ZAGREB - Dan nakon što su njihovi ljubimci propustili priliku ući u polufinale Lige prvaka, navijači Liverpoola obilježili su datum još jednog polufinala. Onog FA kupa između Liverpoola i Nottingham Foresta od prije 20 godina, kada je 96 navijača Redsa poginulo, a 766 se ozlijedilo nakon stampeda navijača na stadionu Hillsborough.
Nikada nije razjašnjeno tko je kriv za činjenicu da se na tribinama našlo više navijača od predviđenih mjesta. Policija i organizatori oprali su ruke, a sud im je dvije godine dao za pravo. Nisu pomogle ni privatne tužbe, kao i Sud za ljudska prava. Ipak, tragediija je to koja je umnogome promijenila poimanje sigurnosti na stadionima.
- Hillsborough se mogao dogoditi svugdje. Tragedija u Glasgowu (66 navijača je poginulo na Ibroxu zbog rušenja tribine 1971. godine) očito nam nije bila dovoljno dobra lekcija. Poslije se ponovio Bradford (56 poginulih), te Heysel (39 poginulih). Zar smo trebali čekati Hillsborough pa da reagiramo - zapitao se predsjednik Engleskog saveza David Triesman.
Očito je tako, jer tek nakon 15. travnja 1989. stvari u Engleskoj su se pomakle s mrtve točke. Ukinute su ograde. Čak 27 stadiona u hitnom postupku je krenulo s renovacijom. Ukinuta su stajanja, uvedeni brojčanici. Država je dala svoj obol novim zakonima protiv huliganizma, ali i programom prevencije u koji je bila uključena policija. Uglavnom, tek nakon stradanja navijača, od kojih je najmlađa žrtva imala tek deset godina, stvari su se u Engleskoj počele mijenjati.
Primjeri tragedija iz povijesti poput ove u Hillsboroughu, kao i mjere prevencije kao posljedica tragičnog događaja imale su utjecaj na mnoge izvan granica Engleske. Ne i za ovdašnje dužnosnike. Jer, da učimo na tuđim pogreškama, ne bi svaki posjet Maksimiru bio svojevrsna avantura. Podsjetimo, na našem najvećem stadionu nedavno su počeli padati kameni blokovi u podnožje tribine Zapad. Zar i mi moramo imati neki svoj Hillsborough pa da stvari krenu nabolje?
Alen Lesički
Nikada nije razjašnjeno tko je kriv za činjenicu da se na tribinama našlo više navijača od predviđenih mjesta. Policija i organizatori oprali su ruke, a sud im je dvije godine dao za pravo. Nisu pomogle ni privatne tužbe, kao i Sud za ljudska prava. Ipak, tragediija je to koja je umnogome promijenila poimanje sigurnosti na stadionima.
- Hillsborough se mogao dogoditi svugdje. Tragedija u Glasgowu (66 navijača je poginulo na Ibroxu zbog rušenja tribine 1971. godine) očito nam nije bila dovoljno dobra lekcija. Poslije se ponovio Bradford (56 poginulih), te Heysel (39 poginulih). Zar smo trebali čekati Hillsborough pa da reagiramo - zapitao se predsjednik Engleskog saveza David Triesman.
Očito je tako, jer tek nakon 15. travnja 1989. stvari u Engleskoj su se pomakle s mrtve točke. Ukinute su ograde. Čak 27 stadiona u hitnom postupku je krenulo s renovacijom. Ukinuta su stajanja, uvedeni brojčanici. Država je dala svoj obol novim zakonima protiv huliganizma, ali i programom prevencije u koji je bila uključena policija. Uglavnom, tek nakon stradanja navijača, od kojih je najmlađa žrtva imala tek deset godina, stvari su se u Engleskoj počele mijenjati.
Primjeri tragedija iz povijesti poput ove u Hillsboroughu, kao i mjere prevencije kao posljedica tragičnog događaja imale su utjecaj na mnoge izvan granica Engleske. Ne i za ovdašnje dužnosnike. Jer, da učimo na tuđim pogreškama, ne bi svaki posjet Maksimiru bio svojevrsna avantura. Podsjetimo, na našem najvećem stadionu nedavno su počeli padati kameni blokovi u podnožje tribine Zapad. Zar i mi moramo imati neki svoj Hillsborough pa da stvari krenu nabolje?
Alen Lesički
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....