Isusov program vladanja

Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko hoće da među vama bude prvi, neka vam bude svima sluga!” Tako Isus propisuje pravila vladanja i služenja u novoj zajednici (Mk 10, 32-45).

Je li to dao kao zakon ili kao savjet? Stoljeća će pokazati da i u Crkvi mora biti reda, da se mora znati tko je prvi i da mu drugi moraju biti ne samo poslušni, nego i podložni. No, zajednica Crkve može i tako trajati - kao da je država - ali dok je takva svijet u njoj teško prepoznaje Isusa. A on je odmah dodao: “Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj daje kao otkupninu za mnoge.”

Pravilo je zapravo vrlo jasno. Tko hoće da Crkva prepoznatljivo traje, može se u njoj ponašati kao vladar.

Tko pak hoće da ona bude prepoznatljiva i uspješna, mora se ponašati kao Isus. U svako krizno doba u tijeku povijesti bilo je i uvijek će tako biti: kad se crkvena vlast prilijepi državnoj pa se sama tako ponaša - crkveno ustrojstvo naoko jača, ali vjera u narodu slabi. Ljudi redovito nemaju povjerenja u one koji znaju vladati. Povjerenje raste s rastom služenja odgovornih ljudi cijeloj zajednici. Donositi nove i strože zakone, a ne biti sluge narodu - to redovito ne vodi dobru.

Ako možda nosioci državne vlasti prečesto ne znaju drugačije - odgovorni u Crkvi moraju uvijek iznova čitati i promišljati ovu Isusovu poruku o služenju kao jedinom načinu vladanja. Sve drugo je skupi promašaj. Iz takvih se promašaja rađaju podjele na bogate i siromašne, na utjecajne i beznačajne.

Kad se takve podjele utvrde i u crkvenoj zajednici, krajnji je čas za promjenu - za primjenu Isusova evanđelja! Više discipline, a manje služenja sigurni je put propasti. Vodi u revolucije i reformacije - u žalost zbog neposluha Sinu Čovječjem.