Slučajno se dogodilo da nedjelja, 11. srpnja 2010., bude istovremeno jedan od najsretnijih i najsramnijih dana za Nizozemsku. Nogometna nacionalna vrsta te države igrala je u finalu Svjetskog prvenstva u nogometu, a isti dan se obilježavala 15-godišnjica najvećeg zločina na tlu Europe poslije Drugog svjetskog rata, srpskog genocida nad Muslimanima u Srebrenici, za što su suodgovorni i nizozemski mirovnjaci koji su tada, u ime UN-a, trebali čuvati tu enklavu koja je bila UN-ova zaštićena zona.
Šutnja Europe i svijeta
Srebrenica je trauma za Nizozemce. U toj su državi zbog uloge u Srebrenici padale i vlade, a preživjeli iz tog masakra pokušavaju pred nacionalnim i međunarodnim sudovima i kazneno na odgovornost pozvati nizozemsku vojsku. Pitanje je, međutim, zašto samo Nizozemci osjećaju odgovornost za Srebrenicu kada je taj genocid bio zapravo propust globalnih razmjera i propast cijelog jednog svjetskog sustava. Više od 8000 Muslimana bili su prije svega žrtve onih koji su ih ubili, vojske i paramilitaraca Republike Srpske i Srbije. Ali su bili i žrtve vjerovanja svijeta u postojanje sustava Ujedinjenih naroda za očuvanje mira.
Taj sustav UN-a i svjetskog poretka jedino su general Ratko Mladić i njegovi pomagači dobro procijenili. Procijenili su da mogu ući u Srebrenicu, pobiti sve muškarce koje uhvate i protjerati žene i djecu. Dobro su procijenili i da ih u tome nitko neće niti pokušati spriječiti, iako je to bila zaštićena zona. Dobro su procijenili da će UNPROFOR, sukladno mandatu, biti neutralan, pa čak i pomoći srpskim snagama u odvajanju žena od muškaraca. I dorbo su procijenili da će taj dio BiH jednoga dana pripadati Republici Srpskoj kao priznanje realnosti na terenu.
A gdje je tu bila Europa koja je nakon Drugog svjetskog rata, nakon Auschwitza i holokausta, rekla: “Nikada više”. Gdje je tu bila univerzalna odgovornost da svatko učini sve da se genocid spriječi. Gdje je bio NATO koji je jedini imao mogućnost spriječiti ili zaustaviti taj masakr. Bili su zaokupljeni teorijskim raspravama o naravi mirotvornih operacija. O tome kako i kada tko može odobriti međunarodnu intervenciju. I zato svi snose odgovornost, a genocid u Srebrenici, zločin nad zločinima, rezultat je šutnje Europe i svijeta. I nije bilo teško predvidjeti što će se dogoditi u Srebrenici ako vojska bosanskih Srba odluči napasti i preuzeti tu zaštićenu zonu. Uostalom, još prije Srebrenice dogodili su se Vukovar, Škabrnja, Dubrovnik i Sarajevo. Još prije toga se stotinu puta kršilo primirje.Tek prošle godine, znači 14 godina poslije genocida, Europski je parlament usvojio Rezoluciju u genocidu u Srebrenici i proglasio 11. srpnja Europskim danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.
Nedvosmisleno priznanje
A tek je ove godine Skupština Srbije usvojila Rezoluciju o Srebrenici svjesno izbjegavajući korištenje izraza genocid, iako su zločin u Srebrenici kao genocid pravno potvrdili i Haaški sud za ratne zločine u nekoliko presuda te Međunarodni sud pravde.
Prisutnost predsjednika Srbije na komemoraciji na 15. godišnjicu genocida u Srebrenici svakako ima posebnu važnost. On je predsjednik jedine države u Europi koju je Međunarodni sud pravde pozvao na odgovornost jer nije učinila sve da bi spriječila genocid u Srebrenici, iako nije izravno proglašena krivom za taj zločin. Međutim, Tadić i vodstvo Srbije moraju bez oklijevanja i bez politički motiviranih formulacija nedvosmisleno priznati odgovornost Srbije i osuditi genocid u Srebrenici te ga takvim i nazvati. Zatim trebaju napokon uhititi i predati Haaškom sudu, ili Sudu u Bosni i Hercegovini, Ratka Mladića kojeg je vlast u Srbiji donedavno skrivala, znajući da bi suđenje njemu moglo poslužiti za utvrđivanje izravne linije odgovornosti Beograda za genocid u Srebrenici. Dok to ne učini, Srbija će i dalje biti pod sumnjom da njezina osuda zločina u Srebrenici nije iskrena i da je politički motivirana.
U jednoj od internih komunikacija u EU čak se procijenilo da je Rezolucija o Srebrenici usvojena kako bi Srbija time pokazala poštovanje prema Međunarodnom sudu pravde od kojeg je zatražila savjetodavno mišljenje o legalnosti kosovske neovisnosti. Ni Europska Unija niti Srbija ne mogu očistiti svoju savjest i odgovornost za genocid u Srebrenici rezolucijama parlamenata. A kad je o Ujedinjenim narodima riječ, ta organizacija doista sve više gubi smisao ako se ne reformira. Srebrenica i Ruanda, genocidi pred očima UN-ovih čuvara mira, bili su i simbol propasti jednog cijelog svjetskog sustava.
Suodgovorni za napredak
U zaštićenoj zoni u Srebrenici zaštićeni su bili samo Mladićevi zločinci koji su slobodno mogli izvršiti svoje planove. A UN-ov sustav je spriječio da do NATO uopće dobije odobrenje za bilo kakav pokušaj sprječavanja tog genocida ili, za što je NATO tada imao mogućnost intervenirati, pomoći izvlačenju nizozemskih vojnika. Europska Unija je i danas u BiH, suodgovorna za napredak te zemlje. Ako BiH 15 godina nakon rata i genocida u Srebrenici nije spremna ni ispuniti uvjete za formalnu aplikaciju za članstvo u EU, onda se Europska Unija treba zapitati zašto je to tako i što je učinila za Bosnu i Hercegovinu.