, a ne tek poželjna stvar. Tu osobu Bog ljubi i želi joj vječnu sreću. Neodgovorno seksualno ponašanje izravno se miješa u božje planove s tom osobom. Tako se bludnost izravno protivi Bogu. Prave granice spolne ljubavi i odgovarajućih odnosa u tijeku povijesti različito su određivane. U starim plemenima u istim su zajednicama živjeli potomci srodnika. Bilo je važno da se mladići i djevojke ne osjećaju kao mogući spolni partneri nego kao braća i sestre. Onda je i srodnost u šestom koljenu bila zapreka za brak. Kad su se obitelji smanjile, i zapreka krvnog srodstva se smanjila.